Uljana repica (BRASSICA NAPUS)

UVOD
Sinonimi za uljanu repicu: olajna repica, uljevka; Engleski: rapeseed, Švedski turnips, turnip rooted, canola, cabbage; Francuski: colza; Njemački: Raps, Winterfuterraps; Ruski: асличная репа. Uljana repica je industrijska biljka i koja se uzgaja radi sjemena koje je bogato uljem(40-49°%) i bjelančevinama (18-25%), a koje se koristi u ljudskoj i stočnoj ishrani, kao i u tehničke svrhe za proizvodnju boja, lakova, maziva, biodizela, kao i za proizvodnju raznih sapuna i u industriji tekstila i kože.
Ranije su repice sadržavale do 50% eruka kiseline, koja je štetna za zdravlje a nema hranjivu vrednost. Ova kiselina oštećuju sistem za krvotok ljudi i životinja i izaziva hemolitsku anemiju. Zato su mnoge zemlje svjeta zabranile upotrebu i promet životnih namirnica koje sadrže više od 5% eruka kiseline. Današnje sorte dobivene selekcijom imaju znatno manje ili minimalne količine eruka kiseline. Zbog sve šire primjene ove biljke u industriji, a pogotovo u proizvodnji biodizela, uljana repica sve više dobiva na važnosti, tako da se danas sve
češće u BIH mogu vidjeti polja zasađena ovom biljnom kulturom.

Por. Brassicaceae – krstašice

Mnoge krstašice uzgajaju se od najranijih pocetaka ljudske civilizacije, cak i prije 8000 godina (obalna podrucja sjeverne Europe, nešto kasnije unesene i u Mediteran i istocnu Europu). Prvi brokuli su vjerojatno uzgojeni u Grckoj i Italiji p. n. e. Najznacajnije povrce i krmne biljke porodice su pojedine svojte roda Brassica, s golemim brojem varijeteta. Najznačajniji su kupus (zelje, Brassica oleraceae var. capitata), kelj (Brassica oleraceae var. sabauda), kelj pupčar (Brassica oleraceae var. gemmifera DC.), cvjetača (karfiol, Brassica oleraceae var.botrytis), brokulica (kavulin, Brassica oleraceae var. cymosa Duch.), korabica (Brassica oleraceae var. gongylodes L.), lisnati kelj (raštan, krmni kelj, stocni kelj, Brassica oleraceae var. acephala DC.), podzemna koraba (stocna koraba, Brassica napus var. napobrassica (L.) Rchb.), znacajna uljarica uljna repica (Brassica napus subsp. oleifera DC.), postrna repa (bijela repa, Brassica rapa subsp. rapifera Kern.) i kineski kupus (Brassica pekinensis (Lour.) Rupr. Neke su vrste cesto zacinsko bilje,npr. gorušica se dobija iz sjemenki vrsta Brassica juncea i B. nigra (crna gorušcica) i vrste Sinapis alba (bijela gorušcica), a tu je i hren (Armoracia rusticana P. Gaert.), te rotkvica (mjesecna rotkvica, Raphanus sativus L. var. radicula DC.) i crna rotkva (zimska rotkva, Raphanus sativus L. var. niger Mill.). Itd. ….

SISTEMATIKA ULJANE REPICE (Brassica napus)
Uljane repice pripadaju porodici Brassicaceae, rodu Brassica. To su jednogodišnje i dvogodišnje zeljaste biljke. Za proizvodnju su važne dvije vrste uljanih repica, i to:

1 . k u p u s n a u l j a n a r e p i c a ( Brassica napus oleifera DC )
2. ozima ogrštica ( Brassica rapa oleifera DC )

Kupusna uljana repica ( Brassica napus oleifera DC ), ima dvije forme: 1. jare forme(jednogodišnje) i 2. ozime forme(dvogodišnje) Porijeklo uljane repice: Uljane repice su poznate u kulturi odavno. Antički Grci i Rimljani upotrebljavali su ulje iz njihovog sjemena za osvjetljenje. One su porijeklom iz Starog svjeta – iz Azije i Evrope, a njihovi praroditelji, iako nisu tačno utvrđeni, nalaze se među divljim biljkama iz roda Brassica; najvjerovatnije je da su hibridnog porijekla. Prema japanskim istraživačima, kupusna uljana repica je hibridna forma između ogrštice (Brassica campestris L.) i vrste kupusa (Brassica oleracea L. et DC.). Međutim, ogrštica je postala od divlje ogrštice (Brassica campestris L.). Kupusna uljana repica je srodna sa korjenastom biljkom Brassica napus rapifera Metzg., a ogrštica sa repom ugarnjačom (Brassica rapa rapifera Metzg.).

SISTEMATIKA GORUŠICE (SINAPIS ARVENSIS)

Gorušica (Sinapis arvensis) dolazi u slobodnoj prirodi u poludivljem stanju no najviše se uzgaja te su za to pogodna glinasta i ilovasta tla bogata vapnom ili humozna pješčana tla. Prvobitno je nastanjivala prostore Evrope , odakle se rasprostranila kao korov većim djelom Sjeverne Amerike. Postoji više vrsta gorušica a njihov naziv se mijenja u zavisnosti od boje (Sinapis nigra, alba, Brassica juncea). Poljska gorušica je jednogodišnja biljka visoka 30 do 80 centimetara i čest je korov, naročito u žitima. Kod nas postoje dvije vrste GORUŠICE, bijela (Sinapis alba) i crna (Brasica nigra). Gorušicu su ljudi od davnina upotrebljavali kao lijek, hranu i začin. Gorušica je jedna od najstarijih i najčešće upotrebljavanih začina. Kao začin se upotrebljavaju njene sjemenke. Okus gorušice je ljutkast i sličan rotkvici. Velike količine gorušice se upotrebljavaju u industriji i proizvodnji senfa koji se pravi od ostataka gorušice poslije cijeđenja njezina ulja. Ovo je isto tako i proizvod kojeg bi i Bosna i Hercegovina mogla da proizvodi, a ne da uvozi.