Odlomak

 
1. Uvod
Veterinarska struka je oduvek imala značajnu ulogu u obezbeđenju zdravstveno bezbednih namirnica životinjskog porekla. U početku je veterinarska služba svoju ulogu u oblasti zdravstvene ispravnosti namirnica životinjskog porekla ostvarivala na nacionalnom, regionalnom i lokalnom nivou. Međutim, danas treba shvatiti ulogu i zadatak veterinarske službe u savremenom svetu koji ima svoje karakteristike. Savremeni svet karakterišu brzo kretanje informacija, roba i kapitala i smanjena uloga autoriteta na nacionalnom nivou. Zbog olakšanih komunikacija na globalnom nivou pri razmeni namirnica životinjskog porekla države su u obavezi da prenesu sve više moći na međunarodne organizacije.

U savremenoj veterinarskoj praksi zaštita životinja od bolesti mora da se vidi kao kompromis mera i usluga veterinarske prakse u suzbijanju bolesti životinja i infekcija ljudi izazvanih uzročnicima zoonoza i drugih bolesti koje se prenose hranom, kao i dobrobiti životinja u proizvodnji. Ovo nameće potrebu integrisanog pristupa u unapređenju zdravlja životinja i obezbeđenju zdravstvene ispravnosti namirnica životinjskog porekla. Tradicionalno veterinarsko obrazovanje i praksa skoncentrisani su na ono što može da se nazove medicinska osnova veterinarske nauke i prakse, a koja je usmerena na lečenje pojedinih životinja i na preventivne mere, ako su potrebne. Međutim, taj jednostavan prilaz nije dovoljan, pa se danas u svetu veterinarska aktivnost odvija u dva pravca koja se u prilazu razlikuju. Jedan pravac je lečenje i zaštita zdravlja kućnih ljubimca, a drugi pravac je zaštita zdravlja životinja čiji se proizvodi koriste u ishrani ljudi koji je utemeljen na novoj politici zaštite zdravlja naroda objavljenoj u White paper for food safety 2000 (Bela knjiga). Ova politika se zasniva na promociji i ugrađivanju svih pravila koja se odnose na zdravlje ljudi povezano sa zdravljem životinja i dobrobiti životinja, budući da zdravlje i dobrobit životinja direktno mogu da utiču na zdravlje ljudi uopšte, a naročito na bezbednost hrane.

2. Trihinoskopski pregled mesa

Prvi put kod nas trihineloza je registrovana 1923. godine u Zemunskoj bolnici, kada su od ove bolesti obolele i lečene dvadesetdve osobe. Od tada, pa sve do današnjih dana u našoj zemlji glavni izvor infekcije za ljude je meso i proizvodi od mesa domaćih svinja, divljih svinja, medveda i jazavaca. Trihineloza je registrovana na svim kontinentima osim Australije. U Sjedinjenim Američkim Državama trihineloza je dosta raširena i postala je endemična u mnogim krajevima. U Evropi pojava ove bolesti dosta je česta u Poljskoj, Italiji, Nemačkoj, Mađarskoj, Rumuniji, ali i u našoj zemlji.
2.1. Trihinela
Trihinela je nematoda (valjkasti crv). Nematode su nesegmentirani, obli crvi kod kojih je izražen polni dimorfizam (jedinke su odvojenih polova), mužjaci su manji od ženki. Telo nematoda je pokriveno kutikulom koja je kompleksne građe. Ispod kutikule se nalaze mišićni sloj koji omogućava kretanje parazita. Trihinela ima tri morfološka oblika – crevnu, mladu i mišićnu formu. Kada dospe u želudac, kapsularna forma se dekapsulira i prelazi u lumen creva, adaptira se i postaje polno zrela jedinka. Ženke rađaju mlade trihinele koje putem cirkulacije dospevaju do mišića, probijaju sarkolemu miofibrila i zavijaju se u spiralni oblik, inkapsuliraju i ostaju infektivne i do 30 godina.
Put prenošenja. – Izvor zaraze su životinje (divlja i domaća svinja, medved, jazavac i dr.). Čovek se zarazi konzumacijom nedovoljno termički obrađenog mesa.
Patološki (medicinski) značaj. – Trihineloza predstavlja helmintozoonozu koja se odlikuje pojavom crevnih manifestacija, otokom lica i očnih kapaka, eozinofilijom i bolovima u mišićima. Inkubacija se kreće od 5-20 dana.
Rana faza (prva nedelja bolesti) se odlikuje gađenjem, povraćanjem, prolivima, bolovima u trbuhu, gubitkom apetita, vrtoglavicom, nesanicom i preznojavanjem. Ova faza odgovara migraciji larvi kroz zid creva.
Druga faza (druga nedelja) se manifestuje otežanim žvakanjem, govorom, edemom mišića, dispnejom (otežano disanje), otežanim hodom i dr. Kod nekih bolesnika se zapaža ospa po trupu i ekstremitetima praćena povišenom temperaturom i do 40 °C. Jaki bolovi u mišićima mogu da dovode do kontraktura. Kao posledica alergizacije javljaju se miokarditis, pad krvnog pritiska, ubrzan rad srca, EKG pokazuje oštećenje srca.
Treća faza se odlikuje otokom gornjeg dela tela i lica, očnih kapaka, konjunktiva, krvarenjem u očnim uglovima, na koži. U krvnoj slici se zapaža povećan broj belih krvnih zrnaca i eozinofila. Bolest protiče za 4-6 nedelja.
Dijagnoza se postavlja se na osnovu epidemioloških podataka, kliničke slike, a potvrđuje se laboratorijskim pregledima, dokazivanjem mladih formi u venskoj krvi, imunodijagnostikom, kompresivnom trihineloskopijom i biopsijom mišića.
Lečenje – Tokom prve faze čine se pokušaji odstranjivanja gravidnih ženki davanjem rastvora magnezijum-sulfata. Za lečenje se koriste albendazol, mintezol ili mebendazol. Paralelno se daju glikokortikoidi, preparati kalcijuma, rastvor glikoze, analgetici, kardiotonici, vitamini.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Maturski Radovi

Više u Skripte

Više u Veterina

Komentari