Revizija javnog sektora
Uvod
Uloga državne revizije u kreiranju aktivnog poslovnog ambijenta je porasla, naročito u
poslednjih dvadesetak godina, tako da je potrebno ukazati na njen značaj. Državna
revizija je tokom istorije imala svoj razvojni put u ekonomski razvijenim zemljama, što je
dovelo do stvaranja Vrhovne revizorske institucije kao najvišeg tela državne revizije.
Osnovne pretpostavke državne revizije podrazumevaju postojanje subjekata državne
revizije, predmeta državne revizije, kao i pretpostavke za funkcionisanje državne revizije,
a koje se odnose na nezavisnost, revizijski obuhvat i profesionalne revizijske veštine.
Državna revizija je oblast koja zahteva proveru, odnosno merenje efektivnosti, kako same
državne revizije, tako i revizije u javnom sektoru, a nakon merenja i izveštavanje javnosti
o efektivnosti sam državne revizije.
Jedna od oblasti državne revizije je i revizija javnog sektora, odnosno javnih preduzeća,
kao specifičnih privrednih subjekata koji se finansiraju iz državnog budžeta, odnosno
budžeta lokalne samouprave. Posebno je potrebno, u okviru revizije javnog sektora,
obratiti pažnju na nadležnosti i odgovornosti javnih preduzeća, odnosno tela (skupština,
nadzorni odbor, uprava) koja u njima rade, a sve u cilju ukazivanja na moguće
nedozvoljene aktivnosti istih.
Kada se govori o javnom sektoru, sa posebnim osvrtom se gleda na stanje javnog sektora
u Republici Srbiji. Naime, javni sektor u Republici Srbiji još uvek nije dovoljno
reformisan, a cilj je da to svakako bude učinjeno.
Nadalje je potrebno ukazati na aktivni pristup reformisanju javnog sektora.
Državna revizija kao specifičan deo revizije ima i svoje standarde koje je potrebno
poznavati prilikom obavljanja državne revizije, a koji se nazivaju INTOSAI revizijskim
standardima. S obzirom da državna revizija ima svoje standarde, svaka država, ukoliko
želi da državna revizija ima značajnu ulogu u kreiranju dobrog poslovnog ambijenta,
mora imati Vrhovnu revizijsku instituciju koja ima svoja ovlašćenja za reviziju javnog
sektora.
Svakako je značajno napomenuti da u kreiranju aktivnog poslovnog ambijenta državna
revizija ima izuzetno važnu ulogu, koja bi trebalo sve više da dobije na značaju, naročito
u tranzicionim zemljama gde je istorija državne revizije kratka, za razliku od razvijenih
zemalja koje imaju dugu tradiciju i istoriju državne revizije, te se svakako vidi njen uticaj
na poslovni ambijent.
Predmet istraživanja
u radu je revizija u javnom sektoru. Državna revizija proverava i
analizira protekle finansijske događaje, kao i postojanje nezakonitih procedura kojima se
omogućava trošenje javnih finansijskih sredstava i na taj način vrši pozitivan uticaj na
način organizovanja državnih institucija i javnog sektora.
1
Naučni cilj
istraživanja je da se istraži tema koja nije u stručnoj literaturi zastupljena na
adekvatan način i da se ukaže na značaj revizije javnog sektora u očuvanju
transparentnosti vlasti u demokratskim društvima.
Društveni cilj
istraživanja je da se ukaže na pozitivan uticaj revizije javnog sektora na
način organizovanja državnih institucija i javnog sektora, kao i na odgovornost
zaposlenih u tim institucijama.
2

da državne revizije mogu ispuniti svoje zadatke objektivno i efektivno, samo ako su
nezavisne od subjekta revidiranja i zaštićene od spoljašnjih uticaja, te da;
da državne revizije, iako ne mogu biti apsolutno nezavisne jer su deo države kao
celine, u ispunjavanju svojih zadataka trebaju posedovati funkcionalnu i
organizacionu nezavisnost.
Koncept nezavisnosti obuhvata anatomiju u određivanju programa rada, metoda revizije,
sadržaja revizija, kao i pravo podnošenja svog proračuna izravno parlamentu i
izvršavanja bez uplitanja izvršne vlasti. Nezavisnost vrhovnih revizijskih institucija može
se dakle meriti u smislu poštovanja funkcionalne, operativne i finansijske nezavisnosti.
