Poremećaj ponašanja

UVOD

Svako od nas posjeduje osobine ličnosti koje nas izdvajaju i karakterišu od drugih. Te osobine su obično načini na koje osoba misli i ponaša se, te kao takve čine svaku osobu jedinstvenom. Poremećaj u ponašanju pojedinca nastaju onda kada su kod osobe, načini razmišljanja i ponašanja ekstremni i neprikladni. Tada oni mogu izazvati veliko remećenje u životu osobe a obično su povezani sa značajnim tjeskobama prema sebi i drugima. Značajne razlike u kojima se pojedinac izdvaja od prosječne osobe u načinu kako misli, vidi, osjeća i odnosi se prema drugima  karakteristične su za pojedinca sa simptomima poremećaja ličnosti.
Promjene u načinu kako se osoba osjeća, te iskrivljena uvjerenja o drugim ljudima mogu dovesti do čudnog ponašanja te osobe, te do uznemiravanja drugih ljudi. Poremećaj ličnosti počinje u kasnom djetinjstvu ili adolescenciji i traje tokom odrasle dobi. Prevencija poremećaja ličnosti i uopšte ponašanja nije potpuno uspostavljena a varira u odnosu na vrstu poremećaja kod osobe.
U većini slučajeva, osobe sa ovakvim poremećajima  ne prihvataju da su bolesne i da trebaju pomoć stručnjaka, iz razloga što im njihov način razmišljanja i ponašanja djeluje sasvim prirodno, te što za neuspjehe i izazove na koje nailaze krive druge osobe.
U ovom prvom poglavlju ćemo objasniti pojam poremećaja ponašanja, kad se javlja i postavljanje dijagnoze.
U drugom poglavlju ćemo proći kroz sve oblike poremećaja ličnosti i objasnit ćemo iste.
Treće poglavlje nam govori o samim ishodima poremećaja ličnosti.

1.    POREMEĆAJI PONAŠANJA

Poremećaji ličnosti ne predstavljaju bolest u medicinskom smislu, već “hroničnu maladaptaciju”, odnosno hroničnu neprilagođenost uslovima svakodnevnog života, neprilagođenost u interpersonalnim odnosima kao i postojanje disfunkcionalnih stavova i ponašanja.
Poremećaji ponašanja su razvojna stanja koja se javljaju u kasnom djetinjstvu i adolescenciji i nastavljaju se u odrasloj dobi. Ove poremećaje treba razlikovati od promjena ličnosti i ponašanja  koje su stečene u odrasloj dobi, poslije teških i prolongiranih stresova, katastrofičnih iskustava, ozbiljnih bolesti ili povreda mozga. Karakterišu ih slom odnosa roditelj – dijete, impulsivne tendencije, sklonost trenutnom zadovoljenju impulsa i odsustvo inhibicija u ponašanju. Premda su ljudi skloni da uvijek na tešku situaciju reagiraju na isti način, mnogi radije pokušavaju drugačijim pristupom, ako je njihova prva reakcija bila ne djelotvorna. Nasuprot tome, ljudi sa poremećajima ličnosti su tako tvrdi da se ne mogu adaptirati na realnost što oštećuje njihovu sličnost djelovanja. Njihovi loše prilagođeni obrasci mišljenja i ponašanja postaju očitim već u dobi ranog odrastanja, često i ranije, i obično potraju cijelog života. Obično imaju poteškoće u društvenim i međuljudskim odnosima i na radu .
Ljudi sa poremećajem ličnosti obično nisu svjesni da njihovo ponašanje ili obrasci mišljenja nisu odgovarajući – upravo suprotno, oni često vjeruju da su njihovi obrasci normalni i pravi. Često ih članovi porodice ili društvene organizacije šalju po psihijatrijsku pomoć, jer njihovo neodgovarajuće ponašanje drugima uzrokuje poteškoće.
Poremećaji ličnosti su okarakterisani dugotrajnim, nefleksibilnim i maladaptivnim crtama ličnosti koje uzrokuju značajno funkcionalno oštećenje ili subjektivnu patnju za neku osobu. Osim ličnih i socijalnih poteškoća, ljudi sa ovim dijagnozama imaju i nedostatke u temperamentu ili zastranjivanje, rigidnost u rješavanju problema i poremećenu percepciju sebe i drugih.
Bez obzira na navedeno ljudi sa poremećajima ličnosti često funkcionišu dovoljno dobro i bez pomoći drugih. Iz ovog razloga, kao i zbog toga što ovi ljudi rijetko traže pomoć od psihologa, incidenciju je teško odrediti.

Razlike u polovima variraju od poremećaja do poremećaja. Muškarci su skloniji tome da imaju paranoidni, opsesivno – kompulsivni i antisocijalni poremećaj, dok su žene sklonije dijagnozi graničnog, zavisnog i histrioničnog poremećaja ličnosti. Postojanje polnih razlika u dijagnozi široko je prihvaćeno. Također, bitnu ulogu u dijagnostikovanju poremećaja ličnosti igraju i kultura i etnička pripadnost. Kultura oblikuje običaje, navike, vrijednosti i karakteristike ličnosti, tako da izražavanje ličnosti može biti vrlo različito u različitim kulturama. U Aziji je, recimo, sasvim uobičajeno biti stidljiv i kolektivista, a u Americi – asertivan i individualista. Stoga je jako bitno da se kod dijagnoze poremećaja ličnosti uzmu u obzir ove kulturološke razlike.