Zlato i njegov značaj za ekonomiju Srbije
ZLATO I NJEGOV ZNAČAJ ZA EKONOMIJU SRBIJE
IZVOD
U radu je su obraĎeni istorijat zlata, njegove osobine, vrednost i nalazišta u Srbiji.
KLJUČNE REČI
Zlato, zlatni grumen, gorsko zlato, zlato kao brend, osobine zlata, cena zlata, nalazišta zlata.
SADRŽAJ
POPIS SLIKA
Slika 1. Samorodno zlato ...................................................................................................................... 2
Slika 2. Holtermanov grumen ............................................................................................................... 3
Slika 3. Ispiranje zlata .......................................................................................................................... 4
Slika 4. Gorsko zlato ............................................................................................................................ 5
Slika 5. Kristalna struktura zlata ........................................................................................................... 8
Slika 6. Vrednost zlata za period od 2000 – 2012. godine ..................................................................... 9
ZLATO I NJEGOV ZNAČAJ ZA EKONOMIJU SRBIJE
Strana
2
od
19
I. UVOD
Još od najstarijih vremena ljudske civilizacije čovek je počeo da se interesuje za pojavu zlata u
prirodi. Zlato se nalazi u utrobi zemlje čisto u metalnom obliku, mada su male čestice zlata tako rasute i
pomešane sa drugim materijalima da su praktično nevidljive. U prirodi zlato se javlja slobodno kao
"samorodno zlato" (vidi sl. 1.), a nalazi se u stenama i šljunku zlatonosnih reka širom sveta. Istorija
zlata je ujedno i istorija civilizacije.
Slika 1. Samorodno zlato
Zlatom najbogatija zemlja drevnog sveta smatran je Egipat. U tamošnjim iskopinama naĎeni su
mačevi od kremena sa pozlaćenim drškama. Dobijanje zlata se pominje i u najranijim spisima
civilizovanog sveta. Opisi procesa drobljenja kvarca i prečišćavanja zlata naĎeni su u egipatskim
grobnicama, oko 2500. godine pre nove ere. Isto vaţi i za mapu koja pokazuje oblasti u kojima se
vadilo zlato 1350-1330. godine pre nove ere.
Stari Egipćani eksploatisali su zlato iz rudnika u Nubijskoj pustinji. Plinije 77. godine nove ere,
opisuje proces amalgamisanja za vaĎenje zlata (vezivanja zlata za ţivu ), a proces kupelacije za
prečišćavanje zlata opisan je u drugom veku nove ere (topljenje sa olovom ). Na isti proces se,
verovatno, poziva i Jeremija, u Starom zavetu, oko 600. godine pre nove ere.
Pre oko dve i po hiljade godina pojavio se prvi zlatni novac u Lidiji, moćnoj drţavi u zapadnom
delu Male Azije. Iz te zemlje tehnika kovanja zlatnika prenešena je u Persiju i Grčku. Uporedo sa
novcem, pravljene su ogromne skulpture od zlata. Asirska carica Semiramida bila je poznata po izradi
statua boţanstava od zlata. Najgrandioznija je bila statua boginje Ree, teška skoro 250 tona? Čuvene su
bile riznice viteškog reda Templara, a najviše zla donelo je blago drevnih američkih naroda Acteka,
Inka i Maja, koje su španski osvajači poubijali samo da bi pokupili njihovo zlato. Veliki deo tada
opljačkanog zlata danas leţi na dnu Atlantskog okeana, gde je dospelo posle brodoloma ili napada
gusara (moţda je zbog toga nastalo verovanje da zlato otimačima donosi prokletstvo).
1974 god. napravljena je procena kojom se došlo do podataka da sva količina obraĎenog zlata u
svetu iznosi 77.000 tona. Od te količine u trezorima centralnih banaka raznih zemalja deponovano je
oko 36.000 tona; u privatnim sefovima širom sveta 15 - 20.000 tona; u elektronskim i zubarskim
proizvodima ugraĎeno je oko 1.000 tona zlata, a na zlatni nakit otpada 10-15.000 tona.
TakoĎe, procenjeno je da je tokom napretka ljudske civilizacije do kraja 1973. u svetu bilo
proizvedeno ukupno oko 80.950 tona zlata. Godišnja svetska proizvodnja zlata iznosi oko 1000 t.

ZLATO I NJEGOV ZNAČAJ ZA EKONOMIJU SRBIJE
Strana
4
od
19
Pošto pojedina rudna nalazišta sadrţe samo nekoliko grama zlata po toni materijala, njegovo
izdvajanje se izvodi amalgamacionim ili cijanidnim postupkom. Postupak amalgamacije je gotovo
izbačen iz upotrebe zbog velike otrovnosti ţivinih para, koje se pri tom izdvajaju. Cijanidni postupak
omogućuje da se zlato izvuče i iz najsiromašnijih stena, tako što se na samlevenu zlatonosnu stenu
dejstvuje, u prisustvu vazduha, razblaţenim rastvorom natrijum cijanida (0,03 do 0,2 % NaCN ).
Zlato se javlja i kao sporedni proizvod pri dobijanju drugih metala, najčešće bakra. Prilikom
elektrolitičkog prečišćavanja bakra u pogonima RTB-a u Boru, zlato, zajedno sa srebrom, platinom i
drugim retkim metalima, zaostaje u anodnom mulju.
Osim navedenih načina izdvajanja zlata savremena nauka je u stanju da ostvari vekovni san o
dobijanju zlata iz drugih metala neutronskim bombardovanjem iridijuma, platine, ţive i talijuma u
nuklearnim reaktorima, pri čemu su dobijeni radiokativni izotopi zlata, ali to nema neki praktični
značaj.
II. ŠTA JE ZLATO?
Zlato je jedan od najteţih tzv. “Prelaznih metala” (prelazni metali su elementi od 3-12 grupe
“d” bloka Periodnog sistema). Gustina zlata je 19.3 kg/m
3
. Zlato je metal ţute boje i jakog sjaja,
mekan, sa tačkom topljenja 1064,76°C. Kod prvog dodira sa zlatom moţe se primetiti da je zlatan
predmet s obzirom na svoje razmere neobično teţak. Karakteristična osobina zlata je naime 19 x veća
gustina od vode, 2,5 x veća od gvoţĎa ili bakra, skoro 2 puta veća od srebra ili olova.
Velika gustina zlata ima puno praktičnih posledica. Kod ispiranja naprimer, zlato pada na dno
ureĎaja za ispiranje, dok lake minerale odnosi voda prilikom kruţnog pokreta, tako da na kraju u
ureĎaju za ispiranje ostaju čestice i komadići zlata (vidi sl. 3).
Slika 3. Ispiranje zlata
Izlivak zlata veličine kutije od cigareta bi imao više od 2 kilograma! Postoji samo nekoliko
metala teţih od zlata, koji bi mogli da se pomešaju sa bakrom da bi odgovarali teţini zlata, ali su svi
oni skuplji od zlata.
Tegljivost i kovnost zlata su takoĎe veliki : od 1 gr zlata moţe da se izvuče ţica duţine 3 km a
kovanjem ili valjanjem mogu da se dobiju listići debljine 0,0001 mm. Oni imaju, u odbijenoj svetlosti,
ZLATO I NJEGOV ZNAČAJ ZA EKONOMIJU SRBIJE
Strana
5
od
19
ţutu a u propuštenoj svetlosti zelenu boju. Izuzetno je po elektro i toplotnoj provodljivosti. Spada meĎu
najpostojanije metale na hemijske uticaje i zato se naziva plemeniti metal. Na njega skoro nikakvo
dejstvo nemaju ni kiseline ni baze.
U svojim spojevima zlato je jednovalentno i trovalentno. Najvaţniji spoj zlata jeste AuCl
3
,
crvene iglice koje nastaju kad hlor iznad 200°C deluje na zlato u listićima. Otapa se u vodi dajući
smeĎecrvenu tečnost koja sadrţi kompleksnu trihlor-okso-zlatnu kiselinu H
2
[AuCl
3
O]; ako se tome
doda hloridna kiselina, dobija se zlatna hlorovodična kiselina (tetrahlor zlatna kiselina), koja se moţe
dobiti i otapanjem zlata i uparivanjem s hloridnom kiselinom.
Kristalne igle sastava H[AuC
l4
] x 4H
2
O, ţute boje poput limuna se u vodi i alkoholu lako
otapaju, a upotrebljavaju se u medicini, fotografiji i u galvanotehnici (za pozlaćivanje). Natrijumova so
te kiseline, kotisti se u trgovinu pod imenom “zlatna so”.
Legure zlata s bakrom i srebrom, nitratna kiselina ne nagriza ako sadrţe više od 25% zlata.
Zlato je jedan od najreĎih elemenata u Zemljinoj kori. U primarnom leţištu zlato se nalazi u obliku
zrnaca, ljuskica, ploča ili razgrananih ţica u kiselom i neutralnom eruptivnom kamenju, uprskano
obično u kvarcnim ţilama (gorsko zlato) – vidi sl. 4. Ruda zlata sadrţi gotovo uvek i srebra u sebi.
Slika 4. Gorsko zlato
III. ZLATO KAO BREND STARIH LJUDSKIH CIVILIZACIJA
Koliki su značaj faraonski vladari pridavali zlatu vidi se i po tome što je Tutanhomon (14. vek.
p. n. e.) bio sahranjen direktno u zlatnom kovčegu a njegovo je lice pokrivala maska od zlatnog lima.
Obzirom da je taj vladar za egipatske razmere bio skoro beznačajan, moţe se lako predpostaviti, kakve
su količine dragocenih metala bile kod najjačih faraona. Predpostavlja se da je zbog pokradanja
grobnica slavnih faraona u Egiptu nastao privredni rastroj i to je verovatno postao jedan od razloga
zašto je Egipat u 1 veku p.n.e. izgubio svoje jak poloţaj.
Zajedno sa Egiptom je nastala i civilizacija u drevnoj Mesopotamiji. Aluvijska ravnica Eufrata
i Tigrisa je bila siromašna zlatom i drugim metalima, zbog čega su sumerski, vavilonski i asirski
vladari zlato dovozili pre svega sa gora iranskih planina Zagros sa Elama (današnji jugozapadni Iran) i
iz doline Inda. Bogatstvo zlatnih predmeta, naprimer posmrtne maske, kacige, šnale, minjĎuše i amuleti
su bili naĎeni u poznatim kraljevskim grobnicama u Uru (posle 3000 godine p.n.e.). Za livenje zlata su
koristili metodu izgubljenog voska. Mesopotamski umetnici su uspeli da iskuju zlatne folije do debljine

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti