Vodič rukovodilaca za bolje slušanje

UVOD

Na narednim stranicama ćemo se upoznati sa značajem pažljivog slušanja sagovornika,pozitivnim stranama pažljivog slušanja kao i negativnim stranama zatvorenosti slušaoca. Postoje četiri komunikacijske vještine: čitanje, pisanje, govor i slušanje.

Istraživanja pokazuju da čovjek prosječno provede između 42 i 53 % svoje komunikacije na proces slušanja, 16 do 32 % na govor, 15 do 17 % na čitanje i samo 9 do 14 % na proces pisanja.
Vidljivo je, dakle, da više vremena provedemo na proces slušanja, nego na bilo koju drugu komunikacijsku vještinu. A ipak, najmanje pažnje posvećuje se upravo slušanju.
Slušanje je temeljni proces kojim se potiču i održavaju ljudski odnosi, te primarni proces kojim dobivamo informacije. Dakle, prema slušanju se možemo odnositi kao da naša čitava egzistencija ovisi baš o tom procesu.

Aktivnim slušanjem primamo korisne informacije, izbjegavamo nesporazume i konflikte, pokazujemo da nam je stalo do sagovornika, pomažemo osobama sa kojima komuniciramo da jasnije sagledaju problem i, na kraju, izgrađujemo odnos poverenja. Vještina slušanja podrazumjeva mnogo više od sposobnosti da „čujemo poruku”. Ona obuhvata razumevanje poruke, situacije i druge osobe. Aktivnim slušanjem izbjegavamo prepreke u komunikaciji i poštujemo tuđa mišljenja, stavove i osjećanja – drugim rječima, poštujemo integritet osobe koju slušamo.

Pokušat ćemo dokazati da su prednosti pažljivog slušanja sagovornika višestruke. Upoznat ćemo se sa 6 tipova loših slušalaca na način da nam to bude alat u prepoznavanju lošeg sagovornika što može imati implikacije na obavljanje radnih zadataka i često predstavlja razliku između uspješnog posla i onog koji to nije,razliku između uspiješne karijere i one druge.

Problematika dobrog slušanja i načini za prevazilaženje istih

Snazne vjestine slusanja mogu napraviti odlucujucu razliku u izvrsenju posla visih rukovodioca ali samo neki od njih to znaju i iskoristiti.

Evo i kako:

1)Problem
Mnogi od viših rukovodilaca uzimaju vještine slusšnja zdravo za gotovo umjesto da ih iskoriste za učenje,kako i na koji način da efikasnije izraze svoje viđenje stvari.

2)Važnost
Slušanje je najsigurniji način o informisanju o odlukama koje viši rukovodioci moraju da donesu.
Pozorno slušanje moze da bude odlučujuće između duge karijere i one kraće.

3)Šta poduzeti
Pokazujući poštovanje prema sagovorniku,provodeći manje vremena pričajući,stvarajući pretpostavke iz informacija iz razgovora,viši rukovodioci mogu poboljšati svoje vještine slušanja kao i zaposlenih iz svoje organizacije.

primjer1:
Viši rukovodilac kompanije za proizvodnju potrošačkih dobara je primjetio priliku za potvrđivanje partnetstva na tržištu koje se razvija i htio je iskoristit priliku i djelovati brzo da bi ostvario prednost nad konkurencijom.

Tokom sastanka rukovodilaca, Glavni Izvršni Direktor je prmjetio da je kolega zainteresovan,odlučan i uvjerljiv što se tiče tržišne igre-povećanja potencijala kompanije.
Činjenice su išle u prilog tome.

Glavni Izvršni Direktor je međutim primjetio i nešto drugo,problematično,kolega viši rukovodilac nije slušao. Tokom razgovora o pozitivnim stranama i poslijedicama tog poteza i strategijskoj opravdanosti,viši rukovodilac nije bio otvoren za konverzaciju o izazovim tog poteza kao ni o razmatranju drugih mogućnosti.
Čak štaviše, ovakav način konverzacije je kod nekih kolega izazvao osjećaj nelagode. Oskudne vještine slušanja kod viših rukovodilaca je dovelo do skraćenja onoga što je trebalo biti zdrava debata o strategiji.

Na kraju, Glavni Izvršni Direktor je mogao korištenjem kombinacije diplomatski mjera,putem privatnog razgovora,kao i birokratskih mjera kompanije vezano za strategiju i planiranje,uvjerit više rukovodioce u potrebu pažljivijeg slušanja njemu sličnih i ukljućivanje u provođenje zadataka sa više zalaganja.

Rezultat razgovora je odlučio da postojeći ugovor jeste dobar ali postoji mogućnost boljeg-u istoj zemlji. Novo partnersvo predstavlja malo veći rizik za kompaniju nego postojeće ,ali potencijal za rast ga prelazi za faktor deset.
Situacija sa kojom se susreće Glavni Izvršni Direktor biće poznata većini viših rukovodilaca. Slušanje je prednji kraj odlučivanja. To je nasigurniji,najefikasniji nacin za upoznavanje sa odlukama koje moramo da donesemo,ipak mnogi od nas će tokom karijere da čuju,da treba da bolje slušamo. Zapravo mnogi rukovodioci ovu vještinu uzimaju zdravo za gotovo,fokusirajući se na to da pokažu kako je njihovo viđenje i pristup mnogo učinkovitije.

Ovaj pristup je pogresan.

Pažljivo slušanje-aktivne i disiplinovane aktivnosti na sondiranju i suočavanju sa informacijama dobivenih od drugih za unaprijeđenje kvaliteta i kvantiteta –je ključ izgradnje baze znanja koja generiše nove ideje. Primjenjeno intezivnije,često zna da predstavlja razliku između uspješnog i ne uspješnog poslovnog pothvata (razliku između uspješne karijere i one koja to nije).

Slušanje je vrijedna tehnika koju malo koji rukovodilac primjenjuje.