Odlomak

1.UVOD

U obavljanju svoje osnovne funkcije pribavljanja i usmeravanja sredstava za potrebe privređivanja i reprodukcije, banka ima svoju istorijsku genezu i evoluciju. U zavisnosti od oblika privredne aktivnosti, prilagođavali su se funkcija i cilj poslovanja bankarskih organizacija. Međutim, u svim društveno ekonomskim okolnostima glavni sadržaj pojma banke određivan je njenim posredovanjem u finansijskim poslovima.
Banka je finansijska institucija koja prima potražne depozite i odobrava komercijalne zajmove. Banka podrazumeva novčano preduzeće i kreditnu ustanovu čija delatnost obuhvata depozitni posao, uzimanje i davanje kredita, posredovanje u oblasti kredita i obavljanje drugih poslova za racun svojih klijenata. Ona ima samo pravnu i poslovnu sposobnost u granicama registrovanog predmeta poslovanja. Kao pravno lice, učestvujući u prometu, banka ima pravo da zaključuje ugovore i vrši poslove u vezi sa primanjem svih vrsta depozita, davanja i uzimanja kredita, izdavanja hartija od vrednosti, njihovom kupovinom i prodajom, deviznim, devizno-valutnim  i menjačkim poslovima, izdavanjem jemstva, garancija, obavljanja platnog prometa, kupovinom i naplatom potraživanja i pružanjem drugih finansijskih usluga.
Banku mogu osnovati domaća i strana, pravna i fizička lica, i to samo kao akcionarsko društvo, pod uslovom da obezbede sredstva u osnivački kapital banke i da o osnivanju banke zaključe ugovor kojim će urediti sva pitanja vezana za osnivanje, poslovanje i prestanak rada banke.
U zavisnosti od odnosa u drustvenom okruženju u kome posluju banke, vlasničke strukture odnosa, iskazuje se bitna razlika između banaka koje su osnovane interventnim merama džave i banaka koje su konstituisane kao akcionarska društva sa privatnim, zadružnim ili mešovitim kapitalom. Razlike se izvode na osnovu vlasništva nad kapitalom kojim banke raspolažu, zatim sadržine pojedinih grupa poslova, kao i iz ciljeva koje banke u jednim i drugim uslovima postavljaju kao primarnu obavezu.
Banke se mogu podeliti prema različitim kriterijumima. Prema karakteru delatnosti i mestu u bankarskom sistemu, banke se dela na:
1.    Centralnu banku (emisionu)
2.    Komercijalne (poslovne) banke

 

 

2. Centralana banka

2.1. Pojam centralne banke

Centralna banka je centralna monetarna ustanova u jednoj državi, koja za glavnu funkciju ima emisiju novca. Funkcije centralne banke su da održava monetarnu stabilnost nacionalne ekonomije sprovođenjem monetarno-kreditne politike, reguliše novčani opticaj, organizuje i vodi platni promet zemlje, bavi se kupoprodajom hartija od vrednosti, propisuje stopu obavezne rezerve, kontroliše bankovni sistem, određuje službeno eskontnu stopu i slično.
Za Centralnu banku se može reći da je kvazi banka ili specifična državna institucija. Ona predstavlja neprofitnu instituciju i ona ne uspostavlja direktne odnose sa nebankarskim sektorima (osim sa državom), što znači da nema konkurentskih odnosa između Centralne banke i drugih banaka. Centralna banka vrši emisionu funkciju. Ona preko svojih specijalizovanih institucija emituje gotov novac. Centralna banka emituje i primarni novac tako što odobrava kredite poslovnim bankama ili od njih kupuje nedospela potraživanja. Na ovaj način Centralna banka održava potrebnu količinu novca u opticaju i reguliše visinu kamatnih stopa na finansijskim tržištima Centralna banka se javlja kao ’’banka-banaka“ i kao ’’banka-države“. Centralne banke su se do drugog svetskog rata organizovale kao akcionarska društva, a tek kasnije su se nacionalizovale i tek onda stupile pod kontrolu države. Prva Centralna banka osnovana je u Švedskoj 1656. godine, a najveći uticaj je imala Bank of England koja je osnovana 1695. godine.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari