Odlomak

UVOD

Upravljanje i vođenje se, vrlo često, smatraju istom stavri. Iako je istina da su najučinkovitiji menadžeri gotovo uviek i uspešne vođe, pa je zato, vođenje osnovna upravljačka funkcija, a upravljanje je ipak mnogo više od samog vođenja.

Vođenje je proces i osobina.
Ako ga posmatramo kao proces, onda se definiše kao upotreba uticaja bez prisile, odnosno, upotreba motivacije za ponašanje ljudi u ostvarenju bez prisile.
Ako se posmatra kao osobina, onda se definiše kao skup individualnih karakteristika i osobina čoveka za vođenje.

Vođenje možemo definirati kao sposobnost i proces vođenja radnika da bi se oni više mobilizirali u ostvarenju radnih zadataka i ciljeva poslovanja. Suština vođenja je stavljanje vođe na čelo grupe, odeljenja, sektora ili ukupnog preduzeća kako bi svojim primerom vukao i podsticao radnike da se više zalažu i budu aktivniji u ostvarenju ciljeva poslovanja.

 

 

 

 VOĐENJE (RUKOVOĐENJE)

Najstarija vidljiva manifestacija manadžmenta je zabeležena u pojavi vođe, više ili manje spontano nastalih grupa ljudi u borbi za opstanak. Sve do danas vđđstvo je imanentno svim oblicima organizovanja ljudi. Dinamički razvoj industrijske proizvodnje stvorio je specifični ambijent u kome je vođstvu namenjeno izazovno mesto. Sve sofisticiraju tehnološko-tehničku osnovu I organizacionu strukturu prožimaju psiho-sociološki aspekti, mentalitet, tradicije I kultura ljudi, kao dominantnih nosilaca aktivnosti. U takvim uslovima fenomen vođstva dobija na složenosti, a zbog rastućih izazova, I na značaju.

Proučavanje fenomena vođstva može se grubo podeliti na:

  •     klasični pristup,
  •     bihejvioralni pristup,
  •     kontigencijski pristup.

U suštini, ne radi se o potpuno podvojenim pristupima, već o produbljivanju I obogaćivanju poimanja vođstva u skladu sa novim saznanjima.

Klasični pristup je posvećen karakteristikama, svojstvima, ličnosti vođe. Iz aspekta menadžmenta tome je pridodat hijerarhijski odnos u konteksu organicazione strukture.

Pojava “bihejviorizma” (ponašanje), 1949. godine, omogućava svestranije osvetljavanje ponašanja vođa, I ne samo njih, već I podređenih. Odnos nadređenosti ostaje trajno na snazi, jer u industrijskim prilikama složenost materije implicira veća ovlašćenja pretpostavljenog zbog njegove pozicije u odnosu na njemu podređene u pogledu:

  •     stepena sinteze elemenata,
  •     šireg vremenskog horizontal sagledavanja I prostornog zahvata,
  •     i veće informisanosti.

Protivurečeno sa nekim suštinskim opredeljenjima “bihejviorista”, ipak ostaje notorna činjenica stvarnih odnosa. Eufemizmi kao sledbenik umesto podređeni u industrijskim uslovima ne menja suštinu odnosa. Jer, samo vođstvo pretpostavlja da postoje vođeni. Kako će biti vođeni I kakav je njihov uticaj I kako se njihovo ponašanje odražava na proces vođenja I njegove efekte, tu su svakako prisutni doprinosi, “bihejviorista”.

Otvorenost industrijskih zbivanja na dejstvo brojnih faktora kako unutrašnjih, tako spoljašnjih, sa njihovom naglašenom interakcijom, ima za posledicu stvaranje veoma raznovrsnih situacija. U nastojanju da se iznađu neke zajedničke karakteristike (kao tehnologija, veličina, starost, okruženje) kreiran je kontigentni pristup u organizaciji, što se odrazilo I na izučavanje fenomena vođstva.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Menadžment

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari