Strane direktne investicije kao faktor ekonomskog razvoja
Objavio vesna2412 04. februar 2025.
Seminarski radovi, Skripte, Menadžment
Objavio Wizard919 02. jul 2014. Prijavi dokument
Uvod:
Organizacije su formalne grupe ljudi koji imaju jedan ili više zajedničkih ciljeva i raspolažu određenim sredstvima i resursima. Mogu biti uspostavljene od strane države, privatnih lica ili grupa građana iz čega, uz različite načine finansiranja, potiče podela na tri sektora – javni, privatni i civilno društvo. U smislu cilja, organizacije se dele na one sa ciljem da kreiraju određene usluge i ostvare profit (fabrike, poslovne kompanije, korporacije…), kako bi ostvarivale određenu funkciju (vlast, politika, interesne grupe, sindikati, partije) i na organizacije koje za cilj imaju brigu o pojedincima ili prihvatljiv i poželjan uticaj na promenu ljudi i društvene klime i najčešće su neprofitne (NVO, škole, bolnice, univerziteti, zatvori). Sa aspekta ekonomike organizacija je akt organizovanja poslovnih aktivnosti i aktivnosti koje su u vezi sa poslovanjem.Poslovanje organizacija privrednih ili neprivrednih odvija se kroz efikasno izvršavanje pianiranih aktivnosti uz korišćenje njihovih raspoloživih resursa, materijalnih i nematerijainih. Nosioci obezbedivanja i efikasnog korišćenja raspoloživih resursa su posebno obučeni Ijudi u tim organizacijama koji se nazivaju menadžerima. Svaka organizacija ili složeniji posao, dakle, kolektivni rad, zahteva upravljanje da bi se organizacija kojom se upravlja dovela do željenog-usvojenog cilja, da bi se potrebne aktivnosti efikasno izvršile.
1. Komunikacioni proces
Organizaciona struktura treba da omogući proces komuniciranja. U svom radu menadžment je orijentisan na “stvari” i informacije u vezi “stvari”. Da bi se to uspesno ostvarilo nužna je eftkasna organizacija procesa komuniciranja i spremnost članova da medjusobno komuniciraju. Proces komuniciranja sastoji se iz pet elemenata, a to su komunikator, poruka, medijum, primalac (risiver) i povratna sprega (slika 1). Jednostavno rečeno: ko, šta kome, na koji način, i sa kojim efektom.
Komuniciranje je proces prenošenja informacija i razumevanja putem upotrebe zajedničkih simbola. Zajednički. simboli mogu da budu verbaini i neverbalni. Shannon, Weaver i Scharamm opisali su opšti model komun/ciranja koji može da se koristi u svim situacijama [2, str. 533]. Osnovni elementi konunikacionog modela su komunikator, enkoder, poruka i medijum, dekoder i primalac (slika 2).
Komunikator je zaposleni član organizacije sa idejom, informacijom ili namerom. Enkoder ima zadatak da prevede informacije ili ideje u sistematičan skup simbola – u jezik izražavanja.komunikatorove svrhe. Prema tome, enkoder ima zadatak da obezbedi formu u kojoj ideje i informacije mogu da4se izraze kao poruka. Poruka je rezultat “rada’1 enkodera. Ona je verbalna ili neverbalna. Medijumi su sredstvo za prenošenje poruka. U organizaciji se poruke prenose
na razne načine: usmeno, pismeno, grafički. Poruka poslata od komunikatom treba da bude dekodirana – kako bi hila relevantna za primaoca. Primalac interpreiira pafuku, njen sadržaj i smisao. Povratna sprega omogućava komunikactoni „kontakt“ izmedju onog ko šalje i onog ko prima informacije- poruke. Smetnje se pojavljuju u svim elementima komunikacionog procesa i one mogu da uniite ili deformišu poruke, da usporavaju i otežavaju sistem informisanja.
Objavio vesna2412 04. februar 2025.
Objavio vesna2412 04. februar 2025.
Objavio Seminarski0002 22. januar 2025.
Objavio vesna2412 04. februar 2025.
Objavio vesna2412 04. februar 2025.
Objavio vesna2412 04. februar 2025.
Objavio Amelahaf 04. februar 2025.
Objavio sanndricak 04. februar 2025.
Objavio vesna2412 04. februar 2025.
Komentari
You must be logged in to post a comment.