Odlomak

1. Određenje promena –

To nameće potrebu da se promena shvati kao osnovni instrument za razvijanje i uspostavljanje konkurentske prednosti, održive u vremenu i prostoru, u poslovnu strategiju koja će funkcionisati i nakon vremenskog perioda u kome se promene izvode. Termin “upravljanje promenama” se prevashodno odnosi na preduzeća ili druge organizacije u propadanju, ili transformaciji. Takve organizacije su obično “bolesne” mereno po različitim kriterijumima, kao što su: smanjen plasman proizvoda, ili usluge, smanjena profitabilnost, povećanje troškova poslovanja, odlazak ljudi iz kompanija, demotivacija, itd. Navedeno stanje neretko pokazuju simptome opasne po život svake organizacije. One hitno zahtevaju ozdravljenje, čak iako to traže radikalnu hiruršku intervenciju ili – minimalne-čitav niz blažih intervencija. Na osnovu ovoga, mogli bismo konstatovati da je upravljanje promenama sistematično preduzimanje mera i postupaka za zaustavljanje nepovoljnih trendova i njihovu transformaciju u povoljne situacije. Menadžment, ili upravljanje promenama je slično odnosu koji postoji između lekara i bolesnika. Posao lekara je da izvrši preokret postojećeg, odnosno bolesnog stanja pacijenta i dovede ga do stanja punog ozdravljenja, kako bi mogao da ispunjava svoju životnu misiju. Menadžment promena uključuje elemente kriznog menadžmenta. U medicinskoj terminologiji, termin “kriza” često indukuje da je dostignuta tačka obrta u kojoj je doveden u pitanje opstanak organizacije. Preduzeće u potrebi za menadžmentom promena obično je dostiglo krucijalni i odlučujući momenat u svom poslovanju. Takva tačka obrta može da bude na bolje, ili na lošije. Uloga menadžera promena je upravo da omogući da nakon tačke obrta bude bolje, a ne da označi kraj, odnosno nestanak organizacije, kao promene sa tragičnim ishodom. Promene predstavljaju dinamičan sistem. Dakle, one se dešavaju permanentno i nelinearno, često kao nus proizvod pojedinim procesima, pojavama i događajima. U upravljanju promenama se dešavaju takođe promene, većeg, ili manjeg intenziteta. u savremenim uslovima uspešan odgovor na sve veću turbulenciju se nalazi u (samo) organizaciji kao novom kvalitetu u dizajniranju organizacionih sistema. Dakle, promena nije završena samo onda kada je izbegnut bankrot, ili samo zato što su mnoge tekuće krize prebrodjene. Visoko profesionalizovani menadžeri jednako vode računa o dugoročnim zdravstvenim perspektivama nedavno “spašenog” pacijenta, odnosno vode računa da sistem ne dođe u krizno stanje. To znači da sposoban menadžer promena kritički preispituje i obično radikalno koriguje poslovnu misiju preduzeća u skladu sa promenama koje nastaju u okruženju, a pre svega na tržištu. To ih čini sigurnim da su ciljevi i brojni pravci sadržani u njemu validni, željeni i dostižni u projekcijama za budućnost organizacionih sistema.

2. Izvorišta promena –

Od nastanka čoveka do današnjih dana, promene su bile njegov jedini pratilac. U dalekoj prošlosti, promene su objašnjavane kao dar ili kazna prirode i njenog delovanja. Svaka promena je nosila pozitivan ili negativan efekat. Promene na mesecu, označene kao mesečeve mene su tumačene na različite načine, kao i pomračenje sunca, itd. Čovek se i sam menjao u svom evolutivnom razvoju, od primitivnog sa svim elementima životinjskog do današnjeg nivoa u kome je uspeo da ovlada mnogim tajnama zemlje, kosmosa i vode. U antropološkom smislu, čovek se menjao tako da je gubio svoju fizičku, a povećavao intelektualnu snagu, odnosno moć. Ova zakonitost je logična, jer je čovek u svakoj novoj vremenskoj dimenziji, prenosio fizičke poslove i operacije sa svojih mišića na sredstva za rad, čime je stvarao veću mogućnost da koristi svoj intelekt u obavljanju poslova i radnih zadataka. Tako je menjao način obavljanja poslova, ali i sebe, sticajući uvek nova znanja, veštine i tehnike koje su bile u funkciji povećanja njegove uspešnosti. Iz toga se zaključuje da su promene jedino stalne i da se dešavaju u svim sferama, ali i da su one uslov opstanka, rasta i razvoja čoveka i organizacija. Drugim rečima, sve je promenljivo samo su promene stalne i ništa nije trajnije od privremenih rešenja. Analize pokazuju da se intenzitet promena sve više povećavao, tako da su danas dostigle intenzitet koji otežava ne samo njihovo usmeravanje, već i praćenje, odnosno upravljanje. One se označavaju kao inkrementalne, haotične i nepredviđene, što izaziva nove poremećaje i pred čovekom ispostavlja nove zahteva, koji se odnose ne samo na upravljanje promenama, već i život sa permanentnim promenama. Iz toga sledi imperativ da se sa promenama mora upravljati, a sa dramatičnim promenama i samo upravljanje će dobiti na svojoj dinamičnosti, a to znači da se problemi koji iz istih proizilaze moraju rešavati u što kraćem vremenu i na što kvalitetnije način, odnosno sveobuhvatno. S tim u vezi je i potreba uvodjenje holističko sistemskog koncepta u upravljanju organizacionim sistemom, kao kvalitetno nova metoda u povećanju korporativne, ali i svake druge uspešnosti. Da bi se obezbedio trend permanentnog razvoja, moraju se poznavati uzroci ili izvorište promena, a potom i posledice koje izazivaju promene.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Skripte

Komentari