Odlomak

ROMANIKA

Izraz “romanicka umetnost” stvorila su dva arheologa, Gerville (Zervil) i Le prevost (Prevo) pocetkom XIX veka da bi oznacili jedinstvo umetnickog stvaranja u periodu priblizno od kraja X do prve polovine VII veka. Ovi hronoloski podavi odnose se uglavnom na Francusku, gde su romanicki oblici dosta rano zamenjeni gotickim, ali u nekim delovima Evrope, kao u Spaniji, nemackim zemljama i u Poljskoj, istorijski uslovi su usporili to nastajanje i razvoj, ponekad sve do duboko u XIII vek.
Ovaj izraz osvetljava dve veoma vazne cinjenice. Prva –  njime se iztice izvestan kontinuitet izmedju rimske umetnosti iz epohe Carstva i prvih vekova hriscanstva i romanicke umetnosti. Druga – oblast sirenja romanicke umetnosti podidara se sa zemljama koje su nastale iz latinskog i katolickog Rima. Po tome se romanicka umetnost razlikuje od vizantijske, koja se siri na teritoriji Istocne crkve, grcke i pravoslavn; ali su vec vrlo rano pocele razmene izmedju ova dva sveta is to je narocito vazno poceo se osecati vizantijski uticaj koji je latinski svet uveliko prihvatio.
Romanika se uglavnom prikazuje kao umetnost iskljucivo religioznog karaktera. To nije u potpunosti tacno. Uporedo sa podizanjem crkava svih vrsta – katedrala vezanih za postojanje “katedre” ili srediste biskupa, opatije u sastavu jedne manastirske celine, manastirskih katedrala, parohijskih crkava, po gradovima se formira i feudalno uredjenje. To je dovelo do podizanja brojnih utvrdjenja koje vise govore o vojnoj vestini nego o trazenju lepote i elegancije.
Uporedo sa procvatomu arhitekturi razvijas ei skluptura namenjena poucavanju svestenstva i svetovnjaka, kao i samom ukrasavanju. Velike povrsine zidova u crkvama stavljane sun a raspolaganje slikarima da ih ukrase velikim kompozicijama ili ornamentalnim motivima. U umetnosti vitraja zapaza se veliki polet. Rukopisi se ukrasavaju pa se razvija umetnost iluminacije ili minijature. Crkve su obicno raskosno ukrasavane raznim zastorima i tepiserijama, pltari skupocenim metalima ili slikama,kao i raspecem, kivotom, diskosima, relikvijama i kultnim predmetima: putirima, diskosima, svetim posudama, svecnjacima… Izrada ovih predmeta pokazuje da se razvija dekorativna umetnost- “mala umetnost”. Ovde treba spomenuti i sklupturu u slonovaci. Novije studije otkrivaju znacaj podova i mozaika. Umetnici su znali da u arhitektonskim poduhvatima spoje smisao za velicinu,smelost sa primenjivanjem vrlo izrazajnih sredstava pri ostvarivanjima vajarskih ili slikarskih predstava. Postigli su najsuptilniju prefinjenost upotrebom raznovrsnih materijala. Na zalost, u velikoj vecini slucajeva njije nista poznato o licnostima koje su stvorile ova dela – osim nekoliko imena.

Poceci romanike,njeni izvori nadahnuca
Romanicka umetnost predstavlja ubrzavanje i prosirivanje ove umetnicke aktivnosti. Ona je iskoristila to sto je trebalo obnoviti mnoge crkve i opatije ostecene za vreme najezde Normana, Madjara i Saracena. Sirenje kriscanstva po germanskim i slovenskim zemljama je isto tako doprinelo njenom procvau,a da pri tome nije zanemareno i prodiranje manastirskozivota na selo, i brdske oblasti ili u izvesne primorske krajeve karolinške Galije, Velike Britanije, Irske ili zemalja Severnog i Blatickog mora. U malim krajevima Pirinejskog poluostrva, narocita u Australiji, Galiciji, Portugaliji, hriscanska umetnost je ostavila dosta skromne gradjevine ali su one nagovestile uspon romanicke umetnosti koji je isao uporedo sa opadanjem muslimanskog uticaja.
Rec je o pojavi univerzalnog, slozenog karaktera u kojoj se kao posrednici javljaju mnogi izvori nadahnuca. Na taj nacin romanicka umetnost je prihvatila daleke mitoloske tradicije koje su bile deo preistorijskih civilizacija Italije, Grcke, Pirinejskog poluostrva i Britanskih ostrva. Lavovi ili bikovi u sedecem stavu pred portalima crkava, zamenjuju baze stubova, nosace krstionica ili sarkofaga; mnogobrojne ljudske glave na konzolama krovnih venaca neugodno podsecaju na odrubljne glave suznjeva i linerarni ornamenti koji opisuju spirale – pripadaju toj dalekoj i tajanstvenoj proslosti. Germanske i skandinavske invazije, veze sa keltskom Irskom, odakle su dolazili brojni kaludjeru ,mnogo su doprineli da u dekoraciju zasnovanu na geometrijskim oblicima prodre nova snaga.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Skripte

Komentari