Proizvodni menadzment
Predmet _ Proizvodni menadzment
Materijal za kolokvijum
1. PROIZVODNI I OPERATIVNI MENADŽMENT
Pojam menadžmenta
Reč
Managament
je peuzeta iz engleske literature i kod nas, na srpskom jeziku, čita se i
izgovara kao menadžment. Na engleskom jeziku glagol „manage“ ima više značanja a najčešća
su mu: snaći se i preovladati. Na osnovu navedenog glagola nastala je i reč
Managament
koja
takođe ima više značenja,a osnovno joj je upravljanje, tj. vođenje raznih poslova. Iako reč
menadžment i kod nas ima više značenja, ona se uglavnom koristi kao odrednica savremenog
koncepta uprevljanja.
Danas, kako u stranoj tako i u domaćoj stručnoj literaturi o menadžmentu, pojam
menadžment
ima više značenja od kojih su tri najprisutnija: upravljanje, rukovođenje i
organizacija. Rzličite definicije menadžmenta kod raznih autora rezultat su različitog pristupa
proučavanju ovoga fenomena. Tako, recimo za M.P. Follet
obavljanja poslova pomoću drugih ljudi“, za H. Koontz „ aktivnost kojom se vrše određene
funkcije sa ciljem da se na efikasan način obezbede, rasporede i iskoriste ljudski napori i fizički
resursi kako bi se postigao neki cilj“, a za našeg autora V. Bulata „ proces
planiranja,organizovanja i kontrolisanja rada ljudi u datim uslovima“.
Kod nas, ređe u teoriji a mnogo više u praksi, određenje pojma menadžmenta se vezuje ili
za upravljanje ili rukovođenje, a često se oba zamenjuju organizovanjem. Razlog ovakvom
poimanju menadžmenta delom treba tražiti i u neadekvatnom prevodu Tejlorovog dela
Shop
menagament
, i
The principles of scientistic menagament
, tako što se prvo delo prevodi kao
naučno upravljanje, a drugo kao naučno rukovoćanje. Drugi razlog treba tražiti i u činjenici da se
menadžment kao termin masovno koristi od strane širokog kruga stručnjaka različitih
specijalnosti pa se samim time isti termin različito shvata
. Henri Fajol je shodno svojoj
administrativnoj doktrini menadžmenta u svome delu
Administration industrialle
lansirao pojam
„administracija“ i objasnio značaj administrativnog menadžmenta. Shavatanje pojma
menadžmenta ne može se posmatrati izolovano van konteksta istorijskih i konkretnih uslova date
sredine, tj. društveno-ekonomskih sistema. Sigurno da kod nas poimanje menadžmenta ima
kvalitativne razlike u periodu administrativnog upravljanja privredom (centralističko-planska) i
sad liberalno-tržišna.
Sabrani članci o menadžmentu obljavljeni posmrtno u Londonu 1941. godine kao knjiga:
Dynamic Administration:
The Collected Papers of Mary Parker Follett.
Radosavljević, Ž., Tomić, R.: Menadžment u modernom biznisu, BBO Preduzeće za zaštitu autorskih prava i
patenata, Bograd, 2004, str. 23
Nastanak menadžmenta se vezuje za pojavu industrijske proizvodnje kao neophodan
odgovor za rešavanje rastućih i sve složenijih problema. Prerastanje zanatske organizacije rada u
industrijsku organizaciju proizvodnje usložilo je ne samo problame u samom procesu
proizvodnje, već i u odnosima između radnika i poslodavaca. Većina teorija menadžmenta se
bazira na praktičnim iskustvima. Analiziranje i sublimisanje brojnih iskustava iz prakse u vidu
pravila i principa imalo je za cilj brže osposobljavanje i potpunije obrazovanj ljudi koji se bave
menadžmentom, a time i većoj poslovnoj efikasnosti istih.
Menadžment kao upravljanje
je proces planiranja, organizovanja, motivisanja i kontrole
u pravcu postizanja određenih kompanijskih ciljeva.
Izučavanje menadžmenta kao procesa sa
određenim fazama isti definiše kao aktivnost za realizaciju zadatih ciljeva, sa funkcijama
planiranja, organizovanja, vođenja i kontrole, gde navedene funkcije predstavljaju faza, tj.
podsisteme menadžmenta. Ovako tumačenjenje menadžmenta podrazumeva veći broj funkcija
prisutnih u svim organizacijama i na svim organizacionim nivoima. To govori o menadžmentu
kao univerzalnoj aktivnosti prisutnoj u svim društvenim i privrednim oblastima, počev od
religije, zdravstva i umetnosti do proizvodnje, poljoprivrede i trgovine. Slobodno se može reći da
se menadžment kao fenomen utkao u svaku organizaciju , odnosno organizovanje. Iz tih razloga
mišljenja smo da, bez obzira što ih pojedini autori podvajaju, menadžment i organizacija
predstavljaju neraskiduvu celinu, tj. da organizacija ima centralnu i najvažniju ulogu u
menadžmentu.
Brojni aspekti definisanja menadžmenta ukazuju da je reč o jednoj kompleksnoj,
obuhvatnoj materiji, širokih pravaca primene, sa daljim mogućnostima razvoja njene teorijske
osnove.
Imajući u vidu da se ova knjiga bavi izučavanjem upravljanja proizvodnjom u poslovnim
sistemima, to se pod pojmom
menadžment
podrazumevaju četiri osnovne menadžerske fukcije:
planiranje,organizovanje, vođenje i kontrola.
2. Predmet izučavanja menadžmenta
Osnovni predmet nauke o menadžmentu je izučavanje efikasnosti i efektivnosti
organizacionih sistema, a sve u cilju što racionalnijeg korišćenja raspoloživih resursa. Kako se
vremenom ljudske potrebe povećavaju, a pojedini resursi smanjuju zadazak menadžmenta je
kako iznaći najbolju metodu upravljanja uz optimalnu kombinaciju ograničenih resursa u cilji
ostvarivanja najvećih rezultata. Raditi prave stvari na pravi način postaje imperativ budućnosti.
2.1. Efikasnost
Efikasnost u menadžmentu se odnosi na količinu resursa upotrebljenih za ostvarivanje
postavljenog cilja. Meri se stavljanjem u odnos ostvarenih efekata i troškova nastalih za
Jovanović,M.:
Interkulturalni menadžment
, Beograd, 2002, str. 92

taj odgovor mnogo kvalitetniji kod timskog rada menadžmenta gde se ostvaruju mnogo veće
sinergetske prednost.
Cilj svakog menadžmenta je da njegova organizacija istovremeno bude i efektivna i
efikasna, što u preaksi često nije slučaj. Na primer: organizacija može biti efektivna a ekonomski
neefikasna, tj raditi prave stvari uz previsoke utroške, i obrnuto. Ukoliko menadžment uspe da
pored efektivnosti (radi prave stvari) ostvari efikasnost (radi to na pravi način – optimalni
utrošci) može se govoriti o uspešnom menadžmentu. Odnosno, uspešna je ona organizacije
gde
se prave stvari rade na pravi način.
3. Tipologija menadžmenta
U zavisnosti od izabranoga kriterijuma, a imaih više, razlikujemo i više tipova
menadženta. Ti kriterijumi su:
hjerarhijski nivo menadženta,
uključenost rukovodioca u proces rad,
funkcionalna oblast,
vrsta organizacije, itd.
3.1. Hijerarhijski nivoi menadžmenta
Broj nivoa menandžmenta zavisi od brojnih organizacionih specifičnosti svakoga
preduzeća kao što su: „dubina“ i „visina“organizacije, vrste organizacione strukture i njena
složenost, stepen centralizecije, itd. Nezavisno od navedenih specifičnosti u svakom preduzeću
možemo razlikovati tri nivoa menadžmenta: vrhunski menadžment, srednji menadžment i niži
menadžment.
Više-nivovska organizaciona struktura svakoga preduzeća u osnovi određuje i nivoe
strukture menadženta. Na slici 1.1 prikazani su nivoi menadžmenta i najčešća organizacona
struktura preduzeća.
Slika 1.1: Više-nivovska organizaciona struktura i nivoi menadžmenta
U svakom preduzeću svi zaposleni su podeljeni u dve osnovne grupe:
menadžere različitih nivoa, i
izvršioce - zaposleni u proizvodnji i drugim sektorima i službama.
Ova pojednostavljena podela je izvršena na osnovu toga ko ima u nadležnosti podređene a
ko ne, tako da su menadžeri ona zaposlena lica koja u organizacijonoj šemi imaju svoje
podređene, dok su izvršioci ostali zaposleni koji u preduzeću nemaju podređene.
Vrhunski menadžment
ili „top managament“ shodno svojoj ulozi naziva se još i strategijski
menadžment i nalazi se na najvišem hijerarhijskom nivou organizacione struktur preduzeća. U
kompanijama to su: predsednik upravnog odbora (Charment of the Board), predsednik
kompanije (President), potpresednik (Vicepresident), glavni izvršni direktor (Chief Executive
Officer), a u našim preduzečima to su: generalni direktor, pomoćnici generalnog direktora i
izvršni direktori.
Top menadžment upravlja kompanijom i najodgovorniji je za njen poslovni uspeh.
Osnovni zadatci su mu formulisanje politike kompanije, usvajanje strategije i utvrđivanje ciljeva
iste. Odlučuju o najbitnijim pitanjima iz domena planiranja, koodiniranja, raspodele i kontrole.
Brine o misiji i viziji kompanije i stara se o njenom imidžu
. Odluke top menadžmenta su
malobrojne i dugoročne i proizilaza iz jasne streteške vizije rasta i razvoja kompanije. Zadatak
top menadžmenta je da oblikuje svoje poslovno okruženje uočavanjem zahteva i potreba tog
okruženja i iznalaženjem adekvatnih načina da se ti zahtevi ispune. Takođe brine o oblikovanju
sopstvene organizacije, razvijanju menadžera srednjeg i nižeg nivoa, alokaciji resursa, i td.
Srednji menadžment
(Middle Managament) se još naziva i operativni, jer folmuliše
taktiku i operatiku kroz razrađivanje sprovođenja dela strategije određene oblasti. Kako su
strateške odluke top menadžmenta globalne i načelne neophodno ih je razraditi i pretvoriti u
operativna zadatke. Na taj način oprativni menadžment definiše konkratne zadatke i ciljeve
poslovnih funkcija i poslovnih jedinica. Kako je srednji mendžment uglavnom okrenut
rešavanju unutrašnjih problema kompanije i dnevnim aktivnostima to ga pojedini autori nazivaju
i organizacionim menadžmentom.
Srednji menadžment u kompanijama uglavnom čine: direktori divizija (division
Direktor), menadžeri fabrika (Plant Managers) i menadžeri odeljenja ( Deparment Managers).
Potreba za srednjim menadžmentom je posebno izražena u kompanijama sa izraženom
divizionom organizacionom strukturom. U našim preduzećima to su direktori sektora (tehnički
direktor, direktor proizvodnje, finansijski direktor, direktor ljudskih resursa) i rukovodioci nižih
organizacionih jedinica. U većim preudzećima uglavnom je prisutna više-nivovska struktura
srednjeg menadžmenta, gde direktori sektora u hjerarhiji ispod sebe imaju rukovodioce
odeljenja, a ovi rukovodioce odseka.
Osnovni zadatci srednjeg menadžmenta su da do detalja razrađuje odluke top
menadžmenta i da sprovodi usvojenu politiku i donete planove. Direktno su odgovorni za
organizaciju i realizaciju proizvodnog programa. S obzirom da se u strukturi menadžmenta
Dobar primer stvaranja imidža kompenije je primer dugogodišnjeg menadžera automobilskog giganta Krajslera, Li
Ajakoke koji je godinama spoljnom okruženju promovisao Krajsler kao kompaniju koja je rođena u Americi i za
Ameriku. Radosavljević, Ž., Tomić, R.: Menadžment u modernom biznisu, BBO Preduzeće za zaštitu autorskih
prava i patenata, Bograd, 2004, str. 43

3.3.
Tipovi menadžmenta prema funkcionalnim oblastima
Da bi efikasno funkcionisale u ostvarivanju postavljenih ciljeva u svim organizacijama
poslovi su grupisani prema funkcionalnoj srodnosti. Tako grupisani poslovi čine funkcionalne
oblasti koje se nazivaju funkcije organizacije. Broj funkcija zavisi od vrste delatnosti i veličine
organizacije, ali u prksi svake organizacije neminovne su četiri osnovne funkcije:
komercijalna,
finansijska,
kadrovska, i
tehnička (proizvodna).
Rukovodioci koji se nalaze na čelu ovih funkcija imaju zadatak da upravljaju istima u
skladu sa usvojenom politikom i strategijom top menadženta. Iako su isključivo odgovorni za
poslove u okviru svoje funkcionalne oblasti, funkcionalni menadžeri moraju misliti i na
organizaciju kao celinu. Ne smeju dozvoliti da njihova funkcija ugrozi interes celine. U tom
smislu top menadžment ima poseban zadatak da harmonizuje rad funkcionalnih menadžera.
3.4.
Tipovi menadžmenta prema vrstama organizacija
U okviru različitih delatnosti, bilo da su one privredne ili vanprivredne, egzistiraju razne
organizacije putem kojih se realizuju ove oblasti. Svaka od ovih organizacija ima svoj
menadžment koji pored opštih znanja nauke o menadžmentu razvija i specijalizovani
menadžment kao odgovor na specifičnosti date organizacije. Tako razlikujemo menadžment
građevinarstva,šumarstva, industrije, poljoprivrede, saobraćaja ali i menadžment zdravstva,
obrazovanja, vojske, državnih organa, itd. Kao odgovor na rstuće probleme savremenih
organizacija nauka o menadžmentu razvija dalju diversifikaciju i subspecijalizaciju granskih
menadžmenta. Na primer, u okviru menadžmenta zdravstva vrši se specijalizacija menadžera po
granama medicine: hirurgija, psihijatrija, medicina rada, itd. a u okviru svake dalja
subspecijalizacija, pa se u okviru hirurgije javljaju subspecijalisti opšte hirurgije, mikro hirurgije,
sportske hirurgije, estetske hirurgije, itd. U okviru industrije poseban značaj ima metalna
industrija, jer proizvodi sradstva za rad za sve ostale industrijske grane
. Kako se metalna
industrija deli na dve celine: metaloprerađivačku industriju i mašinogradnju, a ova na
proizvodnju poljoprivredne, saobraćajne i građevinske mehanizacije, zatim procesne tehnike,
mašina alatki itd. vidimo koliko je specijalizacija rad uslovila i specijalizaciju i subspecijalizaciju
menadžmenta.
3.5.
Tipovi menadžmenta prema delatnostima
Kod nas je ukupna ljudska delatnost svrstana u dve osnovne kategorije. Ljudski rad
namenjen u privredne svrhe i ljudski rad namenjen za opšte društvene potrebe. Prvu kategoriju
čini 7 privrednih grana, i to:
Zavod za statistiku navodi sledeće industrijske grane: proizvodnja električne energije, proizvodnja i prerada uglja,
prizvodnja i prerada nafte, crna metalurgija, obojena metalurgija, proizvodnja i prerada metala, metalna industrija,
industrija građevinskog materijala, drvna industrija, industrija papira, tekstilna industrija, industrija kože i obuće,
industrija gume, prehrambena industrija, grafička industrija, industrija duvana, filmska industrija.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti