Organizacija koja uči
"NOVI KONCEPTI I PRISTUPI U
MENADŽMENTU"
Mentor: Student:
201.
S A D R Ž A J
UVOD.........................................................................................................
4
1. PIONIRI MODERNE MENADŽMENT MISLI I ŠKOLE MENADŽMENTA........... 5
1.1.
ŠKOLE MENADŽMENTA...........................................................
5
1.1.1.
Klasična škola menadžmenta..............................................
6
1.1.2.
Bihejvioristička škola menadžmenta....................................
6
1.1.3.
Kvantitativna škola menadžmenta........................................
7
1.1.4.
Integrativne menadžment škole............................................
7
1.1.5.
Dinamičko angažovanje.......................................................
8
2. NOVI KONCEPTI I PRISTUPI U MENADŽMENTU.............................
9
2.1.
ORGANIZACIJA KOJA UČI.........................................................
10
2.1.1.
Pojam organizacije koja uči.................................................
10
2.1.2.
Peter Senge: pet “disciplina učenja”......................................
11
2.1.3.
Značaj “Organizacije koja uči”..............................................
14
2.2.
TOTAL QUALITY MANAGEMENT (TQM).................................
15
2.2.1.
Definisanje pojma i dimenzija kvaliteta................................
15
2.2.2.
Pojam TQM-a........................................................................
16
2.2.3.
Osnovni koncepti TQM-a....................................................
17
2.2.4.
Komparacija „Tradicionalnog pristupa” i TQM-a.................
18
2.2.5.
Ciljevi upravljanja ukupnim kvalitetom................................
19
3. MENADŽMENT ZNANJA........................................................................
20
3.1.
ŽIVOTNI CIKLUS PROCESA MENADŽMENTA ZNANJA........
22
3.2.
ZNAČAJ KONCEPTA MENADŽMENTA ZNANJA.....................
24
4. REINŽENJERING..................................................................................
25
4.1.
POJAM I PREDMENT REINŽENJERINGA...................................
25
4.2.
MITOVI O REINŽENJERINGU.....................................................
26
4.3.
CILJEVI I FAZE REINŽENJERINGA............................................
28
5. PROCES TRANSFORMACIJE ORGANIZACIJE - DOWNSIZING.......
30
5.1.
POJAM DOWNSIZINGA...............................................................
31
5.2.
KLJUČNE KARAKTERISTIKE DOWNSIZINGA.........................
32
5.3.
GLAVNI RAZLOZI ZA SMANJENJEM BROJA RADNIKA........
33
5.4.
DOWNSIZING STRATEGIJE.......................................................
35
5.5.
RAZLOZI NEUSPJEHA DOWNSIZINGA.....................................
38
5.6.
BOEING I SOUTHWEST AIRLINES PRED IZAZOVOM DOWNSIZINGA. 40
5.6.1.
Otpuštanja u Boeingu...........................................................
40
5.6.2.
Southwest Airlines – preživljavanje nemogućeg....................
42
6. ANALIZA I PREDVIĐANJE ORGANIZACIONOG OKRUŽENJA.......
45
ZAKLJUČAK...................................................................................................
47
LITERATURA.............................................................................................
48
2

1. PIONIRI MODERNE MENADŽMENT MISLI I ŠKOLE MENADŽMENTA
Pioniri menadžment misli su bili uglavnom praktičari koji su pisali o svom uspehu u
rešavanju problema rukovođenja u većim organizacijama. Najistaknutiji su bili Robert Owen,
Charles Babbage, Henry Towne i Daniel McCallum.
Robert Owen (1771-1858) jedan je od prvih koji je pisao o problemima stvorenim
industrijalizacijom. On je skretao pažnju svojim kolegama, industrijalcima na trošenje velikih
suma novca za unapređenje svojih mašina, a štednju novca na ljude koji su zaposleni. Owen
je jedan od prvih koji je posvetio pažnju socijalnoj odgovornosti u poslovanju, te je takođe
razvio svojevrstan sistem za poboljšanje motivacije i radne discipline.
Charles Babbage (1792-1871) je verovatno najpoznatiji po svom radu na prvom
kompjuterskom izumu. Naime, on je napravio prvi na svetu, praktično upotrebljiv mehanički
kalkulator. On je predložio plan podele profita, preka kome je jedan deo nadnice zavistan od
profita koji fabrika ostvaruje, a zalagao se i za posebno nagrađivanje radnika koji doprinose
inovativnosti u fabrici.
Henry Towne (1844-1924) se zalagao za priznavanje menadžmentna kao nauke, kako
bi se nagomilano znanje stručnjaka iz ove oblasti moglo proučavati i razmenjivati. On je
ispitivao efektivnost i efikasnost, i pravio je razliku između organizacije radnih zadataka i
organizacije zaposlenih.
Daniel C. McCallum (1815-1878) je definisao dobar menadžment koji se po njemu
zasniva na: disciplini, detaljnom opisu radnih zadataka, čestim i tačnim izveštajima o
rezultatima poslovanja, pravičnom plaćanju i unapređivanju prema vrednosti i zaslugama,
jasno definisanoj hijerarhiji autoriteta, itd.
1.1. ŠKOLE MENADŽMENTA
Možemo reći da postoji pet škola menadžmenta od kojih je svaka na svoj način dala
doprinos razvoju menadžment misli, te škole su sledeće:
Klasična,
Bihejvioristička,
Kvantitativna,
Integrativni pristup (sistemska škola; situaciona škola; Teorija Z; „excellence“ u
menadžmentu) i
Pristup dinamičkog angažovanja.
1.1.1. Klasična škola menadžmenta
Krajem XIX veka, uprkos industrijskoj ekspanziji i ubrzanom razvoju tehnologije i
mehanizacije, produktivnost radnika je ostala relativno niska. Radi rešavanja ovih problema,
stvorene su nove teorije koje su naglašavale efikasnost organizacije kao celine. Počeci
modernog menadžmenta mogu da se nađu direktno u ovom klasičnom pristupu.
Pomenuta klasična škola se sastoji od tri glavne:
-
naučni menadžment,
-
administrativni menadžment i
-
birokratski menadžment.
Mašić, Branislav; Lončarević, Ranko.
Menadžment: Škole i novi pristupi
4
Naučni menadžment je grana klasične škole menadžmenta koja naglašava bitnost
ciljeva organizacije, kao i naučno proučavanje poslova kako bi se unapredila efikasnost
zaposlenih. Najveći doprinos školi naučnog menadžmenta je svakako dao Frederick W.
Taylor (1856-1915). Taylor je stvorio ideju o „prvoklasnom radniku“, a to je bio radnik koji
je fizički i mentalno odgovarao poslu koji radi i koji želi da ga radi što bolje. On je stavio
zadatak menadžmentu da pronađe poslove za koje su radnici najpodesniji i da im pomogne da
postanu prvoklasni radnici. Glavna karakteristika Taylorovog sistema bio je plan
nagrađivanja, jer je radniku plaćao za standardnu količinu poslova, a davao je bonus za svaki
ekstra učinak. Stvorio je ideju o plaćanju zaposlenog onoliko koliko je uradio, a ne koliko je
vremena utrošio. Tako bi koristeći naučni menadžment i kompanije i radnici mogli više
novca zaraditi.
Administrativnom menadžmentu je najveći doprinos dao Henry Fayol (1841-1925). On
je posmatrao organizaciju kao celinu i verovao da se menadžerski principi mogu primeniti na
sve tipove organizacije.
Fayol je identifikovao šest osnovnih aktivnosti tj. funkcija poslovne organizacije:
- tehničke,
- komercijalne,
- finansijske,
- aktivnosti obezbeđenja,
- računovodstvene i
- administrativne.
Potrebno je naglasiti da iako on svaku od ovih funkcija tretira kao neizostavnu, ipak
administrativnu vidi kao najznačajniju. Ovo stoga što administrativna funkcija predstavlja
„nervni sistem preduzeća“, koji ima posebno značajnu ulogu da međusobno poveže i uskladi
dejstvo svih ostalih funkcija preduzeća.
Birokratski menadžment. Max Webber (1864-1920) definiše birokratiju kao idealnu i
čvrstu formu organizacije. Birokratija predstavlja oblik organizacije koju karakteriše podela
rada, hijerarhija autoriteta, izbor kadrova na osnovu njihovih kvalifikacija, i definisanje
strogih pravila i procedura. Ovaj menadžment pristup karakteriše organizaciona struktura u
kojoj su pozicije i autoriteti definisani prema formalno određenim pravilima. On je verovao
da se autoritet za upravljanje – primenjivao kroz poziciju koju je ličnost zauzimala, a ne kroz
samu ličnost.
1.1.2. Bihejvioristička škola menadžmenta
Dok su teoretičari klasičnog menadžment pristupa, proučavali globalno organizaciju i
unutar nje odnos menadžera i zaposlenih, naučnici ovog pristupa razmatraju prirodu
ponašanja individua i grupa, zatim međusobnu interakciju i kako sve to utiče na organizaciju.
Ovde su korišteni rezultati starijih nauka: sociologije, socijalne psihologije kao i sociološke
metode i istraživanja.
Pristalice bihejviorističkog pristupa bili su zainteresovani za povećanje produktivnosti,
posmatranjem i razumevanjem ljudskog faktora u organizaciji, pojedinaca i grupa, te kako se
oni mogu efektnije i efikasnije kombinovati u velikim kompanijama. Najpoznatiji
bihejvioristi su bili Elton Mayo, Abraham Maslow, Douglas McGregor, Renesis Likert itd.
Bihejvioristički menadžment je dao nekoliko važnih smernica – kako da menadžeri i
zaposleni, na svim nivoima, rade zajedno kako bi ostvarili ciljeve organizacije i osećali se
sigurno u svojim ulogama.
Možda najveći doprinos ovog pristupa jeste shvatanje da ljudi mogu da menjaju sve,
tako da je on doveo do daljih istraživanja, koja su izmenila način na koji menadžeri misle o
rukovođenju, motivaciji, radnoj grupi i organizaciji u celini.
5

-
sklonost ka akciji,
-
prisnost sa potrošačima,
-
autonomija i preduzetništvo,
-
produktivnost kroz ljude,
-
vrednosna energija,
-
bavite se onim što najbolje znate,
-
jenostavna forma i
-
istovremeno „lagano – zategnute“ osobine.
1.1.5. Dinamičko angažovanje
Termin „dinamičko angažovanje“ najbolje izražava potrebu za žestokim, dinamičkim
angažovanjem i odgovorima na nove menadžment izazove. Fokus je na međuljudskim
odnosima i vremenu prilagođavanja, odnosno iniciranju kontinuiranih promena u sve
globalnijoj poslovnoj sredini. Era dinamičkog angažovanja zahteva nove teorijske paradigme,
nove koncepte i pristupe u menadžmentu.
2. NOVI KONCEPTI I PRISTUPI U MENADŽMENTU
Retko je da o nečemu postoji skoro jedinstvena saglasnost autora menadžmenta, kao o
stavu da je znanje danas jedina forma koja može garantovati osvajanje i održavanje
konkurentske prednosti organizacije. Znanje predstavlja najvažniji i najdragoceniji resurs u
savremenoj ekonomiji, kao i glavnu determinantu inovativnosti i profitabilnosti jedne
organizacije. U tom smislu menja se i priroda poslovnih organizacija - svi poslovni procesi se
posmatraju kao procesi znanja, a svi zaposleni kao radnici znanja.
Poslovna sredina organizacije postaje sve više dinamična, različita, teška i opasna, što
sve doprinosi da se koncept strategijskog menadžmenta, kao menadžment promena, mora
kontinuirano usavršavati.
Kao glavni menadžment izazovi na raskršću XX i XXI veka obično se u literaturi
navode:
Ubrzanje stope promena,
Povećanje globalizacije poslovanja,
Povećanje nivoa konkurencije,
Promenjivost tehnologija (posebno informacionih),
Sve raznovrsnija radna snaga,
Tranzicija od industrijskog ka društvu znanja,
Nestabilnost tržišta i ekonomskih uslova,
Kvalitet i inovacija kao menadžerski imperative,
Povećanje zahteva od strane stejkholdera i
Sve kompleksnija menadžerska sredina.
Tehnološki, ekonomski, politički i društveni faktori utiču na ubrzanje promena, ali i na
oblikovanje nove teorije i prakse u menadžmentu.
Kao rezultat ovakvog turbulentnog okruženja u teoriji menadžmenta javljaju se novi
koncepti, nove paradigme i programi, od kojih navodimo sledeće:
-
Organizacija koja uči;
-
Jezgro kompetentnosti;
-
Knowledge management,
-
Programi kvaliteta (ISO; TQM; Six Sigma);
-
Downsizing;
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti