Eolska erozija
UVOD
Globalno posmatrano, eolska erozija spada u značajne faktore
degradacije zemljišta. Ovaj vid erozije izazvane vetrom pričinjava evidentne
štete, pre svega u poljoprivredi i vodoprivredi, ali nepovoljno utiče i na sve
komponente životne sredine, te su stoga očiti i ekonomski i ekološki aspekti
ovog problema (http://www.usda.gov; http://www.weru.ksu.edu). Pojava
eolske erozije najčešće se dovodi u vezu samo sa područjima gde je već
poprimila gotovo katastrofalne razmere (pustinje, peščare i sl.).
Međutim, neosporna je činjenica da se procesi eolske erozije odvijaju na
skoro svim prostorima i zemljištima. Ovim uticajima je posebno izloženo
obradivo oranično zemljište sa fino razrahljenim površinskim slojem i
znatnim delom godine bez ikakve, ili sa nedovoljnom zaštitom vegetacije
(Papendick, 1998). Još početkom XX veka jasno je ukazano da „agronomske
nauke neće postići vrhunske uspehe ako se ne prouče stihijske sile vodne i
eolske erozije i ne pronađu načini da se njihovo delovanje svede na što je
moguće manju meru“. Tako je, prema navodima Oldemana (1990), čak 28%
obradivog zemljišta u Svetu, odnosno 19% u Evropi ozbiljno ugroženo
delovanjem razvijenih eolsko-erozionih procesa.
1
Savremeni geomorfološki procesi
Savremene geomorfološke procese pokreću dve vrste sila: unutrašnje
(endogenetske) i spoljašnje (egzogenetske). Za razliku od endogenetskih
procesa, kao što su erupcije vulkana i pojava potresa, inženjerskim
zahvatima mogu se umanjiti ilisasvim otkloniti štetne posledice
egzogenetskoh procesa. Isto tako, zbog lošeg planiranja i neodgovarajućeg
građenja, moguće je provocirati pojavu tih procesa ili pojačati delovanje
postojećih.
Denudacija
Brojni savremeni geomorfološki procesi sadržani su u pojmu
denudacija
: pod čime se podrazumeva ogoljavanje terena zbog trošenja
stena i njihove erozije potaknute egzogenetskim procesima. Egzogenetski
procesi su prouzrokovani delovanjem sile teže, tekuće vode, morske i
jezerske vode, snega i leda i vetra, bilo pojedinačno ili kombinovano.
(Iz. Jurak, 2006
)
2

Eolska erozija i akumulacija
Erozija vetrom ili eolska erozija naglašena je u pustinjskim (aridnim i
semiaridnim) predelima gde nema vegetacijskog pokrivača ili je on
sporadičan. Eolska erozija zavisi od:
- jačine,
- smera,
- trajanja vetra,
- veličine i obliku čestica,
- mikroreljefa,
- vegetacije i
- vlažnosti.
Vetar brzine 6 m/s pokreće čestice 0.25 mm, a onaj brzine 12 m/s
pokreće čestice od 1.5 mm.
Čestice se pokreću:
- kotrljanjem po površini,
- saltacijom (skokovima) ili
- bivaju nošene vetrom.
Kod toga se zbiva izraženo habanje podloge. Peščana pustinja (
erg)
,
karakteristična po pomičnim nakupinama peska (
dina
). Pravilne srpolike
dine zovu se
barhane
.
4
a) način pokretanja sedimenata djelovanjem vetra; b) tipovi peščanih dina
U kamenim pustinjama (
hamada
) uglavnom nema peskovitih
sedimenata. Budući da u pustinjama povremeno pada kiša i pojavljuju se
tekuće vode, mestimično se nalaze suva korita (
vadi
). Nepravilnim i
preteranim iskorišćavanjem zemljišta može doći do pojave
dezertifikacije
,
odnosno širenja pustinje u polupustinjskim predjelima, kao što je južni rub
Sahare.
Les (
prapor) je homogena, obično neslojevita, slabo okamenena
sedimentna stijena eolskog porekla. Izrazito je porozan. Sadrži najčešće zrna
veličine srednjeg i sitnog praha, a u manjoj meri sitnog peska i gline. Od
minerala prevladavaju zrna kvarca. Lesa u velikim količinama ima u istočnoj
Slavoniji, Baranji i Sremu. Nastao je taloženjem sedimenata, donesenih
vetrom sa velikih udaljenosti u glacijalnim geološkim razdobljima
pleistocena. Uopšte se smatra da prah potiče od fluvioglacijalnih sedimenata,
odnosno muljeva, preostalih nakon povlačenja voda i leda.
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti