1
MATURSKI RAD IZ EKONOMIJE
TEMA
: ROBA I NJENA SVOJSTVA
2
SADRŽAJ
Uvod..............................................................................................................................3
1. ROBA I NJENA SVOJSTVA...........................................................................4
1.1.
Obilježja robe i tumačenje vrijednosti robe ....................................................4
1.2.
Upotreebna vrijednost robe .............................................................................5
1.3.
Prometna vrijednost robe.................................................................................6
1.4.
Vrijednost robe.................................................................................................7
2. TUMAČENJE VRIJEDNOSTI ROBE .............................................................9
2.1.
Rad kao suština vrijednosti robe......................................................................9
2.2.
Subjektivna teorija vrijednosti ........................................................................9
3. ODREĐIVANJE VELIČINE VRIJEDNOSTI ROBE ....................................10
3.1.
Prost i sližen rad .............................................................................................10
3.2.
Društveno potrebno radno vrijeme ................................................................11
3.3.
Veličina društveno potrebnog radnog vremena .............................................12
3.4.
Izražavanje vrijednosti robe ...........................................................................12
3.5.
Prometna vrijednost- način izražavanja vrijednosti robe ..............................12
3.6.
Osnovne karakteristike prometne vrijednosti.................................................13
3.7.
Veličina prometne vrijednosti ........................................................................13
Zaključak …………………………………………………………………….15
Literatura……………………………………………………………………..16
4
1. ROBA I NJENA SVOJSTVA
U svakodnevnom zivotu često čujemo izraz „vrijednosti“ koji se različito objašnjava u
ekonomskoj nauci. Tako različita tumačenja izraza vrijednosti predstvljaju temelj različitih
shvatanja i ostalih kategorija u ekonomiji.
U svakodnevnom životu postavljamo pitanje „Koliko ovaj proizvod vrijedi?“ Zatim tražimo
odgovor na naše pitanje, da li od prodavca, cjedulje sa cijenom isl. Sve dok ne nadjemo odgovor
na naše pitanje mi se nećemo smiriti. Ukoliko raspolažemo dovoljnom količinom novca, biće
ispunjeni osnovni uslovi za kupovinu.
Toliko različitih ekonomskih kategorija u ekonomiji opisuje tu stvarnost: roba, vrijednost, cijena,
potrebe, novac.
Centralnu kategoriju vrijednosti različito objašnjavaju pripadnici teorije radne vrijednosti i
pripadnici teorije subjektivne vrijednosti.
1.1.Obilježja robe i tumačenje teorije vrijednosti robe
Predstavnici teorije radne vrijednosti tokom XVII, XVIII i XIX vijeka ( V. Peti, A. Smit, D.
Rikardo, K. Marks, O. Lange) analizirali su proizvodnju robe i u njoj tražili odgovor na pitanje
šta čini obilježja te robe.
Osnovna sličnost izmedju automobila i dvokolica antičke Grčke je u tome što omogućava
čovjeku da pomoću njih pređe odgovarajuću razdaljinu. Zbog ovih korisnih svojstava ovi
proizvodi predstavljaju osnovu za njihovu kupovinu.
Proizvodi specijlazovanih proizvođača od starog vijeka (bejurtska svila, platno iz Damaska) do
novog vijeka (brodovi „Nipon“ japanske proizvodnje, kvalitetne maline koje se gaje u Srbiji i
dobro prodaju u sekundarnim zemljama) imaju jednu osnovnu zajedničku odliku namjenjeni su
zadovoljenju potreba drugih ljudi. Nikakva vremenska a ni prostorna dimenzija ne može da
izmijeni tu činjenicu. Pored toga, to su materijalna dobra koja imaju korisna svojstava zbog kojih
su upravo predmet kupovine. Istovremeno, to su sve proizvodi ljudskog rada, koji su međusobno
različiti, ali bez kojih je naša svakodnevnica nezamisliva.
5
Roba je proizvod ljudskog rada namjenjen razmjeni, koji svojim korisnim svojstvima može da
zadovolji ljudske potrebe, a u procesu razmjene se za njega dobija odgovarajuća protivvrijednost
u robnom ili novčanom obliku.
Korisna svojstva proizvoda namjenjenog razmjeni čine jedno obilježje robe. Ali, nisu svi korisni
predmeti roba. Ako krojač sašije sebi odijelo, to odijelo ima korisna svojstva i ono je proizvod
ljudskog rada. Ali da bi to odijelo postalo roba, ono mora da uspunjava još jedan uslov, a to je da
bude namjenjen potrebama drugih, a u zamjenu za njega se dobija odgovarajuća protiv
vrijednost.
1.2. Upotrebna vrijednsot robe
Svaka roba može da postane predmet želje potrošača ukoliko može da zadovolji neku njegovu
potrebu korisnim svojstvima. Tako npr. Zimski kaput se kupuje jer može da zadovolji ljudsku
potrebu svojim korisnim svojstvima u uslovima niskih temperatura. Pored ovog ključnog
svojstva, mi biramo kaput koji veličinom, bojom, modelom odgovara građi i ukusu kupca.
Dakle, prije odluke o kupovini moraju se posmatrati korisna svojstva robe.
Skup korisnih svojstava proizvoda, kojim se mogu zadovoljiti ljudske potrebe, zovu se upotrebna
vrijendost robe.
Svako materijalno dobro može imati korisna svojstva a da pri tom nije roba. To nam ukazuje da
korisna svojstva nisu specifično obilježje robe. Postavlja se pitanje „ U čemu je onda razlika
između korisnog materijalnog proizvoda i robe ako nije u upotrebnoj vrijednosti?“ Ključna
razlika je u odnosu koji proizvođač ima prema upotrebnim vrijednostima proizvoda namjenjeih
zadovoljavanju sopstvenih potreba i onih proizvoda namjenjenih razmjeni.
Proizvođač kaputa se trudi da smisli što bolje načine da napravi što bolji model kaputa, koristeći
kvalitetnije materijale i prilagođavajući veličinu.Ukoliko kaput šije za sebe odnos će biti
drugačiji. Opstanak robnog proizvođača je uslovljen od prodaje robe, a kakva će prodaja robe
biti ne može se unaprijed predvidjeti. Da bi se ta neizvijesnost smanjila on treba da svoje
proizvode učini atraktivnim i pristupačnim. Zato će voditi računa o potreabama, ukusima i
navikama potrošača, ali i o njihovim finansijskim mogućnostima.
Postoje određene razlike između naturalnih i robnih proizvođača. Jedna od osnovnih razlika je ta
što naturalni proizvođač proizvodi upotrebne vrijednosti za zadovoljavanje svojih potreba, a
robni proizvođač proizvodi društvene upotrebne vrijednosti.
