Regije i regionalni poredci u novom svjetskom poretku

Uvod

Suvremeni svijet, koji se razvija u znaku novog svjetskog poretka, obilježuju novi odnosi

snaga najvažnijih aktera, unipolarnost, različite nesigurnosti, globalizacija, ali i fragmentacija,

lokalizacija, novi regionalizmi i regionalizacije. Novi svjetski poredak kao suvremeno

razdoblje razvoja međunarodnih odnosa u svijetu prolazi fazu sazrijevanja. U njoj je prisutna

intenzivna promjenjivost međunarodnog i geopolitičkog položaja, gospodarskih i sigurnosnih

politika i vanjskopolitičkih orijentacija pojedinih država, koje još uvijek čine najznačajnije

aktere svjetskog poretka i čije postojanje definira međunarodni sustav. Svrha rada istražiti je

međuovisnosti utjecaja globalizacije/lokalizacije na regionalizaciju svijeta, identifikaciji

najvažnijih svjetskih regija i glavnih aktera u tim regijama, te istraživanju odnosa između

najvažnijih aktera u pojedinim regijama i aktera van regija koji ostvaruju utjecaj u pojedinim

regijama. Odnosi aktera u pojedinim regijama i vanjskih aktera mogu se označiti kao ključni

momenti za uspostavu pojedinih regionalnih poredaka, koji mogu biti jače ili slabije

strukturirani ili prisutni.

Globalizacija i regionalizacija

Jedan od najvažnijih utjecaja globalizacije, osim utjecaja na povezanost svijeta i

teritorijalnost, je utjecaj na regionalizam i regionalizaciju koji se razvijaju pod kumulativnim

utjecajem procesa globalizacije i svršetka hladnog rata. U procesu globalizacije dolazi do

interakcije između globalizacije, države i regionalizma. Razvoj regionalizma je dio puta ka

većoj integraciji globalnog sustava, koji ide od sustava nacionalnih država prema globalnom

sustavu međusobno povezanih regija. Proces regionalizacije obilježje je postmoderne, stoga

od njega ne treba bježati. Najdalje su na putu razvoja regija otišle države Europske unije.

Zbog učinka procesa globalizacije i promjena u globalnom sustavu, novi svjetski

poredak istražuje se kroz postmodernu i postrealističku paradigmu. Ponovno se

konceptualiziraju suverenitet, teritorijalnost, granice, sigurnost i stabilnost. Globalizacija je



Kurečić, P. (2003.): Regije i regionalni poredci u novom svjetskom poretku, workingpaper Hrvatske udruge za

međunarodne studije, vol. 2, br. 8: 1-19

jedan od glavnih uzroka nesigurnosti i nestabilnosti u državama. Rast globalnih tržišta

kapitala države doživljavaju kao prijetnju ekonomskoj i političkoj suverenosti. Globalizacija

je složeniji proces od internacionalizacije jer obuhvaća funkcionalnu integraciju međunarodno

rasprostranjenih gospodarskih aktivnosti. Globalizacija utječe na sigurnost i regulativne

funkcije država. Središnji aspekt na koji utječe globalizacija je sigurnost, zbog globalnih

implikacija međuovisnosti društva, ekonomije, politike i okoliša.

Globalizacija je oslabila

regulativne funkcije države, te tako omogućila jačanje regionalizma. Sigurnosna funkcija

države oslabila je zbog razvoja oružja i komunikacija, predstavnička i participativna funkcija

oslabile su zbog razvoja kulturnih i etničkih identiteta. Globalizacija dovodi do ekonomske

deregulacije, strukturnih reformi koje država mora provesti jer više ne kontrolira svoju

ekonomiju, posebno tržišta kapitala. Ekonomska deregulacija treba dovesti do ekonomskog

racionalizma i racionalizma u gospodarenju okolišem.

Globalizacija se povezuje s nastankom novih suvereniteta koji se prekrivaju i mreža

moći povezanih s novim oblikom hegemonije koji se naziva

transnacionalni liberalizam

, u

kojem ne postoji država koja bi mogla vršiti ulogu hegemona (

Keohane

, 1984.)

Danas postoji ideologija tržišta koju zastupaju liberalne demokratske države,

međunarodne organizacije i krugovi kapitala. Ideologija tržišta, danas je najveća hegemonija.

Globalizacija je proces u kojem se provodi ideologija tržišta i slobodna pristupa istima. Novi

oblik hegemonije koji nastaje globalizacijom zastupaju moćne države, tržišta i međunarodne

organizacije. Danas su države više no ikad uključene u međunarodne odnose i samim time

internacionalizirane. U međunarodnim odnosima danas djeluje oko 400 vladinih organizacija

i oko 5000 nevladinih organizacija.

Države i međunarodne organizacije subjekti su u

hegemonskom djelovanju tržišta u hegemoniji transnacionalnog liberalizma. Ideologija

tržišne ekonomije nastala je kao odgovor na

proces glokalizacije

(kumulativno djelovanje

globalizacije i lokalizacije), kao eksponent interesa političkih i ekonomskih elita i izraz

podrške u znanstvenim krugovima.

U stvarnosti, neoliberalna paradigma nije u suštini i po vrijednosnoj orijentaciji jako

različita od neorealističke paradigme. Svaka paradigma ima korijene u geopolitičkoj borbi

najjačih država i njihovih elita, a u službi je kontrole teritorija i/ili tokova interakcija kroz

Rumley, D. (1999.), Geopolitical Change and the Asia-Pacific: The Future of New Regionalism,

Geopolitics

vol. IV, br. 1-2, str. 83-97

Kurečić, P. (2002.), Novi svjetski geopolitički poredak,

Međunarodne studije

, vol. II, br. 4, str. 35-56

Čehulić, L. (2002.), Ključne determinante koncepta novi svjetski poredak,

Međunarodne studije

, vol. II, br. 4,

str. 5-21

Regije i regionalni geopolitički poredci – teorijske odrednice

Prijelaz iz hladnog rata u posthladnoratovsko razdoblje obilježile su brojne turbulentne

promjene u svijetu. Bio je to prijelaz iz razdoblja velikog suparništva supersila koje se zbivalo

na globalnoj razini, u razdoblje manjih sukoba regionalnog karaktera i bitno smanjenom

mogućnošću globalnog sučeljavanja. Suvremeno razdoblje označuje globalna hegemonija

jedine supersile, SAD-a, niz regionalnih poredaka u regijama svijeta, te atomizirane države,

nestabilnost i nesigurnost u ostalim dijelovima svijeta.

Regija se u suvremenoj geografiji proučava kao lokalni odgovor na kapitalističke

procese (strukturalisti i zastupnici sistemske teorije), kao žarište identifikacije (humanistički

geografi) i kao medij socijalnih procesa (zastupnici Giddensove teorije strukturiranja i

Haegerstrandove teorije inovacija).

Međutim, ovdje se regija istražuje kao dio na koji se

dijeli svijet i dio prostora u kojem vladaju određene prilike i regionalni poredak.

Uz istraživanje značajki (relativna moć, politička orijentacija i mogućnosti globalnog

djelovanja) struktura novog svjetskog poretka, potrebno je istražiti njihov prostorni raspored i

djelovanje u prostoru njihova okruženja, tj. u regijama u kojima se strukture nalaze i koji

najviše oblikuju. Oblikovanje neposredna okruženja od strane struktura (prvenstveno države)

dovodi do uspostave određenog stupnja hegemonije neke strukture u dijelovima prostora.

Upravo hegemonija u jednom dijelu prostora čini regionalni (geopolitički) poredak. Opseg

regionalnog poretka ne mora se podudarati s geografskim granicama regije, već može biti uži

ili širi, ovisno o jačini strukture koja pokušava uspostaviti regionalni geopolitički poredak.

Svjetski poredak mogao bi biti skup regionalnih poredaka, no ipak je složeniji od

zbroja regionalnih poredaka. Razlog je u postojanju struktura koje imaju mogućnost

globalnog djelovanja i uspostave nadregionalnih i kontinentalnih poredaka, te uspostave

svjetskog poretka. Identifikacija regionalnih poredaka može se izvršiti kroz identifikaciju

geostrateških područja i geopolitičkih regija, u kojima države hegemoni ostvaruju

geopolitičke poretke.

Autor koji se posebno bavio istraživanjem svjetskog poretka kroz klasifikaciju

regionalnih poredaka je

S. B. Cohen

. Cohen istražuje svjetski poredak kroz prostorni raspored

struktura i njihove međusobne odnose. Regije smatra otvorenim sustavima koje čine dio

otvorenog promjenjivog globalnog sustava. Ključni faktor promjena u sustavu je promjena

odnosa moći između različitih država i regija. Granice geostrateških područja i geopolitičkih

regija u svijetu nisu fiksirane u jedan čvrst sustav, nego se neprestano pomiču pod utjecajem

Više o regijama i regionalnoj geografiji u: Vresk, M. (1997.),

Uvod u geografiju

, Školska knjiga, Zagreb, str.

271-278

promjena u regijama i državama. Geopolitički sustav stalno se prilagođava okolini i u njemu

se uspostavlja ekvilibrij, do kojeg dolazi nakon što se uspostavlja ravnoteža poremećena

nekim pomakom. Interakcija jedinica geopolitičkog sustava je kooperativna ili kompetitivna,

te uvijek turbulentna. Posljedica interakcije između jedinica je promjena granica i promjena

geopolitičke orijentacije političko-teritorijalnih jedinica, koja se događa na svim razinama, od

globalne do lokalne. Snaga pojedinih jezgara moći određuje na kojoj se hijerarhijskoj razini

događa geopolitičko prestrukturiranje i pomicanje granica utjecaja pojedinih regija i država.

Postoje tri razine država po njihovoj moći, koje utječu na promjenu ravnoteže globalnog

sustava: globalna, regionalna i subregionalna. Čak i države niže razine od subregionalne

mogu utjecati na promjene u sustavu, ako imaju važan geopolitički ili geostrateški položaj.

Današnja struktura geopolitičkog sustava nije se mnogo promijenila usprkos svršetku

hladnog rata. Dva osnovna geostrateška područja, trgovinski orijentirano maritimno i

euroazijsko-kontinentalno i dalje su prisutna. Od pet svjetskih jezgara moći, samo je jedna

jezgra danas i ekonomski i vojni div, a to su Sjedinjene Američke Države. Dvije jezgre su

vojnički vrlo snažne, ali su ekonomski slabe. To su Kina i Rusija. Dvije jezgre moći su

ekonomski divovi, ali su vojnički slabe. To su Europska unija i Japan. Propadanje država

bivšeg SSSR-a dovodi u pitanje postojanje euroazijskog-kontinentalnog geostrateškog

područja. Bez obzira na promjenu ideologije, ostaje dominacija Rusije i njenih susjeda u

ovom području. Povezanost se očituje i u međuodnosima, cirkulaciji, ekonomskoj orijentaciji,

te povijesnoj, kulturnoj i političkoj tradiciji. Kompaktnost, pokretljivost i perspektiva za

budućnost utječu na stvaranje geostrateškog područja. Osim Rusije i njenih susjeda, i Kina još

uvijek pripada u ovo područje, bez obzira na otvaranje i veze sa svijetom. Južna Azija ne

pripada nijednom geostrateškom području, već čini geopolitičku regiju posebnog statusa.

Regija se polako otvara prema svijetu, ali je još uvijek pretežno orijentirana prema

unutrašnjosti. U regiji dominira Indija, a regija je uglavnom kontinentalna i ovisna o

poljoprivredi. Južna Amerika i Podsaharska Afrika imaju mnogo jače veze s državama iz

drugih geopolitičkih regija maritimnog područja, nego što države regija imaju veze između

sebe. Subregije ovih regija su mnogo jasnije političke, vojne i ekonomske arene događanja

nego što su to regije. Veze između dijelova regija oblikuju geopolitičke regije Angloameriku i

Karibe, maritimnu Europu i Magreb te otočnu Aziju. Dvije jezgre okupljanja otočne Azije su

Japan i Australija. Kontinenti oko Antarktike s južnim morima i Antarktikom čine četvrtinu

svjetskog kopna i mora, koju nazivamo

četvrt strateškog marginaliteta

ili

geostrateška sjena

Cohen, S. B. (1994.), Geopolitics in the New World Era: A New Perspective on an Old Discipline, u: Demko,

G. J., William, W. B.,

Reordering the World: Geopolitical Perspectives on the Twenty-first Century

, Westview

Blija

Mullera

Svijet dijele na dva dijela, razvijeni i onaj u razvoju. Zatim razvijeni Svijet

dijele na četiri civilizacijska okružja

(realm)

– Europu, Rusiju, Angloameriku (SAD i

Kanada) i azijsko-pacifički rub (Japan, južna Koreja, Taiwan, Singapur, Australija, Novi

Zeland). Svijet u razvoju ima osam civilizacijskih okružja – srednja Amerika, južna Amerika,

Bliski istok i sjeverna Afrika (obuhvaća i najveći dio središnje Azije), podsaharska Afrika,

južna Azija, jugoistočna Azija, Kina, Oceanija ili Tihooceansko okružje.

ANGLOAMERIKA

Angloamerika je regija koja se sastoji od samo dvije države, Kanade i SAD-a. Granica

regije prema jugu nekad je bila neupitna, kao civilizacijska granica prema Latinskoj Americi,

a danas je ta granica sve slabija zbog sve veće povezanosti SAD-a i Meksika. Regija je to u

kojoj je prisutna najveća količina moći u svijetu, jer se ovdje nalazi svjetska supersila –

Sjedinjene Američke Države. Angloamerika je obilježena dominacijom i prevlašću jedne sile.

U Angloamerici ne prevladavaju geopolitički interesi i strah od teritorijalnog ugrožavanja.

SAD su država koja je najviše uspjela iskoristiti vojnu, tehnološku i gospodarsku moć,

povezati ih i učiniti ih najvećim kvantumom moći u povijesti svijeta. Upravo američka

hegemonija na svim poljima međunarodnih i geopolitičkih odnosa čini najvažniju odrednicu

novog svjetskog poretka i određuje strukture poretka i odnose moći. Odnos najsnažnijih

struktura na globalnoj razini, uz pravce razvoja geopolitičkih procesa, definira svjetski

poredak. Stoga sva istraživanja svjetskog poretka moraju istraživati ulogu SAD-a, najsnažnije

strukture novog svjetskog poretka. Unipolarno vodstvo SAD-a u svijetu, te odnosi SAD-a s

važnim geopolitičkim strukturama, koje su najsnažnije države u svijetu (Kina, Rusija, Indija,

Japan) i političko-gospodarski blokovi (Europska unija sa stožernim državama Njemačkom i

Francuskom), danas čini glavnu odrednicu novog svjetskog poretka kojeg ponajviše definiraju

spomenuti odnosi. Utjecaj SAD-a u regiji Angloamerike je presudan, jer Kanada ima 9 puta

manje stanovnika i predstavlja sjevernog susjeda i najvećeg trgovačkog partnera SAD-u, ali

njen utjecaj u regiji i svijetu neusporediv je s utjecajem SAD-a. Kanada je najveći trgovački

partner SAD-a, članica NATO-a i drugih organizacija, te sa SAD-om ima potpisan sporazum

o zajedničkoj obrani Sjeverne Amerike (

NORAD

De Blij, H. J., Muller P. O. (1994.),

Geography: Realms, Regions and Concepts

, Wiley & Sons, New York

Podjela prisutna ovdje razlikuje se u spajanju kineskog okružja i azijsko-pacifičkog ruba u regiju istočne Azije,

zbog sve veće povezanosti, te spajanju srednje i južne Amerike u regiju Latinske Amerike zbog civilizacijske
srodnosti i lakšeg poimanja regije, pogođene jednakim problemima. Ovakva podjela vođena je i geopolitičkim
razlozima, iako podjela nije striktno ograničena na geopolitičke faktore, pa ovdje spomenute regije ne moramo
zvati

«geopolitičke regije»