Što se institucija državne revizije tiče, osnovna gledišta nezavisnosti kao što je opisano u
Limskoj deklaraciji održavaju se u njenom pravnom okviru. Stoga je postojanje
institucija državne revizije u svim zemljama ustavni i/ili zakonska kategorija. Vrhovne
revizijske institucije i njihovi revizori moraju dakle ustavom i/ili zakonom osigurati
nezavisnost, kako od subjekta koje revidiraju tako i od svih spoljašnjih uticaja. Posebno
je važna samostalnost u odlučivanju. Nezavisnost se nadalje čuva kroz osiguravanje
nezavisnog statusa državnih revizora kao i na zadovoljavanje zahteva koji se odnosi na
izbegavanje svake mogućnosti da obavljanje revizije bude predmet ,,nedoličnog’’ uticaja
(npr. zabranjeno aktivno članstvo u pojedinim političkim partijama).
Takođe jedan od temeljnih načela Limske deklaracije, koji se tiče finansijske
nezavisnosti, navodi da državnim revizijama treba osigurati sredstva za ispunjavanje
ovlašćenja koja su im dodeljena.
1.3.2.Revizijski obuhvat
Kako bi se zadovljili ciljevi državnog revidiranja, svi prihodi, rashodi, imovina i obaveze
javnog sektora moraju biti revidirani na uspešan način. U mnogim zemljama značajne
javne usluge pružaju organizacije, odnosno institucije čije se aktivnosti ne odražavaju u
potpunosit u državnom budžetu. To uključuje vanbudžetske fondove, trgovačka društva,
te privatne organizacije finansirane državnom potporom. To je posebno uobičajeno u
tranzicionim zemljama. U razdoblju privatizacije ovih institucija, njih mora revidirati
državna revizija. Posebno područje čine trgovačka društva u državnom vlasništvu
planirana za privatizaciju. Ona zahtevaju pozorno revidiraanje.
Sam proces privatizacije takođe zahteva revizijski nadzor koji sprovodi državna revizija.
Odgovornost državne revizije mora biti u ispitivanju vladinih prodajnih posutpaka i
njihovog sprovođenja, kako bi se uverila da je posvećena duža pažnja legitimnim
drušvenim i političkim ciljevima, te da je za prodaju državne imovine dobijena
odgovarajuća vrednosti.
Krasić, Š, Pernar, L, Čoh Mikulec, B.
Temeljne pretpostavke državne revizije
, Državna revizija, Zagreb,
2009, str. 71
Krasić, Š, Pernar, L, Čoh Mikulec, B.
Temeljne pretpostavke državne revizije
, Državna revizija, Zagreb,
2009, str. 75
4
1.3.3.Profesionalne revizijske veštine
Revidiranje je profesija koja obuhvata širok raspon tehničkih veština,zavi
sno o vrstama revizija i subjekata revidiranja. Tek manji broj revizora (ako
uopše iko) poseduje sve veštine koje bi državnoj reviziji bile potrebne u svom
radu. Za reviziju je, međutim, važno da revizijski tim poseduje sva, za pojedi-
nu reviziju potrebna znanja i veštine. Ako državna revizija revidira finansij-
ske izvještaje nekog subjekta, revizijski tim mora uključivati
(i po mogućnosti biti
pod vođstvom) stručno osposobljenog finansijskog revizora. U nekim bi
zemljama to značilo posedovanje i neke vrste sertifikata, tj. ovlašćenja i odre-
đenog praktičnog iskustva. Ako pak državna revizija revidira neki državni
informacioni sistem ili aktivnosti koje su visokozavisne o informatičkoj potpori, re-
vizijski tim treba da uključi revizore s informatičkim znanjima i iskustvom u revidiranju
takvih sistema. Bez obzira na razlike u kvalifikacijama, od državnih revizora se uvek
očekuje da su to osobe sa nadprosečnim znanjem, sposobnostima, iskustvom i izraženim
moralnim kvalitetima, te da se konstantno dodatno edukuju i stručno usavršavaju.
Takođe od velikog je značaja i angažovanje spoljnih revizorskih firmi, revizorskih
stručnjaka za obavljanje onih poslova za koje niko od zaposlednih revizora u državnoj
reviziji nema odgovarajuća znanja i veštine. Logično državna revizija i od tih osoba treba
da zahteva pridržavanje standarda objektivnosti, nezavisnosti i izbegavanje sukoba
interesa.
1.4. Izveštavanje
Prema INTOSAI međunarodnim revizorskim standardima, jedno od osnovnih načela
državnih revizija je javna odgovornost. Kako bi zadovoljile to osnovno načelo, državne
revizije izveštavaju javnost o svom radu i obavljenim revizijama.
Alati izveštavanja kojima rad državne revizije postaje transparentan i javan su:
Pisani izveštaji (o obavljenim revizijama i radu Državne revizorske institucije)
Intervju glavnog državnog revizora (za elektronske i štampane medije)
Saopštenja za medije ( o značajnim događanjima u državnoj reviziji)
Odgovori na pitanja predstavnika medija (pisano, elektronskom poštom, faksom,
telefonom)
Odgovori na pitanja pravnih i fizičkih lica (pisano, elektronskom poštom, faksom,
telefonom) i internet stranica Državne revizorske institucije.
Krasić, Š, Pernar, L, Čoh Mikulec, B.
Temeljne pretpostavke državne revizije
, Državna revizija, Zagreb,
2009, str. 77
Krasić, Š, Pernar, L, Čoh Mikulec, B.
Temeljne pretpostavke državne revizije
, Državna revizija, Zagreb,
2009, str. 80
5

otkriti nepravilnosti koje obuhvataju zloupotrebu javnih sredstava i identifikovati
slabosti u sistemu interne kontrole koje mogu ugroziti integritet organizacije i
efikasno sprovođenje budžetskih i ostalih političkih odluka,
ustanoviti pouzdanost izveštaja o sprovođenju budžeta i ostalim finansijskim
podacima,
prepoznati slučajevi i modeli rasipanja i neefikasnosti koji bi , ukoliko se isprave,
omogućili ekonomičniju upotrebu raspoloživih budžetskih sredstava,
obezbediti pouzdani podaci o programskim rezultatima kao osnova za buduće
izmene u zakonima, politici i budžetskim stavkama.
Tela koja vrše reviziju javnog sektora mogu imati različita imena, ali ukupno gledano ona
sebe nazivaju Vrhovnim revizorskim institucijama (SAI)
. Ove institucije u većini
razvijenih zemalja imaju tradiciju od nekoliko stotina godina.
Da bi se ostvarili ciljevi revizije rada vlade , svi prihodi, rashodi, imovina i obaveze
države moraju se podvrgnuti efikasnoj reviziji. Deklaracija INTOSAI iz Lime sadrži
sledeće odredbe:
sve javne finansijske operacije, bez obzira da li su planirane u državnom budžetu
ili ne , podležu reviziji vrhovne institucije za reviziju. Isključivanje dela
finansijskog upravljanja iz državnog budžeta ne oslobađa te delove od revizije,
vrhovne revizorske institucije imaju ovlašćenja da vrše reviziju poreza u najvećoj
mogućoj meri , te da u svom radu ispituju pojedinačne poreske dosijee,
preduzeća osnovana u okviru privatnog prava podležu reviziji vrhovne institucije
za reviziju ukoliko vlada u njima ima značajno učešće, posebno tamo gde je to
učešće većinsko ili se sprovodi dominantan uticaj,
vrhovne institucije za reviziju imaju ovlašćenja da vrše reviziju korišćenja
subvencija dodeljenih iz javnih fondova. Kada je subvencija posebno visoka, bilo
sama po sebi ili u odnosu na prihode i kapital organizacije kojoj je dodeljena
subvencija, revizija se može , ako je potrebno, proširiti kako bi obuhvatila
celokupno finansijsko upravljanje institucije koja uživa subvencije.
U mnogim zemljama, ključne javne usluge vrše organizacije čije aktivnosti nisu u
potpunosti ugrađene u državni budžet. One obuhvataju izvanbudžetske fondove,
preduzeća koja su delimično ili u potpunosti u vlasništvu države , te prividno privatnih
organizacija koje se finansiraju iz državnih subvencija. To je posebno uobičajeno u
zemljama u tranziciji, gde su granice državnog sektora dodatno zakomplikovane
postojanjem organizacija u vlasništvu države koje nisu uvek precizno definisane kao
pravni subjekti , ali obavljaju komercijalne i industrijske operacije koje bi u drugim
okolnostima mogle dobro obavljati i kompanije u privatnom vlasništvu. Takve
organizacije trebaju biti pretvorene u korporativna tela, ukoliko se smatra da su njihove
aktivnosti stalna odgovornost države , ili se trebaju privatizovati . Međutim, u periodu
privatizacije one moraju biti podvrgnute efikasnoj reviziji vrhovne institucije za reviziju.
Podela revizije javnog sektora po raznim osnovama je sadržana u INTOSAI standardima
i odredbama Limske deklaracije , gde se precizo navodi da su vrhovne institucije za
Supreme Audit Institution
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti