Politika proširenja evropske unije
FAKULTET ZA PRIMJENJENU EKONOMIJU
BANJA LUKA
SEMINARSKI RAD
POLITIKA PROŠIRENJA EVROPSKE UNIJE
STUDENT: MENTOR:
JOZEFINA GUBO DOC. Dr DIJANA GRAHOVAC
Banja Luka, 2017. god.
1
SADRŽAJ:

3
1. EVROPSKA UNIJA
Vijekovima, Evropa je bila poprište krvavih ratova. U razdoblju od 1870. do 1945.,
Francuska i Njemačka borile su se jedna protiv druge tri puta. Brojni evropski lideri
uvjerili su se kako je jedini način da se očuva mir između njihovih zemalja da ih se
ekonomski i politički ujedini.
Tako je 1950. godine, u govoru koji je nadahnuo Jean Monnet, francuski ministar vanjskih
poslova Robert Schuman predložio integraciju industrija za ugalj i čelik Zapadne Evrope.
Kao rezultat toga, 1951. godine osnovana je Evropska zajednica za ugalj i čelik (EZUČ),
sa šest država članica: Belgija, Zapadna Njemačka, Luksemburg, Francuska, Italija i
Holandija. nadležnost za donošenje odluka o industriji uglja i čelika u tim zemljama
stavljena je u ruke “Visoke uprave“, nezavisnog i nadnacionalnoga tijela.
Nekoliko godina kasnije, tih šest država odlučilo je ići dalje i integrisati druge sektore
svojih privreda. 1957. godine potpisali su Rimske ugovore, stvarajući Evropsku zajednicu
za atomsku energiju (EURATOM) te Evropsku ekonomsku zajednicu (EEZ). Države
članice Unije odlučile su stvaranjem “zajedničkoga tržišta“ ukloniti međusobne trgovačke
prepreke.
U 1967. godini institucije triju Evropskih zajednica su spojene. Od tada, postojala je jedna
Komisija i jedan Savjet ministara, kao i Evropski parlament. Izvorno, zastupnike u
Evropskom parlamentu birali su nacionalni parlamenti, međutim 1979. godine održali su se
prvi direktni izbori. Od tada, direktni izbori održavaju se svakih pet godina.
Ugovorom iz Mastrichta (1992.) uvedeni su novi oblici saradnje između vlada država
članica–na primjer, u području obrane te pravosuđa i unutarnjih poslova. Dodajući ovu
međuvladinu saradnju postojećem sistemu “Zajednice”, Ugovor iz Maastrichta stvorio je
Evropsku uniju (EU).
4
1.1.
ŠTA JE EU?
Evropska unija (EU) nije savezna država kao što su to Sjedinjene Američke Države; nije
niti isključivo međuvladina organizacija kao što su to Ujedinjene nacije. Evropska unija je
zapravo jedinstvena. Njezine države članice ostaju nezavisne, suverene nacije, no
ujedinjuju svoj suverenitet – i tako postižu puno veću kolektivnu snagu i uticaj na svjetskoj
sceni kakav same ne bi mogle ostvariti.
Ujedinjavanje suvereniteta znači, u praksi, da države članice prenose neke od svojih
nadležnosti za donošenje odluka na zajedničke institucije koje su stvorile kako bi se odluke
o specifičnim pitanjima od zajedničkog interesa mogle donositi demokratski na evropskom
nivou.
Uopšteno govoreći, proces donošenja odluka u Evropskoj uniji i postupak zajedničkog
odlučivanja uključuju tri glavne institucije:
Evropski parlament (EP) koji zastupa građane EU i koji ga direktno biraju;
Savjet Evropske unije koji zastupa pojedinačne države članice;
Evropsku komisiju kojoj je cilj zastupati interese Unije kao cjeline.
Ovaj “institucionalni trokut” kreira politike i zakone koji se primjenjuju širom EU. U
načelu, Komisija predlaže novo zakonodavstvo, a Parlament i Savjet ga donose.
Druge dvije institucije koje imaju odlučnu ulogu su Sud Evropskih zajednica koji podržava
vladavinu evropskoga prava, te Revizorski sud koji provjerava finansiranje aktivnosti
Unije. Ovlaštenja i odgovornosti ovih institucija propisani su Ugovorima koji su osnova za
sve što EU radi. Oni takođe propisuju pravila i postupke koje institucije EU moraju
poštivati. S Ugovorima su se saglasili predsjednici i/ili predsjednici vlada svih država
članica Unije, a ratifikovali su ih njihovi parlamenti.
Osim svojih institucija, EU ima i brojna druga tijela koja imaju specijalizovane uloge:
Evropski ekonomski i socijalni odbor predstavlja civilno društvo, poslodavce i
zaposlenike;
Odbor regija predstavlja regionalne i lokalne vlasti;
Evropska investiciona banka finansira investicione projekte EU te pomaže malim
preduzećima putem Evropskog investicionog fonda;
Evropska centralna banka odgovorna je za evropsku monetarnu politiku;
Evropski ombudsman istražuje pritužbe vezane za loše upravljanje institucija i tijela
EU;
Evropski nadzornik zaštite podataka čuva privatnost ličnih podataka;
Biro za službene publikacije Evropskih zajednica objavljuje informacije o Uniji;
Evropski biro za odabir osoblja zapošljava osoblje za institucije i druga tijela EU;
Evropska škola za javnu upravu pruža obuku u specifičnim oblastima za članove
osoblja EU.
Osim toga, specijalizovane agencije osnovane su kako bi se bavile tehničkim, naučnim ili
upravljačkim zadacima.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti