1
UVOD
Preduzeća ili preduzetničke organizacije su privredni subjekti u kojima se obavljaju
ciklusi reprodukcije na bazi društvene podjele rada. Ovi organizacioni sistemi predstavljaju
samostalne subjekte društvene raprodukcije, koji se povezuju u makroekonomski sistem
cirkulacijom vrijednosti u pojedinim fazama: proizvodnji, razmjeni i potrošnji.
Svaki put kada se neki od resursa u preduzeću uloži u proces proizvodnje: npr.
materijalni u obliku tekuće ili stalne imovine, finansijska imovina te čovjekov fizički ili umni
rad, a zbog stvaranja učinaka u obliku proizvoda ili usluge prouzrokuje se trošak. U procesu
stvaranja zarade pojava troškova je nužnost.
Troškovi kao pojam u ekonomiji, su veoma široka oblast. Osnovni cilj svake poslovne
aktivnosti u ekonomskom poduzetništvu, je poslovanje uz što niže troškove.
Rashod je također svako trošenje, gubljenje ili uništavanje novčanih, materijalnih i
nematerijalnih dobara, uzimajući u obzir da nije važno da li se ono vrši sa tačno određenom
namjerom ili je pak ona nepoznata.
Važno je napomenuti da su troškovi onaj dio poslovnih rashoda koji se mogu
ukalkulisati u cijenu koštanja prizvoda, odnosno usluge.
Cilj je u ovom seminarskom radu objasniti pojam troškova, podjelu troškova, kao i
navesti medele upravljanja troškovima.
2
1. Pojam troškova
Troškovi se najčešće razmatraju i analiziraju u okviru troškova reprodukcije, a nije
rijetkost da u literaturi nailazimo na različito tumačenje i definisanje pojma troškova.
Troškovi predstavljaju u novcu izraženu vrijednost utrošenih resursa u proizvodnji
novih ili stvaranju određenih učinaka.
Troškovi su u svakom slučaju veoma složena pojava, imaju veliki značaj za proces
proizvodnje, troškovima se treba upravljati, te posjeduju svoje osnovne karakteristike.
Najčešće definicije troškova su da oni predstavljaju vrijednosni izraz utrošaka elemenata
reprodukcije i predstavljaju, u stvari proizvod tih utrošaka i njihovih cijena.
Trošak je novčani izraz/vrijednost utroška proizvodnih inputa/resursa. Ključno pitanje
ekonomije su troškovi, putem kojih se na tržištu ocjenjuje uspješnost poslovanja nekog
preduzeća. Ukoliko su individualni troškovi poslovanja niži ili isti sa troškovima koje
prihvata tržište, tada svi subjekti sa takvim individualnim troškovima osiguravaju siguran
opstanak i progres, odnosno napredak. Odnosno, za neko preduzeće kažemo da je uspješno
ako su finansijski efekti poslovanja veći od troškova.
S obzirom na navedeno, odnosno na činjenicu da je trošak novčani izraz/vrijednost
utroška proizvodnih inputa, neophodno je objasniti i pojam inputa. Naime, proizvodni inputi
se u procesu proizvodnje troše, te je za svakog od njih plaćena određena cijena. Primarni
proizvodni inputi podrazumijevaju rad, odnosno ljudski kapital, odnosno zdravlje, znanje,
vještine, kulturu i zemlju koja je u stvari prirodni kapital, odnosno ekonomski i biološki
resursi. Osim rada i zemlje primarni proizvodni inputi su i kapital, kao novac-obrtni kapital i
kao izrađeni kapital, mašine, tvornice i infrastruktura. Izvedeni proizvodni inputi su
poduzetništvo, odnosno menadžeri i informacije.
Temelj sveukupnog obračuna troškova proizvodnje je pravilno obračunavanje i
sabiranje svih novčanih izdataka. Do novčanih izdataka dovodi potrošnja proizvodnih inputa
radi proizvodnje određenih količina proizvoda.
Troškovi proizvodnje čine glavnu gradivnu komponentu cijene proizvoda, a
poslovanje preduzeća svodi se na maksimiziranje razlike između ukupno ostvarenog prihoda
i ukupnih troškova, odnosno rashoda ili izdataka. Ta razlika je dobit poslovanja, u stvari
ukupan prihod-ukupni troškovi su dobit, odnosno profit.
4
su najvećim dijelom uslovljeni tehničko proizvodnom opremom preduzeća, veličinom
proizvodnog kapaciteta, pa se nazivaju i troškovima proizvodne pripremljenosti. Pošto je
visina fiksnih troškova uslovljena određenom veličinom kapaciteta ovi troškovi se nazivaju i
troškovima kapaciteta. Svako povećanje kapaciteta povećava i fiksne troškove, ali takvo
povećanje nije prouzrokovano porastom stepena korišćenja kapaciteta, nego novim osnovnim
sredstvima pomoću kojih se postojeći kapacitet proširuje.
Pored fiksnih troškova koji su uslovljeni kapacitetom i koji postoje i onda kada
preduzeće ne proizvodi (to su: vremenska amortizacija osnovnih sredstava, troškovi
osiguranja, kamate, troškovi održavanja, razne zakupnine, itd.), pojavljuju se i fiksni troškovi
koji su uslovljeni neposredno proizvodnjom, kao što su: lični dohoci radnika koji upravljaju
mašinama i drugim proizvodnim uređajima, lični dohodci inženjera, znatan dio troškova
pogonske i upravne režije, kontrole itd. Visina ukupnih fiksnih troškova je stalna i od obima
proizvodnje nezavisna. Međutim, posmatrani u odnosu na jedinicu proizvoda, fiksni troškovi
su promjenljivi. Što se intenzivnije koristi instalisani kapacitet preduzeća, fiksni troškovi po
jedinici proizvoda biće sve niži, jer se ukupni fiksni troškovi preduzeća tada raspodjeljuju na
sve veći broj proizvoda. U odnosu na jedinicu proizvoda, fiksni troškovi su obrnuto
srazmjerni obimu proizvodnje.
Smanjenje fiksnih troškova po jedinici proizvoda pri porastu stepena korišćenja
kapaciteta može se prikazati sljedećom formulom:
ft = F / X
gdje je:
ft - fiksni trošak po jedinici proizvoda
F - ukupni fiksni troškovi
X – broj proizvedenih jedinica
Sljedeči grafikon pokazuje ponašanje fiksnih troškova po jedinici proizvoda iz čega se
jasno vidi da oni opadaju sa povećanjem obima proizvodnje:
5
Grafikon 1.
2.1.1. Apsolutno fiksni troškovi
Apsolutno fiksni troškovi su takvi troškovi čija je apsolutna visina potpuno
nepromjenljiva i potpuno nezavisna od intenziteta korišćenja kapaciteta. Ove troškove svako
industrijsko preduzeće mora da snosi u njihovoj ukupnoj visini već od svog osnivanja i oni se
ne mogu smanjiti ni onda kada je preduzeće primorano da privremeno obustavi proizvodnju i
poslovanje. U ove troškove spadaju: vremenska amortizacija, kamata na osnovna sredstva,
troškovi osiguranja osnovnih sradstava od požara, loma itd., troškovi održavanja i čuvanja,
lični dohotci osoblja koje preduzeće mora da drži i kad je privremeno obustavilo proizvodnju,
zatim razne zakupnine, doprinosi itd. Ovi troškovi su uslovljeni kapacitetom tako da oni
postoje čak i kada se privremeno obustavi proizvodnja, jer i tada preduzeće mora da plaća
osiguranje, da uplaćuje dospjelu amortizaciju kod banke, da plaća kamatu na osnovna
sredstva itd. Dakle, za vrijeme dok se ne proizvodi, pri nultom stepenu korišćenja kapaciteta,
ukupni troškovi preduzeća su jednaki njegovim apsolutno fiksnim troškovima.
2.1.2. Relativno fiksni troškovi
Relativno fiksni troškovi su takvi troškovi čija ukupna visina ostaje nepromjenjena
samo u pojedinim slojevima proizvodnje (zona kapaciteta). Međutim, kada obim proizvodnje
premaši određene stepene kapaciteta, pojavljuju se novi fiksni troškovi koji izazivaju
skokoviti rast ukupnih fiksnih troškova.
Ovi troškovi javljaju se pri prelasku iz jedne zone obima proizvodnje u drugu. Poznato je da
su apsolutno fiksni troškovi fiksni, stalni, u jednoj zoni. Međutim, kada preduzeće odluči da
proširi kapacitete, da poveća obim proizvodnje, onda dolazi do naglog skoka fiksnih
