Odlomak

Uvod

Tema našeg seminarskog rada ˝Regulacija i nadzor nad prometom vrijednosnih papira˝ ukazuje na to da se radi o veoma delikatnom pitanju. Naime u svakoj sferi poslovanja postoje određena pravila koja se trebaju poštovati kako bi imali jedan rspektabilan sistem, a uvijek se nađu izuzeci koji nastoje kršiti ta pravila kako bi ostvarili veću korist.

Tržište kapitala u Bosni i Hercegovini je veoma mlado i stoga zahtjeva veće mjere opreza i kontrole kako bi njegova funkcija došla do pravog izražaja.Poznato je da su i veća svjetska trržišta kao što je Američko ili Englesko tržište regulisano jakim zakonskim propisima ali se uvijek javljalju pokušaji manipulacije. Znamo i da je naše tržište još uvijek u razvoju i veoma je osjetljivo na promjene u ekonomskom svijetu naše zemlje, pa stoga moramo uložiti mnogo truda kako bi povjerenje ljudi raslo i njihova želja za investiranjem na tržištu kapitala bila što veća. Naša zakonska regulativa koja reguliše tržište kapitala bazirana je na smjernicama Evropske unije, osnovnih ISD direktiva i na FESCO-vim principima. Zakon o vrijednosnim papirima i Zakon o komisiji za vrijednosne papire predstavlja osnov regulisanja poslovanja na tržištu, poslovanja profesionalnih posrednika i zaštite investitora.

U ovom seminarskom radu pokušat ćemo objasniti principe regulacije, približiti zakon i objasniti rad i odgovornosti profesionalnih posrednika.

 

Regulacija i nadzor nad prometom vrijednosnih papira

Jedna od zajedničkih osobina svih tržišta kapitala je svakako povjerenje koje vlada ameđu samim učesnicima. Sve dok je stepen međusobnog povjerenja na zadovoljavajućem nivou, tržište će ispravno funkcionisati. Dodamo li uz to još i ekonomsku logiku koju slijede svi investitori dobivamo stabilno tržište, atraktivno investitorima. Ovdje pod ekonomskom logikom podrazumijevamo kretanje trendova na tržištu u predvidivim granicama, kao i takve kurseve vrijednosnih papira koji su odraz stvarnog odnosa ponude i potražnje za istim. Onoga momenta kada neki od ovih elemenata izostane počinju se javljati i prvi problemi. Investitori postaju „uplašeni“ takvim stanjem, u njihovim redovima javlja se osjećaj panike, što lako može dovesti do sloma tržišta. Možda je najbolje ilustrovati to na primjeru bankarskog sistema. Pojam panike koji koristimo u ovom kontekstu često se susreće u bankarskim sistemima. Naime, nerijetko se dešava da panika koj zavlada među klijentima banke, dovodi do trenda masovnog povlačenja depovovanih sredstava sa račune benke, i ista se veoma brzo suočava sa problemom likvidnosti. Sasvim je jasno da takva banka ima velike izglede za propast, što se u većini slučajeva i dešava. Analogiju ovih dešavanja možemo pronaći i na tržištima kapitla. Ukoliko među učesnicima zavlada nepovjerenje, veoma brzo će odnosi ponude i potražnje biti narušeni i tržište veoma brzo postaje nelikvidno. Ovakvo stanje ne može trtajati u nedogled i moguće su dvije ishodišne ituacije. Prva bi bila otklanjanje negativnih trendova čime bi se ponovo uspostavila ravnoteža tržišta. Druga, dosta realnija, je slom tržišta. Ovakvih primjera imali smo dosta kroz historiju, ali se u ovom radu nećemo baviti tom problemadikom. Ovdje ne smijemo zaboraviti da slom svakog tržišta ima i svoje realne uzroke, zasnovane na ekonomskoj logici, ali smo efekat panike naznačili zbog njgove osobine da pospješuje i ubrava trend kolapsa tržišta. Jednako kao što slom jedne banke može imati negativne posljedice na cjelokupan bankarski sistem nacionalne ekonomije, tako se i slom jednog tržišta kapitala odražava, u negativnom smislu naravno, na stanje ostalih tržišta. Uzmemo li u razmatranje i proces globalizacije, koji je svijet pretvorio u jedno tržište, uslovno rečeno, postaje nam jasnije kako propast tržišta na jednom kraju svijeta može imati svoj odraz na tržište sa drugog kraj zemaljske kugle.
U nastojanju da se ovakva dešavanja svedu na minimum, ekonomski stručnjaci su decenijama istraživali mogućnosti za preventivna djelovanja. Kao rezultat istraživačkih djelatnosti razvili su se sistemi regulacije, koji se međusobno razlikuju ali istovremeno posjeduju i neka zajednička obilježja. Preciznije rečeno, svi regulatorni sisstemi koji danas egzistiraju u svijetu, izrađeni su na gotovo identičnim principima uz određena prilagođavanja za potrebe prilika na tržištima različitih zemalja. Dakle, regulatorni sistemi su rezultat dugogodišnjih istraživanja i usavršavanja. Prilikom svog rada eksperti su se neprestano suočavali sa novim problemima i izazovima, te tražili načina da ih prvaziđu. O raznolikosti tih problema ovdje neće biti govora, no ipak ne možemo a da ne spomenemo jedan problem koji se konstantno pojavljuje na svim tržištima, bez izuztetka. Riječ je o nagonu ljudi da lažu kada uoče priliku da će im to donijeti određene koristi. Možda ćete reći da zvuči i suviše oštro, ali je i više nego istinito. Svjedoci smo mnogih prevara koje su se dešavale proteklih godina i na našem tržištu kapitala, koje je još uvije u povoju. Mogli bismo navesti desetine primjera u kojima su se učesnici služili netačnim i neistinitim informacijama, izazivali prividne trendove na tržištu i još ko zna koliko raznih oblika prevara, a sve sa ciljem obmane suprotne strane i pribavljanja vlastite koristi. Da bi se spriječili ili barem minimizirali ovakvi postupci kreatori regulatorne politike su ponudili dva rješenja. Prvo se odnosi na dobrovoljnost učesnika i ideju opšteg dobra. Drugo, mnogo djelotvornije, je sistem uređen propisima. Mišljenja smo da je drugo rješenje mnogo efikasnije i iz tog razloga ćemo se više njim i pozabaviti.
Prije nego što pređemo na detaljnije bavljenje ovom problematikom bilo bi potrebno sumirati ciljeve regulacije poslovanja na tržištu kapitala. Ova klasifikacija je različito tretirana kod autora koji su obradili ovu oblast. Zajedničko za sve studije je da ovaj sistem treba osigurati pravično i efikasno funkcionisanje tržišta kapitala. Sljedeći bitan cilj je zaštita malih investitora. Ovdje želimo naglasiti potrebu da se zaštite mali investiori zbog činjenice da su oni najugroženija kategorija. Nasuprot njih imamo velike investitore koji dobro poznaju trendove tržišta i posjeduju takvu moć da mogu uticati na stanje na samom tržištu i na neki način svojim transakcijama određuju pravac kretanja kurseva vrijednosnih papira. Drugim riječima male investitore bismo mogli nazvati satelitima koji se moraju prilagođavati tržišnim uslovima ma kakvi oni bili. Konačno kao treći bitan cilj jeste održavanje likvidnosti tržišta, koja može biti narušena poremećajem odnosa ponude i tražnje izazvane nepovjerenjem.
Vratimo se sada malo unatrag i pogledajmo kada se razvio prvi sistem regulacije na deviznim tržištima. Prema svim dostupnim izvorima prvi regulatorni sistem nastao je nakon Velike svjetske krize 30- ih godina, koja je između ostalog prouzrokovala pad Njujorške berze. Proučavajući uzroke pada, ekonomisti su došli do zaključka da su posljedice mogle biti daleko manje da je postojao adekvatan sistem koji bi zaštitio investitore. U želji da se tržište ponovo uspostavi donešen je zakon o vrijednosnim papirima u SAD – u 1934. godine. Ovim zakonom je osnovan SEC (Securities Exchange Comission), odnosno Komisija za vrijednosne papire SAD – a. To je ujedno i prva institucija takvog karaktera u svijetu. Danas je mnogi smatraju najuticajnijom institucijom iz ove oblasti, te uzorom u kreiranju regulatornih agencija zemalja u tranziciji.

Kao što smo već pomenuli nacionalna regulatorna zakonodavstva se međusobno razlikuju u određenim segmentima. Ali s obzirom da su većinom izgrađena po uzoru na SEC , posjeduju i mnoge sličnosti. Mogli bismo izdvojiti tri osnovna nosiva stuba na kojima počivaju svi regulatorni sistemi u svijet, i to:

  1. Pravovremeno, cjelovito i korektno izvještavanje
  2. Kvalificiranost, znanje i etički integritet profesionalnih učesnika na tržištu
  3. Adekvatan sistem nadzora nad prva dva stuba

Pravovremeno, cjelovito i korektno izvještavanje

Izvjesno je da se u pozadini svih transakcija nalazi dobra informisanost svih učesnika na tržištu, posebno investitora. Sve odluke o investiranju u vrijednosne papire počivaju na informacijama, dobivenih iz različitih izvora. Zaštita investitora u ovom segmentu bazira se na unificiranom sistemu prezentiranja informacija. Tako se svim emitentima nameće obaveza sačinjavanja i objavljivanja:

  • Prospekata vrijednosnih papira prilikom emisije
  • Periodičnih izvještaja o poslovanju
  • Svih događaja koji imaju bitan uticaj na poslovanje emitenta

Nadzor nad objavljivanjem ovih informacija spada u ovlaštenja regulatornih organ na tržištima kapitala(najčešće Komisije za vrijednosne papire). Potrebno je istaći da ove regulatorne agencije, iako odobravaju upotrebu i objavljivanje prospekata za emisiju ili kotaciju vrijednosnih papira, ipak ne snose odgovornost za tačnost podataka koji su u njima navedeni. Regulatorne agencije, svojim odobrenjem, potvrđuju da su u prospektu navedene sve informacije čija je objava propisana. Puno aktivniju ulogu regulatorne agencije imaju u izgradnji sistema regulacije, licenciranja i nadzora djelovanja profesionalnih posrednika na tržištu kapitala.

 

 

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari