Odlomak

UVOD

Visual Basic je verzija Basic-a za vizuelno programiranje. Razvijen je u Microsoft-u za projektovanje Windows-ovih aplikacija. U Visual Basic  se sastoji od obrazaca i objekata.  Obrazac (form) je prozor koji se pojavljuje na ekranu. Većina programa u VB ima bar jedan obrazac, iako će se u većini programa koristiti nekoliko obrazaca.
Objekti (objects) su elementi koji se pojavljuju u obrascima, kao što su dugme za komandu, trake za pregledanje sadržaja, dugme za opciju ili polje za potvrdu. Objekat omogućava korisniku da zadaje komande vašem programu.

Visual Basic pripada grupi objektno orjentisanih programa. Princip rada objektno orjentisanih programa zasniva se na tri osnovne karakteristike objekta
1.  Svojstvo objekta
2.  Metode objekta
3.  Događaji objekta

Pod svojstvom objekta podrazumjevaju se osobine koje objekat može da ima (ime, tekst na objektu, boju, font, stanje vidljivosti, dimenziju…). Svojstva objekta se nalaze na kartici Properties u okvinu VB  prozora. Događaj predstavlja akciju koju će korisnik preuzeti u cilju izvršavanja koda. Može se desiti prilikom klika ili pritiskom na taster. Događaj može biti iz spoljašne sredine ili isprogramiran tj, iz unutrašnjosi.  Kod se piše u prozoru koji se otvara dvoklikom na objekat.Metode objekta predstavljaju operacije koje sam objekt može napraviti.

 

 

 
FAZE RAZVOJA APLIKACIJE U VISUAL BASICU

Od konkretnog zadatka koji treba da se isprogramira, pa do stavljanja programa u rad, prolazi se kroz nekoliko faza:

1.    Razvoj korisničkog interfejsa – VB sa korisnikom komunicira putem formi.U okviru ove faze, programer treba da napravi interfejs takav da korisniku omogući udoban rad sa programom i oku prijatno okruženje. Tokom izrade aplikacije, programer se stalno može vraćati na ovu fazu i mjenjati grafički interfejs. Odnosi se na izbor tekstualnih polja, labela, kontrolnih dugmadi, menija i ostalih objekata Visual Basic-a.

2.    Definisanje svojstava – podrazumjeva stvaranje oku ugodnog okruženja, korištenjem svojstava za svaki objekat pojedinačno.

3.    Izrada programa – podrazumjeva deklarisanje promjenljivih i izradu procedura i funkcija. Kompleksni programi se rade iz više dijelova (procedura i funkcija).

4.    Pozivanje drugih procedura i funkcija – podrazumjeva uvezivanje potrebnih dijelova programa i stvaranje cjeline. Procedure i funkcije se pišu odvojeno iz razloga da se skrati vrijeme rada, uštedi na vremenu izvršavanja programa i prostoru na disku, jer se iste procedure i funkcije mogu pozivati na više mjesta u okviru aplikacije.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Informacione tehnologije

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari