Tanja Bundalo, sudija Okružnog suda Banjaluka
STRANKE U PARNIČNOM POSTUPKU I NJIHOVI ZASTUPNICI U PRAKSI
OKRUŽNOG SUDA BANJALUKA
I POJAM STRANKE
Stranke su subjekti čiji se spor rješava u parničnom postupku. Parnične stranke moraju
postojati. Parnica se ne može voditi protiv subjekata koji ne postoje, a ni protiv nepoznatih
osoba. Osim podnošenjem tužbe, procesni položaj stranke u parnici se može steći i na
temelju sukcesije u procesni položaj osobe koja je dotle bila parnična stranka.Pojam
stranke u parničnom postupku je moguće definisati različito s obzirom na različite
kriterije, pa tako u teoriji prava postoji materijalnopravna, čista procesna i legitimacijska
definicija stranke, a što nije relevantno u primjeni zakona.
Prema procesnom zakonodavstvu svojstvo stranke je priznato samo fizičkim i pravnim
licima, uz izuzetak da sud može, u određenim slučajevima, kada nađe da za to postoje
zakonom propisani uslovi (npr. da posjeduju određenu imovinu i ovlaštenja da njome
raspolažu u granicama zakona) priznati svojstvo stranke u postupku i nekim oblicima
udruživanja koja nisu ni fizička ni pravna lica, ali se to priznanje ima odnositi samo na
određenu parnicu (čl. 291 st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku). O priznanju stranačke
sposobnosti sud odlučuje konstitutivnim rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna
žalba. Nema sumnje da će sudovi morati postupati oprezno pri korištenju ovog svog
ovlaštenja. Bilo bi od kratkotrajne koristi kada bi priznali stranačku sposobnost i onima
protiv kojih se rezultat zaštite ne bi mogao ostvariti u izvršnom postupku. Ako bi
povodom pravnog lijeka na odluku o glavnoj stvari , odluka o priznanju stranačke
sposobnosti bila ukinuta sve radnje u postupku koje je navedeni oblik udruživanja
poduzeo bi izgubile pravni učinak ex tunc. Stranka u postupku u procesno pravnom
smislu, prema posebnim propisima, može biti i neko drugi npr. Pravobranilaštvo RS.
Odredbe o stranačkoj sposobnosti su prinudne naravi i sud tokom cijelog postupka po
službenoj dužnosti pazi da li osoba koja se pojavljuje kao stranka može biti stranka, pa se
dakle radi o procesnoj pretpostavci za vođenje postupka. U slučaju nedostatka sud se ne
može upustiti u odlučivanje o predmetu spora, već donosi rješenje kojim kao nepunovažne
ukida sve radnje i odbacuje tužbu. Za postojanje parnice je neophodna suprotnost pravnih
interesa između dvije stranke, pa kad se obe steknu u jednoj ličnosti (konfuzija) parnica se
gasi. U pogledu procesnih prava stranke su ravnopravne. U tužbi stranka mora biti tačno
navedena. Po zakonu to se za fizička lica postiže označavanjem imena, prezimena,
zanimanja i prebivališta, a za pravno lice navodi se firma odnosno naziv, te podaci o
sjedištu.
U praksi sudova
su se tako u skorije vrijeme rješavali sporovi po tužbi
Pravobranilaštva RS za poništenje ugovora o otkupu stanova koji su zaključeni suprotno
odredbama Zakona o privatizaciji državnih stanova, a u kojim predmetima je saglasno
odredbi čl. 18. st.2. navedenog zakona u procesnopravnom smislu Pravobranilaštvu RS
priznato svojstvo stranke (iako isto nema svojstvo pravnog lica).
Isto tako, odredbom čl. 73. Porodičnog zakona RS organu starateljstva je priznato
svojstvo stranke u sporu u kojem se odlučuje o zaštiti, vaspitanju i izdržavanju djece radi
zaštite interesa maloljetne djece i sud je dužan kad odlučuje o takvom sporu obavjestiti
organ starateljsva o postupku radi zaštite, vaspitanja i izdržavanja djece i pozivati ga na
sva ročišta i dostavljati odluke, a koju odredbu prvostepeni sudovi ponekad zanemare,
provedu postupak i odluče o povjeravanju i izdržavanju mllj. djeteta bez pozivanja organa
starateljstva, a što rezultira ukidanjem prvostepene odluke.
1
Biti strankom u postupku podrazumijeva imati pravnu sposobnost ili stranačku
sposobnost, odnosno moći biti nosilac prava i obaveza po materijalnom pravu. Drugačije
rečeno, svako fizičko ili pravno lice kome materijalno pravo priznaje pravnu sposobnost
ima u procesnom pravu stranačku sposobnost. Ovu sposobnost fizička lica stiču rođenjem,
ali pravnu (stranačku sposobnost) ima i začeto, a nerođeno dijete, pod uslovom da se živo
rodi npr. u nasljednom pravu. Pravna lica ovu sposobnom stiču aktom o osnivanju ili na
osnovu dozvole nadležnog organa.
Uočeno je
da prvostepeni sudovi, bez obzira na navedenu obavezu da po službenoj
dužnosti vode računa o stranačkoj sposobnosti, ne vrše provjeru navedenog i ne traže
dostavu akata iz kojih bi bilo vidljivo da li lice koje se pojavljuje kao stranka ima
potrebnu stranačku sposobnost. Tako je recimo, u predmetu Gž- 2581/03 prvostepeni sud
sudio po zahtjevu Sindikalne organizacije „Srpskih pošta“ AD Banjaluka za donošenje
privremene mjere, iako prema Statutu tada važećeg Sindikata saobraćaja i veza RS samo
navedeni sindikat ima svojstvo pravnog lica, dok je Sindikalna organizacija dio Sindikata
i predstavlja osnovni oblik organizovanja Sindikata, ali ista nema svojstvo pravnog lica i
time ne može biti stranka u parnici. Međutim, radi utvrđenja da li predlagač ima svojsvo
pravnog lica predmet je od strane ovoga drugostepenog suda bio vraćen prvostepenom
sudu i tek nakon pribavljanja pomenutog akta utvrđen je nedostatak stranačke sposobnosti
i došlo je do ukidanja prvostepene odluke i odbacivanja zahtjeva za donošenje privremene
mjere.
2
Znači, kod dileme o postojanju stranačke sposobnosti neophodno je zatražiti
dostavu akta ili rješenja o registraciji, zavisno od konkretnog predmeta, radi utvrđenja da
li postoje zakonski uslovi za odlučivanje po zahtjevu stranke.
Isto tako,
u predmetu GŽ- 956/06 prvostepeni sud je sudio po tužbi kojom je kao tuženi
označeno Ministarsvo za izbjegla i raseljena lica RS, zanemarujući odredbu čl. 291.
Zakona o parničnom postupku, te odredbu čl. 1. Zakona o ministarstvima („Službeni
glasnik RS“ broj 70/02) po kojoj se Ministarstva osnivaju kao republički organi uprave, a
koji nemaju svojstvo pravnog lica, pa time ni pravni subjektivitet pa ne mogu ni biti
stranka u postupku, već stranka može biti samo Republika Srpska.
3
Nedostatak stranačke sposobnosti postoji i kada tužbom nisu obuhvaćeni svi nužni i
jedinstveni suparničari iz odredbe čl. 366. Zakona o parničnom postupku, jer se po zakonu
ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim
suparničarima i isti se zbog toga smatraju kao jedna stranka. O navedenom ponekad
prvostepeni sudovi ne vode računa, pa tako npr. sude u sporu za utvrđenje prava
1
Rješenje Okružnog suda Banjaluka broj: 72 0 P 002501 10 Gz od 11.10.2010.
2
Rješenje Okružnog suda Banjaluka broj: Gž- 2581/03 od 10.02.2006.
3
Rješenje Okružnog suda Banjaluka broj: 011-0-Gž-06-000956 od 13.12.2007.
2
