Transformacija klasične špedicije u logističku špediciju

Transformacija klasične špedicije u logističku špediciju

1. UVOD

Počeci špedicije susreću se u 13. stoljeću. U to vrijeme je Venecija bila apsolutna gospodarica glavnih prometnih puteva na moru, pa je stoga igrala najvažniju ulogu u trgovini sa susjednim državama. U trgovini s alpskim i prekoalpskim državama trgovci su redovito provjeravali otpremu i dopremu robe posebnim posrednicima koji su se brinuli za siguran prijevoz. Ti su posrednici predavali robu na odredištima primateljima (kupcima) uz potpis napisane isprave (neka vrsta potvrde o primitku robe, priznanica), koja se smatra prvom prijevoznom ispravom.

U 16. stoljeću posrednici (vozari) su počeli organizirati otpremu i dopremu tuđe robe za svoj račun: naplaćivali su vozarinu i izdavali prijevozne isprave.

Krajem 18. stoljeća trgovina s udaljenim područjima poprimila je široke razmjere, pa su se trgovci sve više obraćali posebnim, specijalnim posrednicima – špediterima – koji su odabirali prijevozne puteve, unajmljivali prijevozna sredstva i davali stručne savjete za prijevoz robe.
U 19. stoljeću kada se pojavila željeznica (1825), i kada su se modernizirala druga prijevozna sredstva, a međunarodna trgovina počela razvijati na širokoj osnovi, položaj se špeditera znatno afirmirao i učvrstio. Ekonomske funkcije špedicije počeli su tek u 19. stoljeću pratiti i odgovarajući propisi. Kapitalističke države počinju, u okviru trgovačkih zakonika i zakona, donositi posebna pravna pravila o špediciji kao posebnom obliku trgovačke djelatnosti i time davati špediterskoj djelatnosti potrebnu pravnu podlogu.
Ubrzani razvoj proizvodnih snaga, proizvodnih i društvenih odnosa, posebice u 20. stoljeću, implicirao je nagli razvoj međunarodne robne razmjene, suvremenih tehnologija transporta, tokova kapitala, znanja, radne snage, a što je imalo za posljedicu multipliciranje složenosti pravnoekonomskih odnosa između sudionika u nacionalnim i regionalnim gospodarskim sustavima, ali i njihovim podsustavima: vanjskotrgovinskim, prometnim, špediterskim, carinskim, bankarskim itd. Takvi su se odnosi počeli ubrzano određivati brojnim nacionalnim, bilateralnim i multilateralnim prisilnim i autonomnim pravnim izvorima. Poznavanje i korištenje pravnih pravila koja primjereno reguliraju odnose (obveze, prava i odgovornosti) između sudionika u određenoj djelatnosi, predstavljaju „tajnu uspjeha“ poslovnih partnera.
U nastavku iznosimo definicije pojmova klasične, međunarodne klasične i logističke špedicije, kao i neke bitne značajke za transformaciju klasične u logističku špediciju.

2. POJAM KLASIČNE, MEĐUNARODNE KLASIČNE I LOGISTIČKE ŠPEDICIJE

U znanstvenoj i stručnoj, stranoj i domaćoj literaturi zapisano je da klasični međunarodni špediteri obavljaju u sklopu špediterske djelatnosti oko tridesetak svojih temeljnih i specijalnih poslova.
Prije eksplicitnog navođenja špediterskih poslova, potrebno je dati neke uvodne definicije i to: definicija međunarodne špedicije, definicija međunarodne klasične špedicije kao aktivnosti,  međunarodna klasična špedicija kao znanost, klasična špedicija kao aktivnost, klasična špedicija kao znanost, logistička špedicija, međunarodna logistička špedicija kao aktivnost, međunarodna logistička špedicija kao nauka.
Pod poslovima međunarodne špedicije razumijevaju se gospodarske (privredne) usluge vanjskotrgovinskog prometa, odnosno poslovi: otpreme robe iz vlastite u stranu državu (izvozna špedicija), dopreme robe iz stranih u vlastitu državu (uvozna špedicija) i provoza robe između stranih preko vlastite države (prevozna ili tranzitna špedicija) koje obavljaju međunarodni špediteri te obavljanje drugih propisanih ili uobičajenih specijalnih (sporednih) poslova i radnji u vezi s otpremom, dopremom ili provozom (tranzitom) robe.
Klasična špedicija kao znanost je skup interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanja koja izučavaju i primjenjuju zakonitosti brojnih i složenih aktivnosti koje djelotvorno omogućuju otpremu, dopremu i provoz materijalnih dobara (tj. stvari, živih životinja, tvari..) svim prijevoznim sredstvima, svim prijevoznim putovima, u konvencionalnom, kombiniranom i multimodalnom transportu, odnosno prometu.
Klasična špedicija kao aktivnost je skup specifičnih funkcija, poslova, operacija, pravila, vještina, koje djelotvorno omogućuju dopremu, otpremu i provoz materijalnih dobara (tj. stvari, tvari, živih životinja) svim prijevoznim sredstvima, svim prijevoznim putovima, u konvencionalnom, kombiniranom i multimodalnom transportu, odnosno prometu.

Međunarodna klasična špedicija kao znanost je skup interdisciplinarnih i multidisciplinarnih  znanja koja izučavaju i primjenjuju zakonitosti brojnih i složenih vanjskotrgovinskih i prometnih (transportnih) aktivnosti (tj. funkcija, poslova, operacija, pravila) koje djelotvorno (tj. sigurno, brzo i racionalno) omogućuju otpremu robe iz vlastite u strane države (izvozna špedicija), dopremu iz stranih u vlastitu državu (uvozna špedicija) i provoz robe između stranih država preko vlastite države (provozna ili tranzitna špedicija).
Međunarodna klasična špedicija kao aktivnost je skup specifičnih funkcija, poslova, operacija, pravila, koja djelotvorno (tj. sigurno, brzo i racionalno) omogućuju otpremu robe iz vlastite u strane države (izvozna špedicija), dopremu iz stranih u vlastitu državu (uvozna špedicija) i provoz robe između stranih država preko vlastite države (provozna ili tranzitna špedicija).

Logistička špedicija je skup interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanja, logističkih aktivnosti, logističkih načela, logističkih pravila, logističkih vještina i informacija koje djelotvorno omogućavaju jedinstvene logističke procese, tokove i protoke materijala, dobara, tereta od sirovinske baze do potrošača, od tvornice do tvornice, od skladišta do skladišta, od vrata do vrata, od logističkog centra do logističkog centra.