Zaštita Zemljišta
1. Uvod
Tlo je površinski deo Zemljine kore u što ubrajamo: prah, glinu, pesak, šljunak.
Mešavine peska, šljunka i praha, nastaju mehaničkim i hemijskim trošenjem svih vrsta stena.
Sastoji se od mineralnih materija, vode, vazduha, gline itd. Najplodnije tlo je crnica, na kojoj
se mogu uzgajati žitarice. Na crvenici se mogu uzgajati vinova loza i maslina, a od glinena tla
izrađuje se različito posuđe.
Zavisno od vrste tla, ono može povećavati svoj volumen ili ga smanjivati (zavisno od
procenta vode koju sadrži). Tlo je nehomogeno i znatno je deformabilnije od stena.
Tla prema vrsti delimo na:
Koherentna tla - to su vezana tla - prah, glina, organsko tlo i
Nekoherentna tla - nevezana tla - šljunak, pesak i njihove mešavine.
1
2. Zemljište
nije samo potpora za vegetaciju, nego je i zona ('pedosfera') brojnih
interakcija između klime (voda, vazduh, temperatura), života u tlu (mikroorganizmi, biljke,
životinje) i njegovih ostataka, mineralnog materijala od izvornih i dodanih stena, kao i
njegovog položaja u krajoliku. Tokom njegove formacije i geneze, profil tla polagano se
produbljuje i razvija karakteristične slojeve nazvane 'horizonti', dok se približava sigurnom
stanju ravnoteže.
Korisnici tla (poput poljoprivrednika) u početku nisu pokazivali veliku brigu za
dinamiku tla. Gledali su na tlo kao sredstvo čija su hemijska, fizička i biološka svojstva bila
korisna za službu poljoprivredne produktivnosti. U drugu ruku, pedolozi i geolozi nisu se u
početku usredsredili na poljoprivredne primene karakteristika tla (edafična svojstva) već nad
njegovim odnosom prema prirodi i istoriji krajolika. Danas postoji integracija dva
disciplinarna pristupa kao deo nauke o krajoliku i okolini.
Pedologija
πεδον, pedon
— zemljište; grč.
λόγος, logos
— nauka) je nauka o
zemljištu u prirodnom okruženju
, koja se bavi proučavanjem nastanka zemljišta
(pedogeneza), njihovom morfologijom, klasifikacijom, genezom i distribucijom zemljišta.
Srodna nauka o zemljištu je edafologija.
Pedolozi se sada takođe zanimaju za praktične primene dobro shvaćenih
pedogenetskih procesa (evolucija i funkcionisanje tla), poput interpretiranja njegove istorije
okoline i predviđanja posledica promena u zemljišnoj upotrebi, dok poljoprivrednici shvataju
da je kultivisano tlo složeno sredstvo koje je često rezultovalo kroz nekoliko hiljada godina
evolucije. Oni shvataju da je trenutna ravnoteža krhka i da samo čitavo poznavanje njene
istorije čini mogućim osiguravanje održive upotrebe.
www.wikipedia.org
www.wikipedia.org
Amundson, R.. L. Stern, T. Baisden, and Y. Wang. 1997. The isotopic composition of soil and soil-respired
CO2.
2

zagađenost zemljišta po vrsti i koncentracijama.
Zdravo zemljište je sastavljeno od krupnozrnastog materijala, kroz koji se voda brzo
proceđuje i koje sadrži dovoljno vazduha. Podzemna voda se spušta u veću dubinu, tako da ne
stvara močvarno zemljište zadržavanjem u površinskim slojevima, a ne vlaži ni temelje
zgrada. Procesi mineralizacije u ovakvom zemljištu su brzi i higijenski povoljni.
Zemljište slabo propusno za površinske vode je nezdravo, vlažno je i ne sadrži
dovoljno vazduha. Ovakva zemljišta su hladna, nepodesna za poljoprivredu i podizanje
naselja. Nivo podzemne vode je visok, pa se voda javlja i na površini.
Ako je zemljište zagađeno velikom količinom organskih otpadnih materija, javljaju se
nepovoljni uslovi za njihovo razgrađivanje, razlaganje je sporo sa međuproduktima i
gasovima neprijatnog mirisa, pa se takvo zemljište smatra nezdravim.
3.1.
Mere prevencije zagađenja zemljišta
Sprovođenje i kontrolisanje tehnoloških postupaka, smanjenje emisije, recikliranje i
neutralizacija otpada kao i efikasno odlaganje nerazgradivog otpada iz industrije. Sledeće je
sprovođenje definisanog programa zbrinjavanja i zaštite od infektivnog otpada: zdravstvenih,
veterinarskih i komunalnih ustanova. Mere permanentne asanacije u smislu održavanja
kvaliteta zemljišta obuhvataju: izgradnju propisnih objekata za deponovanje otpada, kao i
groblja za ljude i životinje, asanaciju nužnika, štala i septičkih jama u ruralnim regijama i
izgradnju adekvatne vodovodne i kanalizacione mreže u naseljima, izgradnju postrojenja za
prečišćavanje otpadnih voda, sprovođenje higijenskog postupka sakupljanja i odnošenja
smeća, izgradnju saobraćajne infrastrukture sa površinom nepropusnom za vodu, regulisanje
atmosferskog taloga, redovno pranje ulica i ozelenjavanje slobodnih površina. Potrebno je
promovisati pravilnu primenu agrotehničkih mera u poljoprivredi.
Dosadašnja istraživanja, sa vrstama i brojem informacija kojima raspolažemo govore
da je u pitanju samo porast prirodnog fona koncentracije pojedinih elemenata ili jedinjenja,
što je u svetu, takođe, prisutna pojava. Međutim pojave povećanih koncentracija opasnih i
štetnih materija, porast kiselosti naših zemljišta i njihov združen uticaj na porast rizika
njihovog usvajanja od strane biljaka, svakako zaslužuje pažnju. Što se oni budu pre razumeli,
povećava se šansa za preventivne i radikalne mere kojima se mogu sprečiti eventualne
negativne posledice. Jedna od prvih preventivnih mera nakon inventarizacije zemljišta Srbije
ili paralelno sa realizacijom ovih istraživanja je uvođenje sistema kontrole na svim lokacijama
gde su uočeni problemi sa povećanim koncentracijama opasnih i štetnih materija. O
4
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti