Fakulet za obrazovanje diplomiranih pravnika i 

diplomiranih ekonomista za Rukovodeće Kadrove,

Novi Sad.

FORKUP

-

SUBJEKTI VANPARNI

 

 ČNOG POSTUPKA

 

  -

Seminarski rad 

- Građansko procesno pravo -

Profesor:

                                            Student:

Dr.  Milan Milošević

 

                                     

      

Milica Dragić 

  
                                                                                         

Br. Indeksa 

I 0512-12

  

  

maj 2013.

Beograd

 

background image

 

1.

Vanparnični postupak

 

Vanparnični postupak je posebna vrsta građanskog sudskog  postupka koji je prilageđen 

specifičnim karakteristikama  građanskopravnih odnosa o kojima se raspravlja i odlučuje u  tom 

postupku.   Problem   definisanja   vanparničnog  postupka  je  prisutan   u   pravnoj   teoriji   zbog 

raznovrsnosti građanskopravnih odnosa o kojima se odlučuje u ovom postupku. Uobičajno je da 

se za vanparnični postupak kaže daje to nesporni postupak

,

 a za parnični postupak da je to sporni 

postupak

.

  Ovi   nazivi   su   rezultat   pokušaja   da   se   vanparnični   i   parnični   postupak   razgraniče 

primenom   kriterijuma   spora.   Međutim,   ovaj   kriterijum   se   ne   može   u   celini   prihvatiti   jer   se 

pojedine   pravne   stvari   u   parnici   rešavaju   i   kad   nema   spora,   i   obrnuto   imamo   primere 

vanparničnih   stvari   koje   se   rešavaju   u   vanparničnom   postupku,   a  prisutan   je   spor   između 

vanparničnih stranaka (npr. određivanje nakanade za eksproprisanu imovinu).

Vanparnični postupak ne predstavlja jedinstvenu procesnu celinu jer se, zapravo, ne radi o 

jednom postupku već o više  različitih postupaka. Te različite vanparnične postupke možemo 

grupisati u četiri osnovne grupe, a što proizilazi iz  čl. 1. Zakona o vanparničnom postupku 

Republike   Srbije.  Ovim   članom   je   propisano   da   sudovi   postupaju   i   odlučuju   o:

1

  1.   ličnim 

stvarima, 2. porodičnim stvarima, 3. imovinskim stvarima i 4. drugim pravnim stvarima.

Posebna   grana   građanskog   sudskog   postupka,   koji   se   po   svom   predmetu   i   svojim 

načelima razlikuje od ostale dve grane parničnog i izvršnog postupka. Definiše se negativno kao 

onaj postupak koji nije parnični. U vanparničnim stvarima spor ne postoji. Ovaj postupak je 

preventivan i vodi se u cilju da do spora ne dođe. 

Može se reći da vanparnični postupak služi uglavnom uređivanju odnosa a ne odlučivanju 

koje bi za cilj imalo rešavanje situacija u kojima je zbog povrede prava došlo do sukoba interesa.

Načela se u ovom postupku razlikuju od načela parničnog postupka po sledećem: veća 

elastičnost   procesnih   instituta,   smanjena   strogost   u   formalnom   smislu,   otvorena 

1

 Prof.dr Aleksandar Radovanov, Gradjansko procesno pravo , Novi Sad 2009. str. 339.

4

mogućnost pokretanja   postupka   po   službenoj   dužnosti   od   strane   suda,   otvorena   mogućnost 

postupanje samo s jednom strankom, orijentiranost na pomoć i dr.

2

U vanparničnom postupku ne rešavaju se sporovi, već se on pokreće, u prvom redu, radi 

zaštite   ličnih   i   imovinskih   interesa   pravnih   subjekata.   Vanparnični   postupak   nije   homogen; 

postoje različite vrste vanparničnih postupaka koje su određene po svom predmetu (zaostavština 

se raspravlja u ostavinskom postupku; lice se oglašava umrlim u postupku proglašenja nestalog 

lica za umrlo i dokazivanju smrti...).

Zbog   ovakve   heterogenosti   vanparničnog   postupka   nije   moguće   izvešti   jasnu 

demarkacionu liniju između parničnog i vanparničnog postupka, onako kako se to čini u odnosu 

na upravni i krivični postupak, gde je glavni kriterijum razgraničenja predmet postupka.

Zbog toga se kao kriterijum za razgraničavanje ovde koristi naredba zakonodavca, pa ako 

je zakonodavac predvideo da je određeni postupak vanparnični, onda ce on biti takav, i obrnuto.

Kada   se   u   praksi   radi   o   pravoj   vanparničnoj   stvari,   onda   je   sigurno   da   će   se   ona 

raspravljati u vanparničnom postupku, pošto nema spora, tj. suprotstavljenih interesa učesnika u 

postupku.

Prave vanparnične stvari su one stvari u kojima ne postoji suprotstavljen interes učesnika 

u postupku. Između učesnika može da postoji de facto spor, ali ne i spor u materijalnopravnom 

smislu.  U prave vanparnične stvari spadaju sve one u kojima se odlučuje o statusu fizičkih lica:

a) postupak lišenja poslovne sposobnosti.

b) postupak za zadržavanje lica u ludnici.

v) proglašenje nestalog lica za umrlo i dokazivanje smrti.

g) produženje roditeljskog prava.

d) davanje dozvole za stupanje u brak.

dj) postupak za utvrđenje radne sposobnosti.

2

 Dušica  Palačković: "Subjekti vanparničkog postupka u našem pravnom sistemu", Pravni fakultet, Beograd 1995.

5

Želiš da pročitaš svih 17 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti