Odlomak

Uvod:
Organizacije su formalne grupe ljudi koji imaju jedan ili više zajedničkih ciljeva i raspolažu određenim sredstvima i resursima. Mogu biti uspostavljene od strane države, privatnih lica ili grupa građana iz čega, uz različite načine finansiranja, potiče podela na tri sektora – javni, privatni i civilno društvo. U smislu cilja, organizacije se dele na one sa ciljem da kreiraju određene usluge i ostvare profit (fabrike, poslovne kompanije, korporacije…), kako bi ostvarivale određenu funkciju (vlast, politika, interesne grupe, sindikati, partije) i na organizacije koje za cilj imaju brigu o pojedincima ili prihvatljiv i poželjan uticaj na promenu ljudi i društvene klime i najčešće su neprofitne (NVO, škole, bolnice, univerziteti, zatvori). Sa aspekta ekonomike organizacija je akt organizovanja poslovnih aktivnosti i aktivnosti koje su u vezi sa poslovanjem.Poslovanje organizacija privrednih ili neprivrednih odvija se kroz efikasno izvršavanje pianiranih aktivnosti uz korišćenje njihovih raspoloživih resursa, materijalnih i nematerijainih. Nosioci obezbedivanja i efikasnog korišćenja raspoloživih resursa su posebno obučeni Ijudi u tim organizacijama koji se nazivaju menadžerima. Svaka organizacija ili složeniji posao, dakle, kolektivni rad, zahteva upravljanje da bi se organizacija kojom se upravlja dovela do željenog-usvojenog cilja, da bi se potrebne aktivnosti efikasno izvršile.

 

 

 

 

1.    Komunikacioni proces
Organizaciona struktura treba da omogući proces komuniciranja. U svom radu menadžment je orijentisan na “stvari” i informacije u vezi “stvari”. Da bi se to uspesno ostvarilo nužna je eftkasna organizacija procesa komuniciranja i spremnost članova da medjusobno komuniciraju. Proces komuniciranja sastoji se iz pet elemenata, a to su komunikator, poruka, medijum, primalac (risiver) i povratna sprega (slika 1). Jednostavno rečeno: ko, šta kome, na koji način, i sa kojim efektom.

Komuniciranje je proces prenošenja informacija i razumevanja putem upotrebe zajedničkih simbola. Zajednički. simboli mogu da budu verbaini i neverbalni. Shannon, Weaver i Scharamm opisali su opšti model komun/ciranja koji može da se koristi u svim situacijama [2, str. 533]. Osnovni elementi konunikacionog modela su komunikator, enkoder, poruka i medijum, dekoder i primalac (slika 2).
Komunikator je zaposleni član organizacije sa idejom, informacijom ili namerom. Enkoder ima zadatak da prevede informacije ili ideje u sistematičan skup simbola – u jezik izražavanja.komunikatorove svrhe. Prema tome, enkoder ima zadatak da obezbedi formu u kojoj ideje i informacije mogu da4se izraze kao poruka. Poruka je rezultat “rada’1 enkodera. Ona je verbalna ili neverbalna. Medijumi su sredstvo za prenošenje poruka. U organizaciji se poruke prenose
na razne načine: usmeno, pismeno, grafički. Poruka poslata od komunikatom treba da bude dekodirana – kako bi hila relevantna za primaoca. Primalac interpreiira pafuku, njen sadržaj i smisao. Povratna sprega omogućava komunikactoni „kontakt“ izmedju onog ko šalje i onog ko prima informacije- poruke. Smetnje se pojavljuju u svim elementima komunikacionog procesa i one mogu da uniite ili deformišu poruke, da usporavaju i otežavaju sistem informisanja.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Menadžment

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari