MEGATREND UNIVEZITET

FAKULTET ZA MENADŽMENT ZAJEČAR

              BIZNIS I MENADŽMENT

Seminarski rad iz predmeta: Pravo I regulative Evropske unije

Tema: Primarno pravo EU

Mentor:                                                                              Student:

Dr Tomislav Radović

          

Lazar Rajak A/299/15

Niš, 2019.

background image

4

1. PRAVO I IZVORI PRAVA EVROPSKE UNIJE

Evropska unija se karakteriše nadnacionalnim pravnim sistemom, što predstavlja direktnu 

posledicu ekonomskih i političkih integracija EU. Razvoj jedinstvenog ekonomskog prostora i 
zajedničkog tržišta zahtevaju integrisani pravni sistem, posebno u okolnostima sukobljavanja 
različitih zakona i sporova koji su vezani za njihova tumačenja. U odnosu na standarde bilo koje 
svetske međunarodne organizacije, evropski pravni sistem ima izrazito supernacionalan karakter. 
To praktično znači da, čak i najviši sudovi u članicama EU, moraju da poštuju odluke Suda 
pravde EU (European Court of Justice-ECJ) u vezi sa svim tumačenjma zakona EU. Za razliku 
od većine pravnih sistema demokratskih zemalja koji su zasnovani na ustavu, Evropska unija 
nema zvanični ustav.

Ugovorom   iz   Rima   je   osnovan   Evropski   sud   pravde   koji   je   odgovoran   za   kreiranje 

pravnog   sistema   EU.   Rimskim   ugovorom   su   se   članice   obavezale   na   ostvarivanje   niza 
ekonomskih i političkih ciljeva. Pri tome su bitni segmenti nacionalnih suvereniteta delegirani 
(prepušteni)   na   viši   -   evropski   nivo.1   Dok   su   osnivački   ugovori   predstavljali   dinamičke   i 
prilagodljive dokumente, Evropski sud pravde je donosio presude u spornim sudskim sporovima, 
čime je izvršio uticaj i na izvođenje specifičnih tumačenja važećih zakona. Naime, kako odredbe 
Rimskog ugovora nisu bile dovoljno precizne, Sud je bio prinuđen na stvaranje pravnog sistema 
EZ putem precedentnog prava.Na taj način su korišćene odluke u pojedinačnim slučajevima za 
izvođenje opštih principa pravnog sistema EZ. Zaključuje se da se Pravo Evropske unije sastoji 
od enormnog broja zakona, pravila i praktičnih slučajeva definisanih osnivačkim ugovorima, 
zakonima EU i odlukama Evropskog suda pravde.

1

 Uobičajeno je da se izvori prava Evropske 

unije dele na primarne i sekundarne. Primarne izvore čine pravne norme sadržane u aktima koje 
su   države   članice   donele   pri   obavljanju   njihove   ugovorne   i   ustavne   funkcije,   delujući   kao 
subjekti međunarodnog prava i osnivači Evropskih zajednica i Evropske unije. 

Primarno pravo 

čine Osnivački ugovori, njihovi aneksi i protokoli, koji zajedno s općim 

pravnim   princima   EU,   čine   tzv.   tvrdo   jezgro   Evropske   unije.   Posmatrano   hijerarhijski,   ove 
norme imaju primat nad ostalim pravom EU. 

Sekundarni   izvori   prava

  uključuju   pravne   akte   koje   institucije   EU   donose   u   okviru 

nadležnosti koje su im dodijeljene Osnivačkim ugovorima: uredbe, direktive, odluke, mišljenja, 
preporuke. Izvor prava Evropske unije čini i praksa Suda pravde Evropskih zajednica. Također, u 
izvore prava Evropske unije ubrajaju se i svi međunarodni sporazumi koje su samostalno ili 
zajednički zaključile EU i države članice s trećim stranama i međusobno, međunarodno običajno 
pravo i opšti pravni principi EU, ljudska prava, akti drugog i trećeg stuba EU itd.

2

1

 

http://www.vps.ns.ac.rs/Materijal/mat11693.pdf

2

 

http://www.dei.gov.ba/dokumenti/default.aspx?id=4681&langTag=bs-BA

5

2. PRIMARNO PRAVO EVROPSKE UNIJE

Primarne izvore stvaraju države članice EU i sama Evropska unija. Države članice to čine 

prilikom   uređivanja   međusobnih   odnosa,   a   EU   kao   subjekat   međunarodnog   prava 
zaključivanjem sporazuma sa trećim državama i međunarodnim organizacijama. U odnosu na 
sekundarne izvore, primarno pravo ima prednost. Riječ je o pravnim izvorima koje su direktno, 
bez posredovanja institucija Unije prihvatile države članice.

3

Primarne izvore, ili primarno pravo čine:

Ugovori o osnivanju Evropskih zajednica i Evropske unije (Osnivački ugovori),

Izmene i dopune tih ugovora,

Protokoli koji su pridodati navedenim ugovorima,

Dodatni ugovori kojima se menjaju specifični delovi Osnivačkih ugovora,

Ugovori o pristupanju novih država članica,

Međunarodni sporazumi – konvencije između država članica i sporazumi Zajednice sa trećim 
državama, nečlanicama i međunarodnim organizacijama.

Opšta pravna načela

2.1 Ugovori o osnivanju Evropskih zajednica i Evropske unije

Evropske zajednice i Evropska unija su, bez obzira na svoje specifičnosti, osnovane kao 

i ostale međunarodne organizacije - posebnim međunarodnim ugovorima, koji se uobičajeno 
nazivaju Osnivački ugovori. Osnivačkim ugovorima su uređena osnovna pitanja nastanka i rada 
ovih zajednica i u tom smislu, uspostavljen je svojevrstan ustavni okvir njihovog postojanja.

4

 

Osnivački   ugovori   obuhvataju   tri   konstitutivna   ugovora   sa   protokolima,   aneksima   i 

amandmanima, koji čine njihove sastavne delove. Radi se o Ugovoru o osnivanju Evropske 
zajednice za ugalj i čelik, Ugovoru o osnivanju Evropske ekonomske zajednice i Ugovoru o 
osnivanju Evropske zajednice za atomsku energiju (EUROATOM).

Ugovor o osnivanju Evropske zajednice za ugalj i čelik

, potpisan je u Parizu 1951. 

godine, a stupio na snagu 1952. godine. Ugovor je zaključen na period od 50 godina i prestao je 
da važi 2002. godine. Evropska zajednica za ugalj i čelik je prva evropska zajednica koja se 
razvila   sa   namerom   da   se   uspostavi   miroljubivo   i   efikasno   korišćenje   ovih   resursa.   Ova 
organizacija je bila otvorena za saradnju i sa drugim državama.

3

 

Vukadinović R., D., 

Uvod u institucije i pravo Evropske unije

, (treće izdanje, izdavač: autor), Kragujevac, 2010., str.123

4

 

Ilić G., 

Reforma Evropske unije, 

IGP Prometej, Beograd, 2004., str.87.

Želiš da pročitaš svih 16 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti