Odlomak

U današnjem smislu, rimsko pravo nije poznavalo institut zastupništva. Pod ovim pojmom se u to vreme podrazumevalo da je to pravni posao koji je prizvodio pravno dejstvo samo ako bi ga stranke lično zaključile. Postojao je mandat i zastupanje maloletnika.
Kasnije, u pretorskom pravu su napravljene mogućnosti indirektnog zastupanja putem aciones adiectitiae qualitatis. Na osnovu ovoga, treća lica su tužbom mogla da zahtevaju ispunjenje obaveze direktno i od lica koje je zaključilo pravni posao i od lica za čiji je račun pravni posao bio zaključen. Pri zaključivanju pravno posla jednog lica za drugog pored ličnog obvezivanja lica koje ga je zaljučilo dolazilo je do istovremenog obavezivanja i onog lica za koje je pravni posao zaključen.
Zastupništvo je u srednjem veku bilo limitirano i posmatralo se kao ugovor o nalogu ili mandatu.
Prve kodifikacije građanskog prava nisu usvojile zastupništvo kao opšte prihvaćen pravnn instittu, već samo kao izuzetak od pravila da svako zaključuje pravne poslove.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 13 stranica
  • Uvod u gradjansko i stvarno pravo -
  • Školska godina: -
  • Seminarski radovi, Skripte, Pravo
  • Srbija,  Beograd,  Fakultet za pravne i poslovne studije, Beograd  

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari