Uloga Svjetske banke u savremenoj ekonomskoj krizi u Bosni i Hercegovini

UVOD

Bosna i Hercegovina bila je jedna od najsiromašnijih etničkih i najmješovitijih republika bivše SFRJ.   Nakon ratnih dešavanja u BiH ekonomija je u potpunosti uništena kao i cijela infrastruktura, što je i sam razlog dolaska Svjetske banke u BiH. Svjetske banke se vrlo rano i duboko angažovala u poslijeratnim naporima na obnovi i razvoju. Prvi timovi Grupacije Svjetske banke došli su u BiH 1995.godine. Od 1996.godine Svjetska banka je izdvojila 1,1 milijardu USD za BiH kroz 52 projekta.
Globalna ekonomska kriza ima sljedeće smjerove djelovanja na privredu BiH: (stagnacija (pad) i anuliranje i negativno kretanje DBP-a; opadanje izvoza, zbog pada tražnje na ino tržištu; opadanje uvoza, zbog smanjenja domaće potrošnje; smanjenje obima investicija i niži priliv inostranih investicija; pad doznaka naših emigranata iz inostranstva; smanjenje budžetskih prihoda (zbog ukidanja uvoznih carina);  pad kupovne moći stanovništva i životnog standarda; porast nezaposlenosti (što je alarmantno na sadašnjih 40%)).
Dodatne mjere vlade (pod pritiskom EU) su ukidanje carina na uvoz iz EU na: (uvoz novih automobila, traktora, motora, alata; namještaja; bijele tehnike; audio i video tehnike; elektronske opreme i računara.
Smanjenje carinskih stopa za 50% na uvoz nafte, benzina, a od 2011. godine predviđeno je potpuno ukidanje carina na ove proizvode. Ovo će uticati na pad budžetskog priliva. Porast platnog deficita usloviće opadanje kreditnog povjerenja u institucije vlasti, što će povećati premije rizika na inokredite. To će izazvati smanjenje inokredita i pad deviznih rezervi, što vodi slabljenju domaće valute.
Porast domaće nezaposlenosti nastaje usljed pada stranih investicija (za 28% u 2008/2009. godini) i pada direktnih investicija (za 56% u istom razdoblju).
Anuliranje investiranja u naučno istraživački rad: za razvoj nauke, obrazovanja i tehnološkog razvoja proizvodnih preduzeća.
Globalna ekonomska kriza donosi pad ekonomske aktivnosti, nelikvidnost realnog sektora, probleme finansiranja tekućeg prihoda, rasta i razvoja kompanija, depresiju potrošnje građana i agregatne potrošnje, te enormni rast nezaposlenosti.
Krizom uslovljeno gubljenje radnih mjesta i dotadašnje postojanje neravnoteže odnosno neusklađenosti ili nespojivosti između tražnje i ponude rada ukazuju, zapravo, na najtežu konsekvencu globalne krize u Bosni i Hercegovini – uporedno djelovanje dva krajnje negativna uzroka nezaposlenosti – strukturalnog i cikličnog.
Gotovo da nije potrebno obrazlagati da dugoročni karakter dosadašnje strukturalne nezaposlenosti u BiH i kratkoročne ciklične nezaposlenosti, podrazumjeva veliki trošak za nezaposlene i značajan gubitak potencijalnog outputa na nivou makroekonomije. Neravnoteža na tržištu rada koja proizilazi iz promjena u poslovnim ciklusima, kakva je na sceni u BiH od zadnjeg kvartala 2008. godine, trebala bi biti privremenog (cikličnog) karaktera, no promjene u veličini nezaposlenih i slobodnih radnih mjesta koje potiču iz trenutnog stanja u okruženju mogu postati postojane. Takva situacija može biti vjerovatnija ukoliko proces prilagođavanja na tržištu rada postane duži.