Stajsko đubrivo (stajnjak)
Univerzitet u Beogradu
POLJOPRIVREDNI FAKULTET
- Seminarski rad -
Stajsko djubrivo (Stajnjak)
Profesor: Student:
dr Milica Fotirić Akšić Dragana Čepkenović
HK 170047
Sadržaj
1. Uvod................................................................................................3
2. Sastav i osobine...............................................................................4
3. Podela stajnjaka prema životinjama koje ga proizvode……………6
4. Prostirka........................................................................................... 7
5. Vreme primene stajnjaka.................................................................8
6. Mesto i način pripreme stajnjaka.....................................................9
7. Azot u stajnjaku.............................................................................12
8. Fosfor u stajnjaku...........................................................................12
9. Tečni stajnjak.................................................................................13
10. Osoka.............................................................................................14
11. Zaključak.......................................................................................15
12. Literatura........................................................................................16

4
Sastav i osobine
Stajnjak
čine ekstementi domaćih životinja, najčešće s prostirkom od biljnog
materijala slama. Medju njima se razlikuje nekoliko tipova: sveži, poluzgoreli,
zgoreli i pregoreli stajnjak.
- Sveži predstavlja samo izemšane životinjske ekskremente sa prostirkom.
Sadržaj hranljivih elemenata je niži. Odnos između ugljenika i azota je veliki i
zato je malo pristupačnih hraniva u mineralnom obliku. Ovo đubrivo od konja
i ovaca se koristi kod zasnivanja toplih leja.
- Poluzgoreli stajnjak nastaje nakon 2-4 meseca fermentacije. Smanjuje se
organska masa, dolazi do promene boje, hemijski sastav se menja. Ovaj
stajnjak sadrži više biljnih hraniva od svežeg.
- Zgoreli stajnjak se najviše koristi u biljnoj proizvodnji. To je ujednačena
masa, tamnobraonkaste boje, bez prepoznavanja vrste prostirke. Stvaraju se
materije identične sa humusnim materijama. Smanjen odnos C i N.
- Pregoreli stajnjak predstavlja stajnjak sa smanjenim sadržajem organske
materije u korist mineralnih materija. Dobija se pri dužem čuvanju zgorelog
stajnjaka.
- Stajnjak je u prvom redu kalijumovo, zatim azotno i na kraju fosforno đubrivo
sa prosečnim sastavom ovih elemenata: a) 0,40-0,50% N b) 0,25-0,30%
P O c)0,50-0,60% K O
₂ ₅
₂
5
Sastav i osobine stajnjaka u najvećoj meri su uslovljeni sastavom zivotinjskih
izlučevina i same prostirke, a zatim od duzine i načina njegovog pripremanja. Pored
hraniva sadrži i prirodne hormone koji stimulišu rast i razvoj biljaka.
Različite domaće životinje imaju uglavnom tečne i čvrste ili samo čvrste (živina)
izlučevine-ekskremente proizvedenog stajnjaka. To zavisi kako od vrste životinja,
tako i od načina ishrane.
Koncentrovanija hrana se bolje iskorišćava nego ona sa manjim sadržajem
belančevina. Povećane količine belančevina u hrani, iznad jedne granice, organizam
životinje ne moze iskoristiti, usled čega se njegov sadržaj povećava u izmetu. Smatra
se da je više od 25% organske materije izmeta krava pravi humus.
Varenje hrane odvija se pod uticajem enzima koje luči životinja i pod njihovim
dejstvom se složena organska jedinjeja prevode u jednostavnija koja mogu da se
asimiluju. Preživari su u stanju da svare i celulozu, jer u njihovim organima za
varenje žive bakterije čiji enzimi hidrolizuju celulozu i šećer. Fosforna kiselina se
izlučuje uglavnom u čvrstim ekskrementima, a azot i kalijum u tečnim. Različite
vrste životinja proizvode različite količine stajnjaka:
-Govedo 30kg dnevno
-Svinja 200 kg godišnje,
-Pile oko 6 kg godišnje.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti