Zaštita od dišnih organa pri zavarivanju

UVOD

Rijetka su zanimanja gdje su radnici tokom obavljanja svog rada izloženi tako složenim i raznovrsnim fizikalnim i hemijskim štetnostima kao što je zanimanje zavarivač. Zbog toga je potrebno posvetiti veliku pažnju zaštiti zdravlja djelatnika koji obavljaju poslove zavarivanja, kako bi se prosječni radni staž zavarivača od 20 godina produžio i dosegnuo radni staž drugih zanimanja.
Zavarivač je na svom radnom mjestu izložen brojnim opasnostima koje imaju izvor u samom postupku zavarivanja ili u neposrednoj okolini. Zbog toga je neophodno da zavarivač poznaje opasnosti i štetnosti u svom radu kojima je izložen tokom rada i koje mogu narušiti njegovo zdravlje kao i bolesti koje se mogu razviti zbog nepažnje, dugotrajne izloženosti bez odgovarajuće zaštite.
Osiguravanje sigurnih uvjeta rada koji se ostvaruju primjenom modernih tehničkih, zdravstvenih, socijalnih, edukativnih i drugih mjera doprinose sprečavanju i otklanjanju opasnosti na radnom mjestu, te tako utiču na sigurnost i zdravlje radnika na radu.
Pri izvođenju zavarivanja i srodnih postupaka pojavljuju se kompleksne profesionalne štetnosti među kojima su:
• toksični plinovi, dimni plinovi i prašini
• zračenje električnog luka
• prskanje užarenog metala
• opasnosti od strujnog udara, požara i eksplozije

Količina i sastav dimnih plinova i krutih čestica koji se oslobađaju u atmosferu radnih prostorija ovise o postupku zavarivanja, o vrsti i debljini korištene elektrode, hemijskom sastavu osnovnog materijala kao i o jačini struje i naponu.

1. Plinovi pri zavarivanju

Zavarivanje je postupak spajanja dva ili više istovrsnih ili raznovrsnih materijala, taljenjem ili pritiskom sa ili bez dodavanja dodatnog materijala na način da se dobije homogen zavareni spoj. Tokom zavarivanja nastaju toksični plinovi, dimni plinovi metala i krute čestice dima.
S obzirom na raznovrsnost materijala koji se zavaruju, kao i upotrebu različitih vrsta elektroda, zaštitnih antikorozivnih sredstava na metalima i pojedinih postupaka vrlo teško je odrediti prisutnost svih plinove koji nastaju. Osnovni izvori koji uzrokuju nastajanje plinova, dimnih plinova i krutih čestica tijekom zavarivanja su:
• obloga dodatnog materijala koja je najčešće bogata celulozom
• površinska prevlaka,
• električni luk
• inertni plin (štiti zavar pri zavarivanju u zaštitnoj atmosferi)
Osim plinova koji se primjenjuju u pojedinim postupcima zavarivanja (C02, He i Ar) za zaštitu zavara, razni plinovi poput ozona nastaju u procesu zavarivanja uslijed djelovanja zračenja na okolišno okruženje. Među nastalim plinovi najznačajniji su plinovi:
• ugljik(ll)oksid ili ugljični monoksid (CO),
• ugljik (IV)oksid ili ugljični dioksid (C02),
• Ozon (03), Dušik (N2),
• Dušikovi oksidi (NOXI),
• Fozgen (COCi2).

Plin je jedno od agregatnih stanja materije, nema vlastitog oblika i volumena nego zauzima oblik posude ili prostora u kojem se nalazi. Djelovanje plina ovisi o njegovim fizikalnim i hemijskim svojstvima, koncentraciji, trajanju izloženosti brzini disanja i o odnosu nazalnog i oronazalnog disanja.
Topljivost plina u vodi najvažnija je osobina plina koja određuje toksikokinetiku plina. U vodi topljivi plinovi zadržavat će se u gomjim dijelovima, a oni slabije topljivi u vodi u donjim dijelovima dišnog sustava, te svaki na svojem mjestu izazvati akutna i kronična onečišćenja.

Neki plinovi su bez mirisa, dok drugi imaju karakterističan miris koji se može osjetiti kada je koncentracija plina ispod kritične koncentracije.