Odlomak

UVOD

Poslovna špijunaža vodi porijeklo iz vojne špijunaže, tako da je špijuniranje zabilježeno još 1500 godine pre n. E. Kada je Mojsije odabrao 12 špijuna i poslao ih u drugu zemlju sa zadatkom da razgledaju zemlju, narod da li je jak ili slab, koliko ih ima, da li su dobri ili zli, kakvi su gradovi da li su utvrđeni ili ne (po Starom zavetu, Biblija). Dolaskom Hitlera na vlast i stvaranjem nacističke Njemačke, počinje veliki uspon ratne a samim tim i industrijske špijunaže. Primjenjuje se načelo «totalne špijunaže» koje glasi: Nema podatka koji nije važan, nema mjesta koje nije interesantno i za špijuna su sposobni svi deca, odrasli, vojnici, seljaci, intelektualci. Posle drugog svetskog rata dolazi do usavršavanja industrijske špijunaže. U ilegalnom istraživanju konkurentskih aktivnosti na meti su visoke tehnologije, industrija naoružanja, elektronika, informacione tehnologije, farmaceutika, svemirski programi, automobilska industrija itd..
U vreme velike konkurencije i stalnih inovacija, posjedovanje prave informacije u pravo vreme osigurava kompaniji vodeći položaj na tržištu i stvara održivu konkurentsku prednost. Otvara se i mogućnost stvaranja velike baze podataka sa ciljem održavanja i povećavanja tržišnog učešća, kao i profita. Bitno je u pravo vreme otkriti šta konkurenti rade i šta nameravaju raditi. U tu svrhu pribegava se ekonomskoj (industrijskoj) špijunaži. Razlog je jednostavan. Poslovna špijunaža iziskuje mnogo manje troškove nego što je potrebno za ulaganje u sektor istraživanja i razvoja, štedi na angažovanju specijalizovanih stručnih kadrova i smanjuje tehnološki jaz u odnosu na konkurenciju. Prikupljanje informacija je korisna djelatnost u mnogim oblastima poslovanja. U svakom slučaju ono je od vitalnog značaja za procese uspješnog donošenja odluka. Može se sprovoditi sakupljanjem informacija različitim metodama i iz različitih izvora. Metode i izvori se, kao i sakupljanje podataka, razmatraju zajedno sa procesima realizovanja poslevne špijunaže. Osim toga, od značaja je i poznavanje vrsta i metoda konkurentske špijunaže.

 

 POJAM I CILj POSLOVNE ŠPIJUNAŽE

Poslovna špijunaža predstavlja skup dobro planiranih i veoma stručno izvedenih aktivnosti u cilju pribavljanja poverljivih ekonomskih informacija, koje su od koristi za poslovne projekte firme ili zaštitu ekonomskih interesa svoje države. U suštini ekonomska ili poslovna špijunaža znači nelegalno prikupljanje ekonomskih (industrijskih) podataka i informacija, koje konkurentske firme čuvaju u tajnosti. U tu svrhu koriste se sredstva kao što su zapošljavanje svojih ljudi u konkurentskim kompanijama, angažovanje specijalizovanih agencija, korišćenje diplomatskih predstavnika u inostranim zemljama gde kompanija ima poslovne interese itd.

Krajnji cilj firme koja kreće u ekonomsku špijunažu jeste doći do poslovne tajne. Poslovna tajna se može definisati kao skup dokumenata i podataka čije saopštavanje trećem licu može naneti štetu poslovnim interesima i poslovnom ugledu kompanije. Poslovna tajna se određuje opštim aktima i određenim propisima preduzeća, i sa sobom nosi krivičnu odgovornost u slučaju odavanja.

U praksi, najčešće se kao poslovne tajne sreću originalni proizvodni postupci, nove tehnologije, sastojci specifičnih proizvoda, poslovni ugovori sa klijentima i njihov sadržaj, know – how, sastav i kvalitet menadžmenta. Značajan vid poslovne tajne je proizvodna tajna. Proizvodna tajna podrazumijeva svaku šemu, formulu, izum ili informaciju koja se primjenjuje u poslovanju i time stiče konkurentska prednost nad kompanijama iz istih ili sličnih djelatnosti koje ih ne znaju i ne primjenjuju.

Svi zaposleni u kompaniji dužni su da čuvaju poslovnu tajnu za vrijeme radnog odnosa u kompaniji i posle njegovog prestanka. Poslovna tajna se može otkriti samo na opravdani zahtev ovlašćenih osoba i nadležnih organa i to mogu uraditi osobe koje su ovlašćene opštim aktima preduzeća.

Informacija koja predstavlja interes pri sakupljanju i analizi podataka u poslovnoj špijunaži:

a) Informacije komercijalne sadržine:

  • podaci o konkurenciji, njihove slabe strane;
  • podaci o dobavljačima;
  • podaci o tržištu;
  • uslovi finansijskog poslovanja;
  • tehnološke tajne;
  • mere koje preduzima konkurencija prema svojim protivnicima;
  • podaci o potencijalnim partnerima, provera njihovog poštenja;
  • informacija o mestu čuvanja tereta, vremenu i maršruti prevoza;
  • otkrivanje osetljivih odnosa među saradnicima;
  • otkrivanje lica pogodnih za vrbovanje putem otkupa, ucjene ili na drugi način;
  • veze i mogućnosti rukovodstva;
  • utvrđivanje kruga stalnih posetilaca.

B) Informacije lične prirode:

  • izvori prihoda
  • pravi odnosi prema ovim ili onim društvenim dogadjajima, prema vladajućim strukturama;
  • način ličnog života rukovodioca i članova njegove porodice;
  • raspored i mjesta susreta – poslovnih i ličnih;
  • podaci o veličini finansijskog blagostanja;
  • informacija o ljudskim slabostima;
  • opasne sklonosti;
  • štetna seksualna orijentacija;
  • podaci o prijateljima, prijateljicama, mjestima odmora, putanjama kretanja;
  • informacije o mestima čuvanja dragocenosti;
  • adresa prebivališta;
  • bračna nevjerstva;
  • problemi izmedju roditelja i dece

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ostalo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari