Toksikološka hemija

KARBON DISULFID
Karbon disulfid je bistra, bezbojna ili žućkasta tekućina. Ključa na 46,5 “C, a tačka topljenja mu je na -110,8 ac. Kada je sasvim čist, svježe predestiliran, ima slatkast miris, poput kloroforma, ali komercijalni proizvodi imaju izuzetno neprijatan miris. Ovaj miris se može osjetiti već pri koncentraciji karbon disulfida od 0,0026 mg/L. U vodi se jako slabo otapa (2,9
g/L na 20 -c, dok se sa većinom organskih otapala miješa u svim omjerima. Lako je zapaljiv, a u koncentraciji od 1 – 50% li atmosferi je i eksplozivan. Sagorijeva dajući karbon dioksid i
sumpor dioksid. Karbon disulfid je odlično otapalo za brojna ulja, masti, smole, voskove, ali i za metale i njihove soli, Zbog toga ima ogromnu primjenu u preradi kaučuka i sirove gume, u
dobivanju i prečišćavanju prirodnih smola i vo skova, parafinskog ulja ijvazelina, u prečišćavanju metala, sintezi tiocijanata iksantata, u procesima nanošenja tankog filma nikla na različite površine, te u sintezi sulfida metala iz grupe rijetkih zemalja koji se koriste li proizvodnji poluvodiča. Najveća primjena karbon disulfida je ipak u proizvodnji vještačkih vlakana (rayon) icelofana, kao i u sintezi karbon tetraklorida, gdje služi kao polazna sirovina. U poljoprivredi se nekada koristio kao fumigans, za zaštitu žita i drugih poljoprivrednih proizvoda od djelovanja insekata li skladištima i silosima. U ovu svrhu se miješao sa karbon tetrakloridom, kako bi se izbjeglo nastajanje požara. Također se koristio i za zaštitu svježeg voća od djelovanja insekata i gljivica tokom transporta, Ova primjena je od 1985 godine u razvijenim zemljama drastično smanjena, ili čak posve napuštena. .