Odlomak

UVOD

Otpad je svaka tvar ili predmet koje posjednik odbacuje, namjerava ili mora odbaciti. Ovisno o svojstvima otpada, otpad se može podijeliti na opasni, neopasni i inertni otpad. Po mjestu nastanka, razlikuju se više vrsta otpada: komunalni otpad, proizvodni otpad, ambalažni otpad, otpad iz rudarstva i eksploatacije mineralnih sirovina, otpadni električki i elektronički uređaji i oprema, vozila kojima je istekao vijek trajanja, otpadne gume, građevinski otpad, infektivni otpad iz zdravstvenih ustanova, otpadna ulja, mulj iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, itd.
Deponija (odlagalište smeća, smetljište) predstavlja mjesto za odlaganje otpadnih materijala, obično tako što se otpad skuplja na jednu lokaciju i zatrpava (što je najstariji način odlaganja otpada).
Pod uređenjem deponije se podrazumijeva sanacija postojećeg stanja odlagališta sa svrhom minimizacije postojećih negativnih uticaja koje deponija stvara na životnu sredinu, te zatvaranjem. Naime sve do danas se odlaganje otpada uglavnom provodilo nekontrolisano, odnosno na smetljištu se ne provode mjere kojima se smanjuje njegov štetni uticaj na sredinu; procjedne vode nekontrolisano odlaze u podzemlje, ne primjenjuje se dnevno prekrivanje otpada, ne vrši se otplinjavanje otpada itd. Nadalje, nema sistema za odvodnju oborinskih voda, ne postoji sistem za gašenje požara, ne prate se uticaji odlagališta na sredinu i sl. Takvo stanje deponije potrebno je što hitnije promijeniti, te preduzeti odgovarajuće mjere.
1. OTPAD

Otpad je svaka tvar ili predmet koje posjednik odbacuje, namjerava ili mora odbaciti. Ovisno o svojstvima otpada, otpad se može podijeliti na opasni, neopasni i inertni otpad.

Prema mjestu nastanka razlikuju se dvije osnovne vrste otpada:

• Komunalni otpad je otpad iz domaćinstava kao i drugi otpad koji je zbog svoje prirode i sastava sličan otpadu iz domaćinstava, npr.: otpad koji nastaje čišćenjem javnih površina i otpad sličan otpadu iz domaćinstava koji nastaje u privrednim organizacijama, javnim ustanovama, uslužnim djelatnostima i sl. Komunalni otpad se, po pravilu, zbrinjava u okviru komunalne djelatnosti u određenoj regiji. Za ispravno postupanje s komunalnim otpadom prvenstveno su odgovorni sami građani koji su i proizvođači ovog otpada. Komunalna preduzeća moraju obezbijediti odgovarajuće uslove, kojim će se omogućiti građanima primjerno postupanje s otpadom a shodno odlukama nadležnih organa i tijela u opštini. Takođe, komunalna preduzeća su dužna da savjetima i drugim aktivnostima pomognu građanima u savremenom zbrinjavanju komunalnog otpada.

• Industrijski (tehnološki) otpad je otpad koji nastaje u proizvodnim procesima u industriji, uslužnim djelatnostima i drugim oblastima, a po količini, sastavu i osobinama se razlikuje od komunalnog. Za zbrinjavanje ovog otpada propisane su posebne procedure, kojih se moraju pridržavati svaki proizvođač, odnosno vlasnik industrijskog (tehnološkog) otpada.
Pored ove dvije vrste otpada, Zakonom o upravljanju otpadom definisane su još dvije vrste, i to:

• Inertni otpad je otpad koji nije podložan značajnim fizičkim, hemijskim ili biološkim promjenama. Inertni otpad se neće rastvarati, spaljivati, ili na drugi način fizički ili hemijski obrađivati, biološki razgrađivati ili nepovoljno uticati na druge supstance sa kojima dolazi u kontakt, na način da prouzrokuje zagađenje životne sredine ili ugrožavanje zdravlja ljudi. Ukupna vlažnost, sadržaj polutanata u otpadu i ekotoksičnost filtrata mora biti neznatna da ne bi došlo do ugrožavanja kvaliteta površinskih i podzemnih voda.

• Neopasni otpad je otpad koji nije definisan kao “opasni otpad”.
U određenim granama privrede i u drugim djelatnostima dolazi do produkcije opasnog otpada koji predstavlja svaki otpad koji je utvrđen posebnim propisom i koji ima jednu ili više karakteristika koje prouzrokuju opasnost po zdravlje ljudi i okolinu po svom porijeklu, sastavu ili koncentraciji, kao i onaj otpad koji je naveden u listi otpada kao opasni i regulisan posebnim popisom.
2. DEPONIJA

Deponija predstavlja mjesto za odlaganje otpadnih materijala, obično tako što se otpad skuplja na jednu lokaciju i zatrpava. Na nekim deponijama može da se vrši selekcija i reciklaža otpada. Obično se u današnje vrijeme vrši kategorizacija (klasifikacija) otpada prema tipu otpada koji se na njima odlaže. Potom se izdvajaju one kategorije otpada koje se mogu reciklirati, a ostatak se zatrpava na deponiji.
Deponije mogu biti savremeno inženjerski osmišljene i pripremljene tako da se iskorištavaju tečni produkti ili gas koji se javlja unutar samog odlagališta, putem raspadanja organskog otpada. Savremene deponije generalno moraju imati minimalno jedan pokrivni sloj, koji se sastoji od nabijene gline sa minimalnom potrebnom debljinom za maksimalnu hidrauličnu prepreku. Na većim deponijama postoje mašine za sabijanje otpada koje se koriste da bi uštedjele prostor. Kada se deponija ili jedan njen dio ispuni otpadom uglavnom se zatrpava slojem zemlje (obično se ta operacija zatrpavanja novopridošlog otpada obavlja jednom dnevno).

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Zaštita životne sredine

Komentari