Porodica kao društvena grupa
Univerzitet „Union – Nikola Tesla“
FAKULTET ZA PRAVO, BEZBEDNOST I MENADŽMENT
„KONSTANTIN VELIKI“ – NIŠ
S E M I N A R S K I R A D
Predmet: Sociologija sa sociologijom prava
PORODICA KAO DRUŠTVENA GRUPA
Beograd, 2019.
S A D R Ž A J
:
UVOD..................................................................................................................................3
1. PORODICA KAO DRUŠTVENA GRUPA................................................................4
Tipologija porodice u savremenom društvu........................................................16
2

1.
PORODICA KAO DRUŠTVENA GRUPA
1.1.
Istorijski razvoj porodice
Postoje dva osnovna gledališta u razvitku porodice. U jednom se monogamna
porodica uzima kao osnovni i univerzalni oblikporodice i ona je osnova društva iz kojeg
se razvijaju svi ostali društveni oblici.
U drugom slučaju je ona istorijski i prostorno promenljiva društvena grupa koju u
nižim stupnjevima društvenog života ne nalazimo u mongamnom obliku. Posmatrajući
evoluciju braka i porodice kroz različite istorijske periode po Morganu i Engelsu
porodica je u svom istorijskom razvoju prošla različite periode:
promiskuetna divlja horda,
grupna porodica ,krvno-srodnička i porodica punalula,
sindijazmička porodica matrijahalna i patrijahalna,
monogamijska porodica patrijahalna i demokratska
U nižem stpnju divljaštva čovek je od oruđa za rad upotrebljavao samo neotesani
kamen i neobrađeno drvo. Nije postojala nikakva svojina i vladali su promiskuitetni
bračni odnosi tako da nisu postojale nikakve zabrane i ograničenja u pogledu bračnih
odnosa čak ni između roditelja i dece pa su deca pripadala celoj zajednici.
Kasnije dolazi srednji stupanj divljaštva gde dolazi do pronalaska vatre. Ovde se
javljaju začeci kolektivne svojine. Zajednica je podeljena na bračne klase a brak ima
grupni i endogamni karakter.
Javlja se porodica krvnog srotstva gde je najvažnije obeležje da su iz polnog
odnosa isključeni roditelji i deca. Na višem stupnju divljaštva dolazi do formiranja
rodova a grupni brak postaje brak između pripadnika različitih rodova ili plemena i
srodničkih grupa, ovakav tip porodice je označen kao porodica punalula.
Unutar važećeg grupnog braka stvaraju se relativno postojani parovi i
sindijazmička porodica matrijahalnog tipa.
Fridrih Engels «Poreklo porodice privatne svojine i države» Zagreb, Kultura 1950
4
Preovlađivanjem zadružnih porodičnih svojina brak parova se ustaljuje, patrijahat
postepeno potiskuje matrijahat te postaje patrijahalna sindijazmička porodica kao
dominantan oblik porodice.
Brak parova je sve učestalije i zadobija monogamni oblik. Porodica ima obeležja
mešavine sindijazmičkih i monogamnih elemenata društvo se razvija i ustaljuje se
monogamni brak i monogamna porodica patrijahalnog tipa.
Karakteristično za prvobitnu ljudsku zajednicu je endogamni oblik grupnog braka.
Zajednice su bile podeljene na muškarce i žene, a potom na decu odrasle i stare gde su
kod ove tri kategorije polni odnosi bili zabranjeni.
U svojim različitim istorijskim periodima od grupnog braka gde jedna grupa žena
stupa u bračne odnose sa jednom grupom muškaraca, imamo poligamiju kao oblik braka
sa više partnera i u kome razlikujemo poliginiju jednog muškarca sa više žena i
poliandriju jedne žene sa više muškaraca dolazimo do monogamnog oblika braka koji je
karakterističan za savremena civilizovana društva.
Brak prema načinu uspostavljanja uređivanja i održavanja odnosa među
supružnicima mopže biti: običajni koji je karakterističan za predcivilizacijska
tradicionalna društva, crkveni koji je u okviru institucionalizovanih religija i zasnovan
pred crkvenim organima i sankcionisan verskim normama, građanski koji postoji u
modernim građanskim društvima i sklapa se pred državnim organima i sankcioniše
pravnim propisima, faktički koji označava vanbračnu zajednicu trajnijeg značaja na kojoj
se može zasnivati porodica i koji se razlikuje samo po tome što nema pravni legitimitet.
Po današnjim propisima supružnici i deca iz vanbračnih zajednica pravno su
izjednačena sa onima iz formalnih brakova. Biološku osnovu porodice čine polni odnosi
između supružnika i rađanje i podizanje dece.
Biološke funkcije su srasle sa psihičkim procesima i stanjima poput ljubavi ,
osećanja topline i uzajamne privrženosti u kojima je ispunjen normalan porodični život.
Ovaj oblik je po pravilu uvek društveni oblik jer se odvija u zajednici sa drugim
članovima porodice i njenim potsretstvom u odnosima sa drugim grupama i pojedincima.
Supružnici u braku dobijaju novu društvenu ulogu kada im se rode deca i kada u
porodici postanu roditelji. Za svako društvo je veoma važna roditeljska uloga i ona je
uvek društveno uređena kako moralno tako i običajno i pravno.
5

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti