Razvoj ustavnosti

I. TEMELJNA PITANJA USTAVNOG PRAVA

1.) Državna vlast, legalitet, legitimitet

Nijedna vlast ni politika ne može se duže vrijeme temeljiti na sili. Zbog toga svi vlastodršci nastoje prikazati i oblikovati svoju vlast kao legitimnu, odnosno traže takve njezine izvore i institucionalne temelje i oblike koje oni kojima je vlast upućena mogu prihvatiti kao nužne jer drukčije ne može biti ili jer su jedino mogući način ostvarivanja njihovih interesa, odnosno ciljeva kojima teže. To vrijedi za državnu vlast i politiku čija se moć (moć je sinonim za vlast koja je djelotvorna) u suvremenim demokratskim društvima izvodi iz legitimiteta što se stječe izborima i legaliteta koji znači sustav pravnih institucija i mehanizama kojim se država samoograničuje pravom.

2.) Predmet ustavnog prava

Političke institucije koje čine predmet ustavnog prava su svi oni državni i nedržavni politički subjekti i složen sustav njihovih povratnih međusobnih odnosa kroz koje se kao kontinuirani proces u sklopu područja određene države oblikuje i ostvaruje državna politika odnosno državna politička vlast. Državna se politika razlikuje od svih drugih posebnih politika jer jedina raspolaže monopolom legitimne fizičke prisile kao krajnjeg sredstva za ostvarenje odluka koje donosi kroz odnose vlasti. Ona je politika globalnog društva, a ne jedne više ili manje složene skupine i njome se usmjeravaju sve druge politike.

3.) Odnos ustavnog prava – političkih znanosti / drugih grana prava

Ustav kao najviši pravni akt pravnog sustava je ujedno i najznačajniji politički dokument određene države. Ustavno pravo je i političko pravo jer pravi propisi redovito sadrža politička rješenja. Politička rješenja sadrže ustavi, zakoni i drugi propisi koji čine izvore ustavnog prava. Ustavno pravo je sadržani temelj svih drugih grana prava jer norme ustavnog prava određuju okvir cjeline pravnog sustava, no te norme su u ustavnom pravu početne i završne, a u drugim granama su osnovne i početne.

4.) Odnos međunarodnog i ustavnog prava (čl. 140.)

Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su u njima utvrđeni, ili suglasno općim pravilima međunarodnog prava.

5.) Metode ustavnog prava

Metode su: a.) NORMATIVISTIČKA – proučava i analizira ustavne norme, objašnjava namjere ustavotvorca, traži praznine i nelogičnosti u ustavnim i zakonskim rješenjima, tumači ih pomoću jezične i logične analize te na osnovu toga stvara određene zaključke
b.) KOMPARATIVNA – nastoji uspoređivati političke institucije od njihova začetka kao političkih ideja preko pravnih propisa do ostvarivanja u političkoj zbilji
c.) POVIJESNA – prati i proučava povijesni razvoj određene političke institucije
d.) METODE SPECIFIČNE POLITIČKIM ZNANOSTIMA – kvantitativne i empirijske
e.) POMOĆNE –matematičke i grafičke

6.) Sadržaj ustavnog prava

Sadržaj ustavnog prava čine sve pravne norme kojima se uređuju političke institucije bez obzira na to u kojim se općim pravnim aktima nalaze: a.) norme kojima se uređuju temeljne slbode i prava čovjeka i građanina b.) norme kojima se uređuje ustrojstvo odn organizacija državne vlasti c.) norme kojima se uređuje sveza odnosa između nedržavnih i državnih političkih subjekata i države.