Alternativni oblici zbrinjavanja dece u pravu Republike Srbije
Tema:
Alternativni oblici zbrinjavanja dece u pravu Republike Srbije
Student: Profesor:
2
Sadržaj

4
1. Pojam i značaj porodice za ostvarivanje prava deteta
Koncept porodice treba tumačiti u širokom smislu kako bi sadržao sve one osobe koje se u
društvu date države smatraju sastavnim delom porodice.
Porodični život nije ograničen samo na
roditelje već uključuje i biliske rođake, poput baka i deka.
Velika većina roditelja želi najbolje
za svoju decu. Ipak, nekim roditeljima je neophodna dodatna podrška da bi postigli ovaj važan
životni cilj.
Veoma je retko da roditelji namerno zanemaruju ili sa zlom namerom povređuju
svoju decu. Roditeljsko zanemarivanje i nasilje u porodici usmereno prema deci najčešće se
događaju kada se roditelj suočava sa višestrukim izazovima, kao što su siromaštvo, društvena
isključenost, loši uslovi života, invaliditet, problemi fizičkog ili mentalnog zdravlja ili
zloupotreba psiho-aktivnih supstanci. Sve ove složene i brojne nezadovoljene potrebe neretko
dovode do pogoršanja odnosa u porodici i narušava se sposobnost roditelja da za svoje dete stvori
sredinu koja je puna ljubavi, stimulativna i bezbedna.
To sve ne znači da ovakvi roditelji nisu u
stanju da se uz adekvatnu podršku staraju o svojoj deci. Zaštita deteta od zanemarivanja,
zloupotrebe ili zlostavljanja često se najbolje postiže tako što se porodicama pomaže da se izbore
sa opštim izazovima sa kojima se suočavaju, bilo da su to hronične okolnosti, ili kratkoročne
krize. Ovakav sistemski pristup pomaže da se reše problemi koji uzrokuju zanemarivanje ili
nasilje unutar porodice na način koji evidentno štiti decu i poštuje njihova prava u skladu sa
nacionalnim i međunarodnim pravom. Sistemski pristup se fokusira na sistem ljudi i odnosa koji
su najvažniji za zaštitu deteta – umesto fokusa na samu decu naglasak je na roditeljima, ali je
često uključena i proširena porodica i oni čija je dužnost da se staraju o detetu, kao što su
nastavnici ili lekari. Primena sistemskog pristupa predstavlja značajnu promenu za ustanove
socijalne zaštite koje često nisu uspevale da ga primene. Fokus je ćešće bio na pojedincu,
odnosno detetu, pa su tako profesionalci propuštali da uzmu u obzir porodično okruženje deteta, a
koje je složeno i često kontradiktorno, pa je tako puno i pozitivnih, ali i negativnih iskustava i
uticaja. Pružanje podrške porodici naročito je delotvorno onda kada je dete mlađe. Podaci
ukazuju na to da su intervencije kojima se podržavaju zdravlje i razvoj deteta na ranom uzrastu,
čime se kognitivni, socijalni, emocionalni, jezički i motorni razvoj deteta povezuju sa stabilnim i
sigurnim starateljstvom, od pomoći prilikom prekidanja ciklusa siromaštva i društvene
isključenosti koji se najčešće vezuju za roditeljsko zanemarivanje, zloupotrebu i zlostavljanje
dece. S obzirom da je porodica osnova društva i prirodno okruženje za razvoj, dobrobit i zaštitu
dece, napore treba prvenstveno usmeriti na omogućavanje deci da ostanu ili se vrate pod staranje
svojih roditelja, ili, kada je to prikladno, drugih članova porodice. Država treba osigurati da
porodice ostvaruju pristup oblicima podrške namenjenim za njihovu starateljsku ulogu.
Komitet za ljudska prava
Evropski sud za ljudska prava
Strategija za prava deteta Saveta Evrope za 2016-2021, 2016.
Podrška porodicama sa decom – procena uticaja na dobrobit dece i porodica, Nevenka Žegarac, Beogradski
univerzitet (2017)
5
Kao deo nastojanja na prevenciji odvajanja dece od njihovih roditelja, Države trebaju nastojati da
osiguraju odgovarajuće i kulturno osetljive mere:
a) Da podrže porodična, starateljska okruženja čiji kapaciteti su ograničeni faktorima kao što
su onesposobljenje, korišćenje narkotika i alkoholizam, diskriminacija porodica
domorodačkog ili manjinskog porekla, i onih koji žive u regijama u kojima su prisutni
oružani sukobi ili su pod stranom okupacijom,
b) Da pruže odgovarajuću brigu i zaštitu ugroženoj deci, kao što su deca žrtve zlostavljanja i
eksploatacije, napuštena deca, deca koja žive na ulici, vanbračna deca, deca bez staratelja
i razdvojena deca, raseljena deca i deca izbeglice, deca sezonskih/imigrantskih radnika,
deca osoba koje traže azil, ili deca koja žive sa HIV/AIDS-om ili su pogođena
HIV/AIDS-om ili drugom ozbiljnom bolešću.
Posebne napore treba posvetiti suzbijanju diskriminacije na osnovu bilo kojeg statusa deteta ili
roditelja, što uključuje siromaštvo, etničku pripadnost, veru, pol, psihičko ili fizičko
onesposobljenje, HIV/AIDS status ili drugu ozbiljnu bolest, bilo fizičku ili psihičnu, vanbračno
rođenje, socio-ekonomsku stigmatizaciju, te sve druge statuse i okolnosti koje mogu dovesti do
odricanja od deteta, napuštanja deteta i/ili odvođenja deteta.
Prema članu 18. Konvencije o pravima deteta
1. Strane ugovornice će uložiti najveće napore da se obezbedi priznavanje principa da oba
roditelja imaju zajedničku odgovornost u podizanju i razvoju deteta. Roditelji ili, u zavisnosti od
slučaja, zakonski staratelji imaju prevashodnu odgovornost za podizanje i razvoj deteta. Najbolji
interesi deteta će biti njihova osnovna briga.
2. U cilju garantovanja i unapređivanja prava iz ove Konvencije, strane ugovornice će pružiti
odgovarajuću pomoć roditeljima ili zakonskim starateljima u ostvarivanju odgovornosti za
podizanje deteta i obezbeđivati razvoj ustanova, kapaciteta i službi za zaštitu dece.
3. Strane ugovornice će preduzeti odgovarajuće mere da obezbede da deca zaposlenih roditelja
koriste usluge i kapacitete dečje zaštite koje im pripadaju.
Takođe, prema članu 9. Konvencije o pravima deteta:
Strane ugovornice će obezbediti da dete ne bude odvojeno od svojih roditelja protiv njihove
volje, osim kada nadležne vlasti, uz sudski nadzor, odrede u skladu sa važećim zakonom i
postupkom, da je takvo odvajanje neophodno u najboljem interesu deteta. Takva odluka može biti
neophodna u određenom slučaju, kao npr. ako roditelji zlostavljaju ili zanemaruju dete ili žive
odvojeno pa se mora doneti odluka o mestu stanovanja deteta.
Član 18, Konvencija o pravima deteta, Roditeljska odgovornost
Član 9, Konvencija o pravima deteta, Odvajanje deteta od roditelja

7
izuzetak, pa je Zakonom o postupku prekida trudnoće u zdravstvenoj ustanovi RS
da je devojčicama pristanak roditelja za abortus neophodan samo do 16. godine života. Detetu
koje je napunilo 15 godina prestaje obaveza pohađanja škole istekom te školske godine.
Međutim, ako je dete napunilo 15 godina, a nije steklo osnovno obrazovanje, može mu se na
njegov zahtev ili zahtev roditelja omogućiti da nastavi školovanje do navršenih 17 godina
života
. Dete izuzetnog znanja i sposobnosti, može da završi školu i u roku kraćem od osam, ali
ne kraćem od šest godina
. Dete koje je napunilo 15 godina i ima opštu zdravstvenu sposobnost,
može samostalno zasnovati radni odnos i raspolagati dohotkom i imovinom koju je steklo
Definicija deteta 21 svojim radom
. Istu odredbu sadrži i radno zakonodavstvo Republike
Srbije
, uz napomenu da radni odnos sa licem mlađim od 18 godina života može da se zasnuje uz
pismenu saglasnost roditelja ili staraoca, ako takav rad ne ugrožava zdravlje, moral i obrazovanje,
odnosno, ako takav rad nije zabranjen zakonom
. Zabranjeno je da deca rade na radnom mestu
na kome se pretežno obavljaju naročito teški fizički poslovi, poslovi pod zemljom ili vodom i
poslovi koji bi, s obzirom na psihofizičke sposobnosti, mogli štetno i sa povećanim rizikom da
utiču na njihovo zdravlje
. Zaposlenoj osobi mlađoj od 18 godina, ne može se odrediti ni da radi
duže od punog radnog vremena, niti da radi noću ako je zaposlen u oblasti industrije,
građevinarstva ili saobraćaja
. Deca starija od 15 godina, koja su članovi porodične zajednice i
rade na poljoprivrednom imanju, ili zajednički vrše druge delatnosti, ili na drugi način zajednički
privređuju, učestvuju u upravljanju i raspolaganju zajedničkom imovinom samostalno
. Na ovaj
način ona su izjednačena sa decom koja su zasnovala radni odnos. Sud može dozvoliti stupanje u
brak detetu starijem od 16 godina, na njegov zahtev, ako utvrdi da je ono dostiglo telesnu i
duševnu zrelost potrebnu za vršenje prava i dužnosti u braku
. Dete koje zaključi brak uz
dozvolu suda, istovremeno stiče i potpunu poslovnu sposobnost. Jednom stečena poslovna
sposobnost ne može se izgubiti čak i kada bi brak prestao smrću, razvodom ili proglašavanjem
braka nevažećim. Zakoni izričito ne utvrđuju minimalni uzrast za pristanak na seksualni odnos.
Međutim, odredbe krivičnih zakona predviđaju kažnjavanje vanbračnog života s detetom starijim
od 14 godina
, pa bi se moglo zaključiti da dete do punoletstva ne može dati pristanak na
seksualni odnos, izuzev u slučaju kada je zaključen brak. Regrutna obaveza nastaje početkom
kalendarske godine u kojoj dete - jugoslovenski državljanin, navršava 17 godina života (u toj
godini obavljaju se lekarski i drugi pregledi i ispitivanja). Samo regrutovanje se vrši u
Član 2, ZZZ RS
Član 44, Zakon o osnovnoj školi, Sl. glasnik RS 50/92, 53/93, 67/93, 48/94, 66/94, 22/02
Član 62, ZOŠ RS
Član 12, ZBPO RS
Član 13, Zakon o radu, Sl. glasnik RS 70/01, 73/01
Član 13, ZOR RS
Član 67, ZOR RS
Član 67, ZOR RS
Član 340 i Član 341, ZBPO RS
Član 49, ZBPO RS
Član 115, Krivični zakon Republike Srbije, Sl. glasnik RS 16/90, 26/91, 75/91, 9/92, 49/92, 51/92, 23/93, 67/93,
47/94, 17/95, 44/98, 10/02, 11/02, 80/02
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti