Sistem kvaliteta u JKP “Beogradski vodovod i kanalizacija
Seminaski rad:
Sistem kvaliteta u JKP
"Beogradski vodovod i kanalizacija"
Sadržaj:

Sistem kvaliteta
Sistem kvaliteta u JKP
"Beogradski vodovod i kanalizacija"
Najveća svetska organizacija za poslove kontrolisanja, ispitivanja, monitoringa i
sertifikacije “SGS” izvršila je sertifikaciju oranizacionih jedinica JKP “Beogradski vodovod i
kanalizacija” prema standardima: ISO 9001:2008 ( sistem menadžmenta kvalitetom); ISO
14001:2004 (sistem zaštite životne sredine); HACCP (sistem upravljanja rizicima u proizvodnji
hrane) i OHSAS 18001 (sistem upravljanja zaštitom zdravlja i bezbednošću na radu).
Akreditovana je i laboratorija za kontrolisanje vodomera od strane Akreditacionog tela Srbije
(ATS) prema standardu SRPS ISO/IEC 17020:2002, kao kontrolno telo tipa C. JKP “Beogradski
vodovod i kanalizacija” je 2012. godine dobilo priznanje Oskar kvaliteta za strategiju,
nacionalnu nagradu za poslovnu izvrsnost Srbije u oblasti strategije za kategoriju velikih
organizacija. Nagradu su dodelili Ministarstvo finansija i privrede i Fond za kulturu kvaliteta i
poslovnu izvrsnost.
Dva milenijuma organizovanog snabdevanja Beograda vodom
Snabdevanje Beograda vodom neraskidivo je vezano za njegovu burnu istoriju. Pošto su
od Kelta osvojili Singidunum u prvom veku nove ere, Rimljani su ga osigurali utvrđenjem u
okviru koga su izgradili bunare, a posebnim vodovodom obezbedili su i vodu sa udaljenih izvora,
iz Lipovice i Velikog Mokrog Luga. Rimski vodovod je išao trasom duž Smederevskog druma,
pa preko današnjeg Crvenog krsta, dalje do tvrđave.
Turci su za vreme svoje vladavine snabdevanje vodom naselja van tvrđave sredinom 17.
veka rešili izgradnjom Bulbuderskog vodovoda, koji je ime dobio po kraju kojim se protezala
trasa vodovoda (Bulbuder – Slavujev venac). Voda je sa tri izvora u blizini današnje Gradske
bolnice dopremana cevima od pečene zemlje, duž kojih je postavljeno 18 javnih česama.
Varoš se vremenom širi na padinu prema Savi, pa u prvoj polovini 18. veka grad dobija
još jedan, Varoški vodovod, koji u periodu od 1724. do 1737. grade Austrijanci. Ovaj vodovod
snabdevao je 22 gradske česme, među kojima Terazijsku i Delijsku. Kapacitet izvora ovih
4
Sistem kvaliteta
vodovoda zavisio je od prirodnih uslova, pa je u drugoj polovini 18. veka počeo znatno da slabi,
zbog naglog uništavanja velikih šuma.
Zbog sve teže situacije sa snabdevanjem vodom, opštinske vlasti još 1867. godine
pristupaju pripremama za izgradnju novog centralnog vodovoda, ali tek 1884. godine predsednik
opštine formira posebnu komisiju, sa zadatkom da u svetu istraži kako su slični gradovi
organizovali snabdevanje vodom. Krajem 1887. angažuje se inženjer Oskar Smreker iz
Manhajma, kome se poveravaju pripremni radovi, a kasnije i projekat kao i organizacija
izgradnje vodovoda. Izgradnja prve etape trajala je 30 meseci, a vodovod je simbolično pušten u
pogon na Petrovdan 1892. godine svečanim činom osvećenja kraj Terazijske česme.
Ovaj vodovod obuhvatao je pet cevastih bunara sa odgovarajućim nategama, koji su
izbušeni u Makišu ispod izvora Bele vode. Između izvorišta i rezervoara od nabijenog betona
zapremine 1700 kubika, koji je izgrađen na koti 145 u današnjoj Ulici Vojvode Šupljicka,
položen je glavni dovod prečnika 300 i 350 mm u dužini od 13 km. Razvodna mreža sa cevima
promera 80 do 300 mm dostizala je u dužinu 42 km. Kapacitet vodovoda bio je 2800 kubika na
dan, ili 50 litara po stanovniku.
Čitav period od osnivanja Beogradskog vodovoda do danas, obeležila je intenzivna
izgradnja i širenje Beograda, uz stalni porast broja stanovnika i potreba za novim količinama
vode. Uporedo sa gradom raste i njegov vodovod, uz neprekidne napore brojnih generacija
zaposlenih da u svakom trenutku Beograđanima obezbede dovoljno kvalitetne vode. Za protekle
122 godine količina proizvedene vode na dan porasla je od 2800 do 550.000 kubika, dakle dve
stotine puta
Izgradnja prvih objekata Beogradske kanalizacije započela je 1905. godine, po projektu
Dušana Ninkovića, šefa Odseka za kanalizaciju Opštine beogradske. Otpočela je izgradnja
uličnih kanala za sanitarne otpadne vode u četiri gradske ulice (današnja Kraljevića Marka,
Hercegovačka i delovi bivše Đ. Đakovića i Dušanova).
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti