Propaganda i tržišne komunikacije
Objavio dejana1995 15. april 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Ekonomija
Objavio Ivanicka 31. mart 2015. Prijavi dokument
UVOD
Svaka organizacija ima, u određenoj meri razvijenu strukturu, kao svoj sistem unutrašnjih veza i odnosa. Ovo zbog toga jer svaka organizacija ima različite činioce rada koji moraju da se usklade da bi koordinirano delovali ka postavljenom cilju. Struktura predstavlja sastavni i najvažniji deo svake organizacije. Ona je toliko važna da je pojedini autori poistovećuju sa organizacijom. Neki autori organizaciju posmatraju kao strukturu (statički dio) i proces odnosno funkcije (dinamički dio). Razdvajanje strukture organizacije od njene funkcije nije racionalno jer su ovi elementi međusobno uslovljeni i deluju kao homogena celina. Pošto obuhvata i funkcije, struktura nema karakter statičkog elementa, već dinamičkog, koji se stalno menja i dopunjuje. O statičnosti strukture se može govoriti samo uslovno, u jednom vremenskom trenutku. Struktura se različito shvata i definiše, zavisno od toga šta autori smatraju bitnim u strukturi. Tako neki u prvi plan stavljaju kompoziciju odeljenja i poslova koje treba obaviti, drugi preferiraju sistem odnosa među ljudima i veza između ljudi i drugih činilaca organizacije, a treći i jedno i drugo. Prva grupa autora strukturu definiše kao sistem rasporeda odeljenja i poslova koje treba obaviti. Za njih je struktura sredstvo za razmeštaj i povezivanje organizacionog potencijala. Druga grupa autora težište stavlja na odnose u organizaciji i definiše je kao sistem odnosa između različitih delova organizacije.. Po ovoj grupi autora, strukturom se u prvom redu utvrđuju odnosi kojima se reguliše status ljudi u organizaciji, a koji se uspostavlja između rukovodilaca na višim i nižim položajima, kao i između rukovodilaca i radnika. Treća grupa autora stavlja naglasak i na jedno i na drugo tj. i na delove, odnosno činioce organizacije i na njihove međusobne veze. Izgradnja strukture se najčešće vrši putem delatnosti organizovanja, koja obuhvata brojne radnje i brojna područja aktivnosti preduzeća. Neka od najvažnijih područja organizacije u američkoj praksi su: -obrađivanje opštih pitanja strukture i koordinacije, – Davanje i razgraničavanje ovlašćenja i odgovornosti, -planiranje org.strukture i org.mera, -pripremanje i provera org.planova, -obrada podataka, -analiza, kontrola i poboljšanje metoda i postupaka, -analiza, procena i merenje rada, -cirkulacija spisa i informacija.
Struktura koja se planski i smišljeno gradi naziva se formalnom. Ona čini kičmu svake organizacije. U njoj su smešteni i raspoređeni svi materijalni i ljudski elementi organizacije. Preko strukture se vrši usmeravanje ovih resursa u pravcu ostvarivanja ciljeva organizacije. Pored formalne, postoji i neformalna struktura, koja deluje u svim organizacijama, ali se ona ne stvara planski već spontano – međusobnim interakcijama ljudi.
Formalna struktura se prema Howeru i Loršu sastoji od:
1) Sistema formalnih odnosa i dužnosti i
2) Formalnih pravila, radnih procedura, načina kontrole, sistema nagrada i kazni koje je utvrdilo rukovodstvo radi usmeravanja rada organizacije u određenom pravcu.
Formalnom strukturom se utvrđuju, opisuju i povezuju poslovi koje treba obaviti u organizaciji i u isto vreme dovode u vezu s njenim zadacima, odnosno ciljevima. Ovom strukturom se utvrđuje i status ljudi u organizaciji, utvrđuju njihove dužnosti, nadležnosti i odgovornosti.
Kod postavljanja formalne strukture treba uzeti u obzir i faktore koji omogućavaju njeno pravilno postavljanje ali i one koji onemogućavaju njeno funkcionisanje. Ako je stvarno delovanje ljudi u organizaciji znatno različito od postavki i očekivanja utvrđeni formalnom organizacijom, onda verovatno formalna organizacija nije bila dobro postavljena ili su se uslovi rada promenili. Formalna organizacija se mora prilagoditi stvarnom stanju i konkretnim uslovima, vodeći računa o:
1) prirodi i složenosti tehnologije,
2) zaokruženosti procesa rada i nezavisnosti pojedinih delova,
3) merljivosti rezultata rada,
4) načinu organizovanja i obavljanja procesa rada i
5) spremnosti radnika da se organizuju u jedinice rada.
U organizacionoj literaturi, i to kako našoj tako i stranoj, navode se i opisuju razne vrste, odnosno tipovi formalnih organizacionih struktura.
Pri tome se uglavnom koriste dva pristupa:
1. tradicionalni i
2. moderni.
Objavio dejana1995 15. april 2024.
Objavio dejana1995 10. april 2024.
Objavio dejana1995 10. april 2024.
Objavio Emina.dragolj 15. april 2024.
Objavio naca0111111 15. april 2024.
Objavio anitatorbica 15. april 2024.
Objavio madmax74 16. april 2024.
Objavio bojann998 16. april 2024.
Objavio bojann998 16. april 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.