Tržište novca

UVOD
Tržište novca čini dio finansijskog tržišta, i kao njegov važan segment, predstavlja visokospecijalizovani oblik kupovine i prodaje novca, ostalih likvidnih sredstava i kratkoročnih hartija od vrijednosti. Cijena novca je kamata. Tržište novca trguje dnevnim, terminskim novcem i kratkoročnim hartijama od vrijednosti, u zavisnosti od načina i uslova poslovanja razlikujemo primarno i sekundarno tržište novca.
Novac je društveni odnos, što znači da postoji samo u okviru grupe ljudi kao sredstvo prihvaćeno od svih članova. I ako je novac zajednička kreacija cijelog društva, on predstavlja nešto eksterno u odnosu na pojedinca, a u realnosti se za sve javlja kao sasvim prirodna stvar. I ako je novčani oblik vrijednosti univerzalna karakteristika različitih sistema robne privrede, različiti oblici i vrste novca su se javili na različitim mjestima i u različito vrijeme.
Novac služi kao regulator ekonomske aktivnosti i novčani oblici su odraz određene organizacije ekonomske aktivnosti putem robne privrede.
U međunarodnim ekonomskim odnosima su česte situacije da u spojnoj trgivini učestvuju zemlje čije valute nisu kovertabilne, ili se pak nalaze u platno bilansnim teškoćama. U toj situaciji pribjegava se tzv. barter ili kompenzacionim poslovima.
Stabilnu vrijednost novca u jednoj privredi imamo kada domaći novac bez teškoća obavlja svoje funkcije. Javlja se u obliku papirnog i kovanog novca. Do inflacije dolazi kada „ Suviše novca juri premalo roba“. I postoji lagana, srednja i hiperinflacija. Inflacija utiče na imovinu, dohodak i privredu uopšte. Porast najčešće one društvene slojeve čiji je dohodak u novcu fiksan da se nemože prilagodjavati povećanju troškova života: penzioneri, činovnici, radnici, studenti. Njihova realna štednja opada. Koristi od inflacije imaju oni društveni slojevi čije su cijene mobilne kao i oni koji mogu da dobijaju bankarske kredite koje obezvredjena valuta lako konpenzira Dok je kod deflacije višak ponude nad novčanom tražnjom. Ona ima tendenciju opšteg pada cijena, smanjenja plata i nadnica, smanjenja proizvodnje, zaposlenosti i nacionalnog dohotka, porasta novčane kupovne snage.
Na tržištu novca predmet kuporodaje su hatrije od vrijednosti, emitovane od strane centralne banke ili drugih subjekata kojima pozitivno pravo daje takvu mogućnost. Na razvijenom tržištu u razvijenim privredama koriste se razni instrumenti u trgovini hartijama od vrijednosti: međubankarska kupoprodaja novca, kratkoročne hartije od vrijednosti i međubankarska trgovina viškovima obaveznih rezervi.
U dnevnim poslovanjima poslovnih banaka pojavljuju se na saldu njihovog dnevnog poslovanja viškovi i manjkovi. Novac se na organizovanom ili neorganizovanom tržištu novca pozajmljuje radi održavanja likvidnosti banaka, i drugih finansijskih institucija, kako u kratkim vremenskim intervalima npr. dnevna poslovanja tako i na određene vremenske intervale i to predstavlja medjubsankarsku kupoprodaju novca.
Neke od kratkorocnih hartija od vrijednosti koje su opisane u ovom radu su: državne obveznice, blagajnički zapisi, komercijalni zapisi, bankarska potvrda o depozitu, bankarski akcept i komercijalni zapis.
Stopa obveznih rezervi je promjenjiva, mogućnost njenog utvrđivanja ima centralna banka po sili zakona a na osnovu materijalnih činilaca u društvu. Ako u privredi postoje neusklađenosti tj. inflatorni skok ili tendencija njenog rasta centralna banka podiže stopu obaveznih rezervi, onemogućuje povećanje kreditnih aranžmana jer oni u tim situacijama stvaraju nerealnu kupovnu moć, i time usklađuje proizvodno-robne sa kupovnim fondovima.