Tužba u upravnom sporu
DIPLOMSKI RAD
TEMA: TUŽBA
2
S A D R Ž A J
Upravni spor ograničene i upravni spor pune jurisdikcije...........................................9
3. PREDMET UPRAVNOG SPORA I NJEGOVE KARAKTERISTIKE...........................19
4. ORGANI NADLEŽNI ZA RJEŠAVANJE U UPRAVNOM SPORU.............................21
5. RAZLOZI ZBOG KOJIH SE UPRAVNI AKT MOŽE POBIJATI U UPRAVNOM
6. POKRETANJE TUŽBE U UPRAVNOM SPORU..........................................................23
Poništavanje upravnog akta bez dostave tužbe na odgovore.....................................35

4
UVOD
Upravni spor u Bosni i Hercegovini predstavlja ključni mehanizam pravne zaštite građana
protiv nezakonitih odluka ili radnji administrativnih organa. Ova pravna institucija omogućava
građanima da se suprotstave postupcima administracije koji nisu u skladu sa zakonom ili koji im
nanose štetu. Upravni spor je reguliran zakonima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i
Hercegovine, te osigurava da svaki građanin ili pravno lice koje smatra da je oštećeno odlukom
ili radnjom administrativnog organa ima pravo na sudski postupak radi zaštite svojih prava. U
postupku upravnog spora, stranka koja smatra da je pretrpjela štetu podnosi tužbu upravnom
sudu. Upravni sudovi u BiH su specijalizovani sudovi koji su nadležni za rješavanje sporova
između građana i administrativnih organa. Ovi sudovi osiguravaju nepristrasno i efikasno
rješavanje sporova, čime doprinose pravnoj sigurnosti i zaštiti prava građana. Procedura
upravnog spora uključuje podnošenje tužbe koja mora sadržavati precizne navode o odluci ili
radnji koja se osporava, kao i argumente i dokaze koji podržavaju tvrdnje tužitelja. Upravni
sudovi zatim pregledavaju predmet, saslušavaju stranke i donose odluke na osnovu zakona i
dokaza iznetih tokom postupka. Važno je napomenuti da odluke upravnih sudova mogu biti
predmet žalbe drugom stepenu pravosuđa u skladu sa procedurama predviđenim zakonom.
Time se omogućava dodatna kontrola zakonitosti i pravilnosti postupanja upravnih sudova, kao
i pružanje konačnog pravosudnog rješenja strankama u sporu. Upravni sporovi u BiH imaju
značajan uticaj na pravnu sigurnost i zaštitu prava građana, te predstavljaju ključni aspekt
pravne države i vladavine prava. Kroz ove sporove, građani ostvaruju svoje pravo na pravično
suđenje i zaštitu od nezakonitog postupanja administracije, čime se doprinosi jačanju pravne
kulture i demokratskih principa u Bosni i Hercegovini.
Tužba u upravnom sporu predstavlja pravni instrument kojim stranka (tužilac) pokreće sudski
postupak radi zaštite svojih prava protiv nezakonite odluke ili radnje administrativnog organa.
U BiH, upravni sporovi regulisani su zakonima entiteta i Brčko Distrikta, a njihov cilj je
osigurati pravnu zaštitu građanima i pravnim licima koji smatraju da su oštećeni postupcima
administracije. Sam proces pokretanja upravnog spora započinje podnošenjem tužbe
nadležnom upravnom sudu. Tužba mora sadržavati precizne navode o spornoj odluci ili radnji
administrativnog organa, kao i argumente i dokaze koji podržavaju tvrdnje tužitelja.
5
Elementi tužbe u upravnom sporu obuhvataju:
a) Opis sporne odluke ili radnje
Tužitelj mora jasno identifikovati konkretnu odluku ili radnju administrativnog organa protiv
koje se žali. Ovo obično uključuje navođenje datuma, naziva organa i sadržaja sporne odluke.
b) Navođenje zakonskih osnova
Tužitelj treba da navede odredbe zakona ili propisa na koje se poziva kao osnovu svojih prava ili
kao dokaz nezakonitosti postupanja administracije.
c) Argumentacija
Tužba treba da sadrži argumentaciju koja objašnjava zašto je sporna odluka ili radnja
administrativnog organa nezakonita ili štetna po prava tužitelja. Ovdje se mogu navesti pravni
argumenti, relevantni činjenični podaci i analiza primijenjenog prava.
d) Dokazi
Uz tužbu se prilažu dokazi koji podržavaju tvrdnje tužitelja. To mogu biti dokumenti,
svjedočenja ili drugi materijali koji potkrepljuju tvrdnje o nezakonitosti ili štetnosti spornog
postupanja administracije.
Nakon podnošenja tužbe, upravni sud će pregledati predmet, saslušati stranke i donijeti odluku
na osnovu zakonskih odredbi i dostavljenih dokaza. Odluke upravnih sudova u BiH mogu biti
predmet žalbe drugostepenom pravosudnom organu u skladu sa procedurama predviđenim
zakonom, pružajući dodatnu kontrolu i mogućnost konačnog pravosudnog rješenja. Upravni
sporovi igraju ključnu ulogu u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine, osiguravajući da
administrativni organi djeluju u skladu sa zakonom i poštuju prava građana i pravnih subjekata.
Kroz ove postupke, građani ostvaruju svoje pravo na pravično suđenje i zaštitu od nepravilnosti
u postupanju administracije, jačajući pravnu sigurnost i pravnu državu u zemlji.

7
Treće formalno rezonovanje težište stavlja na profil stranaka koje se nalaze pred sudom koji
vodi predmetni upravni spor. Ono naglašava da određenom sporu kategoriju upravnog daje
obavezno učešće države odnosno javne uprave, bez obzira da li se pojavljuje kao tužilac ili neka
druga stranka. Prema ovom ogranku upravnim sporom treba smatrati svaki spor u kome se u
svojstvu tuženog pojavljuje neki subjekt upravnog rada bez obzira na pravo koje se u tom sporu
primjenjuje. Ovo gledište je široko postavljeno i ne vodi računa o karakteru tužbenog zahtjeva
upućenog sudu i o obilježjima akta organa uprave. On ne daje ni odgovor na pitanje zbog čega
se rješavanje ove vrste spora povjerava posebnim sudovima.
1.2. Materijalni pojam upravnog spora
Pored formalnog shvatanja postoje i gledišta koja pri definisanju upravnog spora polaze od
materijalne strane koja je prema njihovom mišljenju mnogo važnija jer doprinosi njegovom
pravilnijem pojmovnom razumijevanju. Pri određivanju sadržinskog pojam upravnog akta u
obzir se mora uzeti predmet spora i razlog njegovog pokretanja. Po ovom gledištu ključna
osobenost koja upravnom sporu daje upravni atribut je njegov predmet. Predmet upravnog
spora je pitanje zakonitosti upravnog akta, odnosno pitanje opravdanosti ćutanja uprave u
konkretnom slučaju. Upravni spor, imajući u vidu spornu stvar ranije se u sadržinskom smislu
definisao kao spor u kome se rješava o zakonitosti rada organa koji je donio upravni akt.
Dakle, može se reći da se upravni spor određuje kao pravni spor o zakonitosti tužbom osporenog
upravnog akta, odnosno upravnog ćutanja, koji se od strane nadležnog suda rješava po
posebnom postupku, a u kome je tužena strana neki organ ili organizacija javne uprave.
Potrebno je naglasiti da svaka definicija upravnog spora mora odražavati važeće pozitivno
pravo iz koga se u pravilu izvodi. Možemo zaključiti da bi određivanje opšteteorijskog pojam
upravnog spora, koji bi odgovarao svim pravnim sistemima, zbog postojećih razlika bilo jako
komplikovano, zbog čega taj pojam i ne bi mogao imati jedinstvenu sadržinu. Zakon o
upravnim sporovima Republike Srpske pri određivanju pojma upravnog spora polazi od
sadržinskog obilježja i u članu 1. precizira da u upravnom sporu sudovi odlučuju o zakonitosti
akata, kojima organi odnosno organizacije javne uprave rješavaju o pravima i obavezama
fizičkih i pravnih lica i drugih stranaka u pojedinačnim pravnim stvarima, iz čega proizilazi da
Dimitrijević P. (2009). „Upravno pravo procesni dio sa praktikumom“, Univerzitet u Banja Luci Pravni fakultet,
Banja Luka
http://www.prafak.ni.ac.rs/files/disertacije/Goran_Brankovic_Sudska_praksa_i_upravni_spor_2012.pdf
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti