Odlomak

UVOD

Početkom korišćenja nekih tehnika finansijske analize vezuje se za 30-te godine ovog veka, a koincidiraju sa Velikom ekonomskom krizom (1929.-1933.). Problemi održanja likvidnosti i kapitala bili su neposredan povod za pokušaje dubljeg analitičkog sagledavanja aktivnosti preduzeća. Ideja je bila da se kroz sagledavanje ostvarenih aktivnosti i rezultata preduzeća uoče i koriguju eventualne slabosti i tako izbegnu eventualni budući finansijski problemi. Cilj analize nije da se prema određenim pravilima utvrdi da je finansijska situacija povoljna ili nepovoljna, već da pomogne da se koncipira takva finansijska struktura koja najuspešnije omogućava realizaciju ciljeva preduzeća. Danas su tehnike finansijske analize veoma usavršene i nezaobilazan instrument finansijskog upravljanja.
Predmet finansijske analize su finansijski izveštaji preduzeća. U ovom radu će proverom teorijskih pretpostavki finansiranja obrtne imovine pomoću racio analize biti izvršena uporedna analiza kratkoročnog finansijskog upravljanja kompanija „Agroživ“ i „Carnex“, koja posluju u oblasti proizvodnje stočne hrane i proizvodje mesa i mesnih prerađevina. Prvenstveno će biti ispitane strategije ulaganja i finansiranja obrtne imovine, potom upravljanje naplatom potraživanja i isplatom obaveza kao osnovnih determinanti gotovinskog ciklusa, a na kraju će biti utvrđen uticaj ovih strategija na likvidnost i rentabilnost ovih kompanija. Racio analiza će biti sprovedena u kontekstu vremena (analiza trenda) i to u periodu od 2007. do 2010. godine i u kontekstu prostora tj. poređenjem performansi prethodno navedenih kompanija.
Podaci koji su potrebni za sprovođenje analize kratkoročnog finansijskog upravljanja nalaze se u finansijskim izveštajima preduzeća, i to u bilansu stanja, bilansu uspeha i izveštaju o novčanim tokovima. Bilans stanja pokazuje imovinu, obaveze, i uložena sredstava vlasnika preduzeća u određenom vremenskom trenutku. Bilans uspeha pokazuje prihode i rashode preduzeća tokom određenog vremenskog perioda. Izveštaj o novčanim tokovima pokazuje prilive i odlive gotovine koji su klasifikovani prema osnovnim aktivnostima u preduzeću – poslovne, investicione i finansijske aktivnosti. U ovom radu biće korišćeni godišnji finansijski izveštaji, koji su dati u prilogu.

 

 

OSNOVNI PODACI O KOMPANIJAMA “AGROŽIV” I “CARNEX”
“Agroživ”
Preduzće PP Agroživ osnovano je 1. oktobra 1992. godine, sa sedištem u Jagodini. Od tada do danas PP Agroživ je preraslo u kompaniju Agroživ, jednu od vodećih u zemlji u oblasti proizvodnje i prerade živinskog mesa.
Može se reći da je 23. avgust 1994. godine drugi rođendan firme, jer su tog dana prvi put u kratkoj istoriji firme proizvedeni proizvodi koji su nosili znak Agroživ.
Početkom 1996.godine, pre svega zbog velike tražnje za pilećim mesom na prostoru tadašnje Jugoslavije, PP Agroživ, odlučuje da proširi obim proizvodnje. U aprilu 1996. godine je potpisan prvi ugovor o poslovnoj saradnji sa klanicom u Žitištu.
Sa nastupom na Međunarodnom poljoprivrednom sajmu 1997.godine u Novom Sadu počinje pojavljivanje Agroživ-a na sajmovima u zemlji i inostranstvu. Na ovom sajmu osam proizvoda je odlikovano medaljama kvaliteta, dok su čak tri proizvoda dobila velike zlatne medalje za kvalitet, kao najveća odličja sajma. Već naredne godine (1998) Agroživ je na istom sajmu osvojio ,,Veliki šampionski pehar“ a u ocenjivanju proizvoda od mesa osvojeno je više od trideset medalja. Pored učešća na Novosadskom sajmu, Agroživ proizvodi su predstavljani i na mnogim drugim sajmovima – Banja Luka, Skoplje, Budva, Budimpešta, Moskva itd.
Rešenjem Trgovinskog suda u Pančevu St br 7/08, 28.05.2008. godine nad Agroživ-om je pokrenut stečajni postupak. U želji da opstane, grupa poverilaca Agroživ-a podnela je Plan reorganizacije Trgovinskom sudu u Pančevu koji je pred istim sudom na ročištu za glasanje o planu 26.11.2008. godine izglasan i usvojen.
01. januara 2009. godine se menja vlasnička i rukovodeća struktura kompanije, na čije čelo dolazi gospodin Igor Lavš. Cilj novog menadžmenta kompanije Agroživ je očuvanje tradicije kvaliteta uz prepoznatljivost robne marke kao i dalji rast i razvoj proizvodnje uz implementaciju novih svetskih standarda.
U decembru 2010. godine kompaniju preuzima JP “Srbijagas”.

 

 

“Carnex”
CARNEX je vodeća kompanija na teritoriji Srbije u oblasti proizvodnje mesa i prerađevina od mesa, koja počinje sa radom 1958.godine. Danas je u CARNEX-u zaposleno bezmalo 2.000 radnika.

  • Od 1963. godine Carnex beleži rekordan izvoz proizvoda u Veliku Britaniju, Švajcarsku, Čehoslovačku, Istočnu Nemačku, Izreael i Kubu.
  • Od 1982. godine, zahvaljujući velikom izvozu proizvoda, uglavnom u SAD i SSSR, povećava se ulaganje u nove mašine i opremu.
  • 1996. godine kupovinom Fabrike stočne hrane “Vitamix” u Vrbasu, Carnex započinje intergraciju proizvodnog procesa.
  • 2000. godine pored mnogih drugih priznanja za kvalitet, Carnex postaje ‘’Šampion kvaliteta XX veka’’.
  • 2004. godine investira nekoliko miliona EUR u nabavku najsavremenije opreme za primarnu poljoprivrednu proizvodnju.
  • 2006. godine većinski vlasnik Carnex-a postaje Finansijska institucija za upravljanje investicionim fondovima Ashmore. Dolaskom novog vlasnika, započet je sveobuhvatan investicioni proces izgradnje novih i rekonstrukcije postojećih kapaciteta, modernizacije i proširenja proizvodnih procesa najsavremenijim mašinama i opremom, a sve radi implementacije ISO i HACCP standarda.

Danas je CARNEX spoj tradicije i savremenosti – raste i razvija se zajedno sa novim trendovima, dok istovremeno ostaje veran svojim osnovnim kvalitetima.

 

 

KRATKOROČNO FINANSIJSKO UPRAVLJANJE U ANALIZIRANIM KOMPANIJAMA

Strategije ulaganja u obrtnu imovinu

Ulaganja u obrtna sredstva se pre mogu posmatrati u kontekstu posledica odluka o obimu aktivnosti i ulaganjima u fiksnu imovinu preduzeća, nego svesne težnje preduzeća da deo raspoloživog kapitala plasira u katkoročnu imovinu. Ulaganja u obrtnu imovinu ili ne donose nikakav prinos ili je taj prinos niži od troškova kapitala iz koga su ulaganja finansirana. Ulaganja u obrtnu imovinu se pre mogu smatrati „nužnim zlom“ nego „pravim ulaganjem“.
Eksperimenti sa različitim odnosima obima obrtne imovine i nivoa poslovne aktivnosti doprineli su formulisanju nekoliko alternativnih strategija ulaganja u obrtna sredstva preduzeća. Osnovna razlika pojedinih strategija se odnosi na nivo ulaganja u obrtna sredstva u funkciji ostvarenja definisanog nivoa prodaje.
Komotno ulaganje u obrtnu imovinu za dati nivo prodaje reprezentuje tzv. relaksiranu (ležernu) politiku ulaganja. Ovakav pristup podrazumeva držanje relativno visokih iznosa gotovine, kratkoročnih plasmana, kao i zaliha. Nasuprot ovakvom pristupu stoji restriktivna (agresivna) politika ulaganja u obrtna sredstva. Ona je primerena relativno sigurnom okruženju, u kome se, uy vrlo pažljivo planiranje, obrtna sredstva mogu održavati na relativno niskom nivou u odnosu na obim prodaje. Strategija podrazumeva minimalne sigurnosne zalihe, vrlo niske rezeve likvidnosti, vrlo aktivnu politiku naplate potraživanja i maksimalno prolongiranje isplata kratkoročnih obaveza. Izveđu ova dva ekstremna pristupa egzistira tzv. kompromisna politika ulaganja u obrtna sredstva, koja je najprimerenija relanom okruženju, a nudi umerene prinose uz razumne rizike.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari