Odlomak

PROPAGANDNO KOMUNICIRANJE

POJMOVNO ODREĐENJE
Termin ‘propaganda’ izveden je iz latinske riječi propaganda što znači širenje, rasprostiranje. U prvobitnom značenju to je bio sinonim za djelatnost kojoj je cilj da preko odgovarajućih medija utječe na ljude mijenjanjem njihovih ideja i stavova. Iz osnove ovog termina nastali su drugi pojmovi. Propagator (lat. propagator) je pobornik i širi neku ideju (isto značanje ima i imenica propagandist). Propagacija (lat. propagatio) u nauci, posebno u fizici, znači rasprostiranje, uvećanje. Propagandizam su načela i način rada neke propagande, odnosno revnost u širenju ideja i doktrina.
Nastanak same riječi se veže za početak 17. vijeka, tačnije za 1622. godinu, kad je papa Grgur XV pri Vatikanu osnovao specijalnu ustanovu za širenje vjere, pod nazivom Congregatio de propaganda fide. Nekoliko godina kasnije je pri Vatikanu utemeljena i posebna škola za obuku propagandista.
Od tada do danas, riječ ‘propaganda’ je ušla u skoro sve jezike i malo je termina koji su tako općeprihvaćeni u svjetskim relacijama. Sam pojam se najčešće koristi višeznačno, što je obično uslovljeno društvenom pozicijom onih koji ga upotrebljavaju ili njihovom obrazovanošću.
Propaganda niakd nije sama sebi svrha. Njena smisao je u praktičnoj realizaciji. Propaganda je sredstvo u rukama onog ko postavlja cilj i ko tim sredstvom rukuje radi postizanja tog cilja.

PROPAGANDA I KOMUNICIRANJE
Svaka komunikacija koja za rezultat ima socijalno povezivanje čovjeka sa drugim ljudima može se u širem smislu nazvati komuniciranje (lat. communicare). Ova riječ istovremeno znači sabrati, skupiti, davati, nuditi, dijeliti nešto s nekim. Slovenački komunikolog Franc Vreg vidi porijeklo ove riječi u latinskom izrazu comunis, što se obično prevodi kao opšti, zajednički.
Fenomen komunikacije se izražava i kroz mogućnost da se ostvaruje različitim sredstvima. Za čovjeka je karakteristična komunikacija riječima, ali su važne i druge vrste upućivanja poruka (izraz lica, pokreti tijela i sl.).
Između pojma propagande i komuniciranja postoje evidentne razlike. Komuniciranje u svom klasičnom značenju podrazumijeva aktivnost u oba pravca, promet razmjene informacija. Komunikacija je posredovanje poruka. To je aktivan odnos između komunikatora i recipijenta u razmjeni informacija, ideja, stavova, mišljenja i podataka koji su sadržaj poruke. Sposobnost ljudi da propagiraju, uvjeravaju i ubjeđuju utemeljena je prvenstveno na njihovoj sposobnosti da komuniciraju.
Propaganda predstavlja vrstu komunikacije čiji je smisao u ubjeđivanju, uvjeravanju i usmjeravanju primatelja poruke. Tako se propagandna komunikacija naziva i persuazivnom komunikacijom. Propaganda je komunikacija koja ima planski, organizovan i smišljen karakter. U propagandi preovladavaju intencioni elementi sa težištem na jednosmjernost.
U procesu komuniciranja učestvuju sve kategorije ljudi i sve društvene grupe. Propagandna poruka je izraz kojim obično operiraju faktori društvenog utjecanja, kreiranja i usmjeravanja društvene moći (političari, ideolozi, rukovodeće elite u kulturi, sportu, ekonomiji i sl.).
Na sličnosti i razlike ukazuju šeme komuniciranja i propagande. Šema masovnog komuniciranja podrazumijeva sljedeće elemente:
– komunikator;
– informacija (poruka);
– kanali (mediji);
– recipijenti (slušatelji, gledatelji, čitatelji).
Šema propagandnog komuniciranja sadrži ove elemente:
– kreator ili nosilac propagande;
– komunikator;
– poruka (informacija);
– kanali;
– ciljne grupe;
– poželjno (modifikovano, novo) ponašanje recipijenata.

PROPAGANDA I INFORMIRANJE
Zbog sličnosti u poimanju njihovog značenja, propaganda i informiranje su dugo tretirani kao sinonimi. Tek se u 20. vijeku počela uočavati razlika između ova 2 termina.
Na suštinsku razliku između ova 2 pojma ukazuju izvorni izrazi koji su, u oba slučaja, nastali iz latinskog jezika. Dakle: propagare – širiti, rasprostirati; informare – obavijestiti, izvijestiti.
U širem smislu informiranje se može odrediti kao nepristrasno obavještavanje javnosti o nečemu ili nekome, dok propaganda ide za tim ne samo da obavijesti, nego i da putem odgovarajućih medija (najčešće mass-medija) utječe na ljude, na njihove stavove, mišljenja i ponašanja.
Informacija posreduje događaj tako što ga za javnost opisuje u obliku vijesti, poruke, izvještaja, članka ili
komentara. Informacijom obično operiraju novinarstvo i publicistika. Informacija treba biti neutralna. Za razliku od informacije, propagandna poruka ima sasvim drugi smisao. Njena je logika u postizanju cilja.
Informacija se daje u obliku koji će obezbijediti utjecaj i postići cilj koji odredi nosilac i kreator propagandne aktivnosti.
Glavna razlika je sljedeća: informacija slika stvarnost onakvom kakva ona jeste, a propaganda tu stvarnost predstavlja onakvom kakvom se želi vidjeti.
Najbolji rezultati će se postići ako propagandna poruka sadrži tačne i provjerljive činjenice. No, ukoliko to cilj i okolnosti zahtijevaju, propaganda ne izbjegava transformaciju informacija ili ‘prilagođeno’ korištenje podataka.
PROPAGANDA I MARKETING
Termin marketing (engl. marketing – trgovati) pojavio se polovinom 20. vijeka u SAD-u kao naziv za ‘ekonomsku aktivnost koja upravlja protokom roba i usluga od proizvođača ka potrošaču’. Smisao marketinga u političkoj praksi je da se što bolje, posebno u vrijeme izbora, ‘proda’ neki kandidat ili politička opcija.
Za razliku od propagande koja apeluje uglavnom na svijest i stavove recipijenata kako bi se obezbijedilo odgovarajuće ponašanje, marketing je usmjeren na definisan potrošački potencijal (politički i ekonomski). Propagandna aktivnost se može organizirati u skoro svim oblastima života, a marketinška uglavnom u političkoj i ekonomskoj sferi.

PROPAGANDA I REKLAMA
Razliku i sličnosti ove dvije kategorije najlakše je utvrditi ako se sagleda suština reklame. Riječ ‘reklama’ se više koristi u svakodnevnom narodnom vokabularu nego u stručnim krugovima. Reklama (lat. alamare – glasno vikati, a reclamare – ponovo uzvikivati) znači otprilike što i javna preporuka, glasno isticanje riječima ili putem mass-medija dobrih svojstava neke robe i povoljnih cijena u cilju motiviranja potencijalnih kupaca. Reklamu možemo podijeliti na: neposrednu – reklama lice u lice; i posrednu – reklama putem masovnih medija.
U političkoj praksi funkciju sličnu reklami ima agitacija. To je javno pozicioniranje, naglašavanje dobrih svojstava neke ideje, političke opcije, stručnog kandidata.
Reklama je imala svoj razvojni put. Korijeni potiču od vremena kada je prodavac hvalisao svoju robu na štandovima, isticao reklamne natpise, privlačio pažnju pomoću bubnja i trube. Kasnije je taj reklamni sadržaj proširen raznim svjetlosnim efektima na zidovima prodajnih objekata. Na sličan način reklamirane su odluke i mudrost vladara, njihova moć i namjere.
Razlika između propagande i reklame nastaje u ovom vijeku, kada propaganda postaje složena aktivnost imanentna svim sferama života, a reklama postaje samo sredstvo za postizanje ciljeva i zadataka propagande.

PROPAGANDA I MANIPULACIJA
Shvatanje propagande kao komunikacijske manipulacije, posljedica je, u historijskom smislu, zloupotrebe naučnih dostignuća i praktičnih mogućnosti do kojih se dolazilo u sferi ideologije, politike, religije i ekonomije. Stanovit odbojan prizvuk je ukorijenjen u vrijeme realizacije zloglasnih staljinističkih i fašističkih projekata koje su personificirale vođe bivšeg SSSR-a i Trećeg Rajha. Međutim, ima bezbroj primjera koji govore o neograničenim mogućnostima propagande u ostvarivanju humanih i progresivnih ciljeva. Takva je npr. bila propaganda antihitlerovske koalicije u Drugom svjetskom ratu, kao i propagandna aktivnost koja je bila usmjerena ka slamanju agresije na BiH. Sličnu ulogu ima i savremena propaganda demokratskih društava u kojima su vrhovni principi osnovne civilizacijske vrijednosti: ljudska prava.

PROPAGANDA I NEPROPAGANDA
U savremenim uslovima komuniciranja vrlo je teško odrediti granicu na kojoj počinje ili prestaje propaganda. Svaka komunikacija među ljudima, od običnih razgovora u porodici, do onih na političkim skupovima ili ćaskanjima na ulici, utječu na ljude, ali ipak te aktivnosti nisu propaganda, jer ne sadrže plansko usmjeravanje ka oblikovanju stavova, mišljenja i ponašanja. Ako propaganda ima obilježje svjesne, svsishodne, planske aktivnosti, nepropagandom se može nazvati interakcija među ljudima koja ne posjeduje pomenute atribute, interakcija koja je rezultat slučaja, prolaznih okolnosti, nenamjernog i usputnog komunikativnog djelovanja.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 26 stranica
  • PROPAGANDNO KOMUNICIRANJE Belma Buljubašić
  • Školska godina: Belma Buljubašić
  • Skripte, Žurnalistika
  • Bosna i Hercegovina,  Sarajevo,  UNIVERZITET U SARAJEVU – Fakultet političkih nauka  
  • ,

Više u Skripte

Više u Žurnalistika

Komentari