Primarno pravo EU
MEGATREND UNIVEZITET
FAKULTET ZA MENADŽMENT ZAJEČAR
BIZNIS I MENADŽMENT
Seminarski rad iz predmeta: Pravo I regulative Evropske unije
Tema: Primarno pravo EU
Mentor: Student:
Dr Tomislav Radović
Lazar Rajak A/299/15
Niš, 2019.
2
Sadržaj

4
1. PRAVO I IZVORI PRAVA EVROPSKE UNIJE
Evropska unija se karakteriše nadnacionalnim pravnim sistemom, što predstavlja direktnu
posledicu ekonomskih i političkih integracija EU. Razvoj jedinstvenog ekonomskog prostora i
zajedničkog tržišta zahtevaju integrisani pravni sistem, posebno u okolnostima sukobljavanja
različitih zakona i sporova koji su vezani za njihova tumačenja. U odnosu na standarde bilo koje
svetske međunarodne organizacije, evropski pravni sistem ima izrazito supernacionalan karakter.
To praktično znači da, čak i najviši sudovi u članicama EU, moraju da poštuju odluke Suda
pravde EU (European Court of Justice-ECJ) u vezi sa svim tumačenjma zakona EU. Za razliku
od većine pravnih sistema demokratskih zemalja koji su zasnovani na ustavu, Evropska unija
nema zvanični ustav.
Ugovorom iz Rima je osnovan Evropski sud pravde koji je odgovoran za kreiranje
pravnog sistema EU. Rimskim ugovorom su se članice obavezale na ostvarivanje niza
ekonomskih i političkih ciljeva. Pri tome su bitni segmenti nacionalnih suvereniteta delegirani
(prepušteni) na viši - evropski nivo.1 Dok su osnivački ugovori predstavljali dinamičke i
prilagodljive dokumente, Evropski sud pravde je donosio presude u spornim sudskim sporovima,
čime je izvršio uticaj i na izvođenje specifičnih tumačenja važećih zakona. Naime, kako odredbe
Rimskog ugovora nisu bile dovoljno precizne, Sud je bio prinuđen na stvaranje pravnog sistema
EZ putem precedentnog prava.Na taj način su korišćene odluke u pojedinačnim slučajevima za
izvođenje opštih principa pravnog sistema EZ. Zaključuje se da se Pravo Evropske unije sastoji
od enormnog broja zakona, pravila i praktičnih slučajeva definisanih osnivačkim ugovorima,
zakonima EU i odlukama Evropskog suda pravde.
Uobičajeno je da se izvori prava Evropske
unije dele na primarne i sekundarne. Primarne izvore čine pravne norme sadržane u aktima koje
su države članice donele pri obavljanju njihove ugovorne i ustavne funkcije, delujući kao
subjekti međunarodnog prava i osnivači Evropskih zajednica i Evropske unije.
Primarno pravo
čine Osnivački ugovori, njihovi aneksi i protokoli, koji zajedno s općim
pravnim princima EU, čine tzv. tvrdo jezgro Evropske unije. Posmatrano hijerarhijski, ove
norme imaju primat nad ostalim pravom EU.
Sekundarni izvori prava
uključuju pravne akte koje institucije EU donose u okviru
nadležnosti koje su im dodijeljene Osnivačkim ugovorima: uredbe, direktive, odluke, mišljenja,
preporuke. Izvor prava Evropske unije čini i praksa Suda pravde Evropskih zajednica. Također, u
izvore prava Evropske unije ubrajaju se i svi međunarodni sporazumi koje su samostalno ili
zajednički zaključile EU i države članice s trećim stranama i međusobno, međunarodno običajno
pravo i opšti pravni principi EU, ljudska prava, akti drugog i trećeg stuba EU itd.
http://www.vps.ns.ac.rs/Materijal/mat11693.pdf
http://www.dei.gov.ba/dokumenti/default.aspx?id=4681&langTag=bs-BA
5
2. PRIMARNO PRAVO EVROPSKE UNIJE
Primarne izvore stvaraju države članice EU i sama Evropska unija. Države članice to čine
prilikom uređivanja međusobnih odnosa, a EU kao subjekat međunarodnog prava
zaključivanjem sporazuma sa trećim državama i međunarodnim organizacijama. U odnosu na
sekundarne izvore, primarno pravo ima prednost. Riječ je o pravnim izvorima koje su direktno,
bez posredovanja institucija Unije prihvatile države članice.
Primarne izvore, ili primarno pravo čine:
Ugovori o osnivanju Evropskih zajednica i Evropske unije (Osnivački ugovori),
Izmene i dopune tih ugovora,
Protokoli koji su pridodati navedenim ugovorima,
Dodatni ugovori kojima se menjaju specifični delovi Osnivačkih ugovora,
Ugovori o pristupanju novih država članica,
Međunarodni sporazumi – konvencije između država članica i sporazumi Zajednice sa trećim
državama, nečlanicama i međunarodnim organizacijama.
Opšta pravna načela
2.1 Ugovori o osnivanju Evropskih zajednica i Evropske unije
Evropske zajednice i Evropska unija su, bez obzira na svoje specifičnosti, osnovane kao
i ostale međunarodne organizacije - posebnim međunarodnim ugovorima, koji se uobičajeno
nazivaju Osnivački ugovori. Osnivačkim ugovorima su uređena osnovna pitanja nastanka i rada
ovih zajednica i u tom smislu, uspostavljen je svojevrstan ustavni okvir njihovog postojanja.
Osnivački ugovori obuhvataju tri konstitutivna ugovora sa protokolima, aneksima i
amandmanima, koji čine njihove sastavne delove. Radi se o Ugovoru o osnivanju Evropske
zajednice za ugalj i čelik, Ugovoru o osnivanju Evropske ekonomske zajednice i Ugovoru o
osnivanju Evropske zajednice za atomsku energiju (EUROATOM).
Ugovor o osnivanju Evropske zajednice za ugalj i čelik
, potpisan je u Parizu 1951.
godine, a stupio na snagu 1952. godine. Ugovor je zaključen na period od 50 godina i prestao je
da važi 2002. godine. Evropska zajednica za ugalj i čelik je prva evropska zajednica koja se
razvila sa namerom da se uspostavi miroljubivo i efikasno korišćenje ovih resursa. Ova
organizacija je bila otvorena za saradnju i sa drugim državama.
Vukadinović R., D.,
Uvod u institucije i pravo Evropske unije
, (treće izdanje, izdavač: autor), Kragujevac, 2010., str.123
Ilić G.,
Reforma Evropske unije,
IGP Prometej, Beograd, 2004., str.87.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti