Odlomak

UVOD
Razvojna psihologija je psihološka disciplina koja se bavi razvojem psihičkog života.
Ona u svom predmetu izučavanja može obuhvatiti više linija razvoja psihičkih funkcija:
• filogenezu: razvoj psihičkog života u toku evolucije;
• ontogenezu: individualni psihički razvoj čoveka od začeća do smrti;
• mikrogenezu: razvoj pojedinačnog psihičkog procesa, psihičke pojave ili psihičkog
stanja;
• društveno-istorijski aspekt: razvoj psihičkog života u različitim kulturno-istorijskim
periodima.
Danas je najrazvijenija dečja psihologija. Ona proučava razvoj psihičkog života u detinjstvu. Od prvih dana nastanka, pa sve do danas, okrenuta je praktičnoj primeni u svim oblastima rada sa decom, posebno u obrazovanju i vaspitanju. Dečja psihologija se najčešće bavi proučavanjem razvoja u detinjstvu u celini, pri čemu posebno proučava međuzavisnost telesnog i psihičkog razvoja. Međutim, pojedine faze i/ili procesi razvoja mogu biti predmet posebnog izučavanja pa se, zavisno od kriterijuma izdvajanja, javljaju: psihologija odojčeta, psihologija ranog detinjstva, psihologija predškolskog i školskog doba, psihologija saznajnog razvoja, psihologija razvoja ličnosti deteta.
1
2. PSIHIČKI RAZVOJ DETETA

Psihički razvoj deteta usko je povezan sa fizičkim razvojem. Ukoliko ova dva vida razvoja nisu dovoljno usaglašena i dovoljno forsirana razvoj deteta ne može biti pravilan. Celokupan razvoj deteta jeste jedan složen proces u kojem nema mesta za slučajnosti. Dete se razvija kao celina sa psihičke i fizičke strane i ukoliko je narušen razvoj jedne strane, narušen je i razvoj ličnosti kao celine. U dečjem razvoju vlada kontinuitet i neke etape se ne mogu preskočiti. Taj kontinuitet se odnosi i na telesni i na duševni razvoj. Dete raste, dobija na težini, razvijaju mu se unutrašnji organi, povećava se zainteresovanost, pažnja postaje efikasnija. Ne samo po fizičkom izgledu već i po psihičkim karakteristikama deca se razlikuju od odraslih. Kod deteta preovlađuje impulsivnost nad razmišljanjem, osećajnost nad razumnošću, egocentričnost je iznad socijalnosti. Deete od četiri godine ispoljava zadovoljstvo u kretanju jer je ovladalo različitim oblicima kretanja i veoma rado želi da savlada i neke nove. Ono je okretnije i spremnije da duže vreme obavlja jednu aktivnost. Takmičarske igre su mu veoma drage jer voli da upoređuje sopstvene sposobnosti sa sposobnostima druge dece. Kod četvorogodišnjaka se intnzivno razvijaju psihičke funkcije, nervni sistem i koordinacija kretanja. I kod starije uzrasne grupe se nastavlja intenzivan psihički i fizički razvoj, dečja koodinacija se poboljšava, a poboljšava se i razvoj mišićnog sistema. Javlja se logičko mišljenje i namerno pamćenje, dolazi do skladnog i ritmičkog kretanja. Dete je spremno za veće napore kako fizičke tako i psihičke.
Predškolski period deteta je period najburnijeg razvoja i najlepši period svakog deteta. Kada se govori o dečjem razvoju misli se konkretno na psihički i fizički razvoj svakog deteta. Psihički razvoj dece obuhvata kognitivni razvoj (pamćenje, mišljenje, mašta), razvoj osećaja i opažaja, socio – emocionalni razvoj. Psihofizički razvoj dece predškolskog uzrasta u velikoj meri prati igra i zato se kaže da je igra najlepši period detetovog žvota. Igra je najvažniji pokretač fizičkog i psihičkog razvoja dece.
2
3. RAZVOJ PSIHIČKIH FUNKCIJA

3.1. Karakteristike dečjeg mišljenja u preoperacionoj fazi

Osnovne karakteristike mišljenja deteta na preoperacionom nivou (usled kojih ono nije u stanju da misli kao odrasli) mogle bi se rezimirati na sledeći način:
1. Konkretnost
2. Egocentrizam
3. Centracija
4. Ireverzibilnost
5. Stanja nasuprot transformacijama
6. Transduktivno zaključivanje
Važno je uočiti da se sve ove karakteristike međusobno prožimaju.
Konkretnost: detetova misao je prikovana za one aspekte situacije koji su pojavno najupadljiviji.
Egocentrizam:. Dete, kad govori, samo tvrdi, a ništa ne obrazlaže. Ono smatra da svi misle isto što i ono, svi vide stvari na način na koji ih ono vidi, pa ne oseća potrebu da svoja mišljenja i objašnjava. Za njega, njegovo mišljenje o nekoj pojavi nije samo jedno od mogućih mišljenja, ono veruje da je upravo to jedina istina.
Centracija: pažnja deteta je vezana (centrirana) za samo jedan (pojavno najupadljiviji) aspekt situacije koju posmatra, tako da ono nije u stanju da uzme u obzir i druge aspekte te situacije koji su bitni da bi je pravilno shvatilo (u primeru sa nivoom tečnosti u dvema čašama različite širine, to je npr. samo visina, ili samo širina tako da nije u stanju da uvidi da je količina ista).
Reverzibilnost (nepovratnost): dete nije u stanju da vrati operaciju unazad, na početno stanje.
Stanja nasuprot transformacijama: u svom viđenju neke situacije, dete je usredsređeno na odvojena stanja, a ne na transformacije kojima ta stanja prelaze jedna u druga.
Transduktivno zaključivanje: za razliku od indukcije (od pojedinačnog ka opštem) i dedukcije (od opšteg ka pojedinačnom), transdukcija je zaključivanje u kome se ide od pojedinačnog ka pojedinačnom.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Psihologija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari