UNIVERZITET U ZENICI PEDAGOŠKI
FAKULTET
ODSJEK ZA RAZREDNU NASTAVU
POLIGONI
SEMINARSKI RAD IZ METODIKE
NASTAVE TJELESNOG I ZDRAVSTVENOG
ODGOJA I
Kandidat:
Mentor:
Zenica, maj 2020.
SADRŽAJ
SADRŽAJ.................................................................................................................................................2
UVOD.......................................................................................................................................................3
1.
MOTORIČKI RAZVOJ DJECE NIŽIH RAZREDA OSNOVNE ŠKOLE....................................4
2.
POLIGON PREPREKA......................................................................................................6
3.
VRSTE POLIGONA...........................................................................................................8
4.
REKVIZITI I POMAGALA NA POLIGONU PREPREKA..............................................9
5.
PRIMJERI POLIGONA PREPREKA ZA UČENIKE NIŽIH RAZREDA........................11
6.
ZAKLJUČAK.....................................................................................................................13
7.
LITERATURA.................................................................................................................................14
Igra je djetetova osnovna potreba. Stoga, vrlo je važno naglasiti da bi se ne samo djetetu, nego i
odraslim osobama, trebalo omogućiti dovoljno kretanja kako bi se rast i razvoj mogao normalno,
prirodno odvijati. Dugoročno gledano, tjelesna aktivnost imat će samo pozitivne efekte na
zdravlje ljudskog organizma i rizike od raznih bolesti, kojih je danas sve više, svesti na minimum.
Nažalost, današnji sjedilački način života, informatičko doba, ne donosi ništa dobro. Roditelji su
previše zaokupljeni svojim karijerama i djeci posvećuju manje vremena i pažnje pa im je
jednostavnije da je dijete pred televizijom ili za igraćom konzolom, nego da je vani gdje bi ipak
morali paziti na njega. Kineziolozi bi upravo iz toga razloga trebali provoditi sastanke i
predavanja za roditelje kako bi im približili sve dobrobiti tjelesne aktivnosti za djecu, kao što su,
na primjer, djeca koja su aktivnija puno bolje podnose opterećenja, snalažljivija su, lakše
ostvaruju komunikaciju s drugima, pogotovo u sportu koji potiče međuljudske odnose bez obzira
na rasu i nacionalnost. Dobro je poznato da tjelesna aktivnost pozitivno utječe na kognitivni
razvoj djeteta, jer svaki podražaji izvana imaju utjecaj na moždane funkcije i sinapse, na
zdravstveni status, jer kod aktivne djece rizici od prekomjerne tjelesne težine su minimalne, a zna
se da prekomjerna tjelesna težina za sobom nosi i puno veće bolesti - dijebetes tipa 2, visoki krvni
tlak, kolesterol koji uzrokuje začepljenje krvnih žila,..i slično.
1. MOTORIČKI RAZVOJ DJECE NIŽIH RAZREDA OSNOVNE ŠKOLE
„Dječaci i djevojčice u ovom razdoblju relativno lahko usvajaju i usavršavaju složenija
motorička znanja jer imaju povoljnije odnose između morfoloških dimenzija i koordinacije"
(Neljak, B., 20013.). Razlike u izvedbi i nisu toliko značajne što uveliko doprinosi radu u
mješovitim grupama. Takav rad može povoljno utjecati i na dječiju motivaciju za učenjem i
usavršavanjem. Promjene u motoričkim sposobnostima se događaju postepeno. Ta je razlika
ponajprije vidljiva u razvoju i manifestaciji snage. Kod dječaka se ona pravolinijski povećava,
dok će do adolescencije doći i do naglašenog rasta, da bi se ona kasnije nastavila povećavati, ali
ne u toj mjeri.Snaga kod djevojčica, zadržava ili pravolinijsku skalu porasta ili ne dolazi do
naglašenijih promjena (Rowland, 2005.). Do kraja puberteta, djevojčice će da dosegnu svoj
vrhunac u razvoju snage, a u dječaka će doći i do poboljšanja ove sposobnosti. Ipak, u ovom
razvojnom razdoblju, najveća bi se pažnja trebala posvetiti razvoju koordinacije, agilnosti,
fleksibilnosti i brzine.
Ovo je razdoblje usmjeravanja djece u sport. Naravno da će taj izbor zavisiti o djetetovim
motoričkim sposobnostima. Važnu ulogu bi tu trebali preuzeti i roditelji i stručni kadrovi, najprije
u predškolskom programu, ako ga je dijete pohađalo, a zatim na času tjelesne i zdravstvene
kulture tako da prepoznaju za koju je tjelesnu aktivnost dijete sposobno i gdje će se ono moći
najbolje pokazati. Dobro je poznato da se djeca vole takmičiti, da vole pobjeđivati. To će iskusiti
u sportu, ili bilo kojem drugom obliku tjelesne aktivnosti. Zato je od izuzetne važnosti
razgovarati s djecom i o pobjedi i o porazu kako bi se moglo nositi s nastalom situacijom. Svaki
roditelj, učitelj, bi trebao biti dobar pedagog koji će u svakom trenutku moći dati savjet svojem
djetetu, učeniku, da ono postane kvalitetna odrasla osoba.
U dobi od 1. do 5. razreda osnovne škole, djeca tog uzrasta trebali bi znati izvoditi radnje kao što
su guranja, vučenja, dizanja i nošenja (Rašidagić i sar., 2014.). Naravno, postoje mnoge varijante
tih zadataka, guranja predmeta (švedski sanduk), vučenja drugog učenika po podu, itd. Kod
dizanja i nošenja, pogotovo malo težih predmeta, djeci treba pokazati kako se ta dva zadatka
pravilno izvode.
