TEMA:

ADSL

Uvod

Razvoj telekomunikacija u XX veku odvijao se tako što je za svaki servis građena 
posebna infrastruktura. Tako je nastala (javna) mreža za telefonski servis, telegrafski 
servis i servis za prenos podataka. Veza između telefonskih pretplatnika i «njihovih 
centrala» najvećim delom je išla preko bakarnih parica. Tako je do kraja 2001. godine 
u svetu bilo instalirano oko milijardu telefonskih linija (bakarnih vodova-parica). 
Uzimajući u obzir ogromna ulaganja u takvu lokalnu infrastrukturu i narasle potrebe 
korisnika za novim servisima (video na zahtev, video konferencije, rad od kuće, 
telemedicina, učenje na daljinu, interaktivne mrežne igre, radio i TV, mrežna 
kupovina) bilo je logično očekivati razvoj telekomunikacionih usluga u pravcu 
korišćenja postojeće infrastrukture. Prvi korak je bila ISDN tehnologija, ali se 
sredinom poslednje dekade XX veka, sa ekspanzijom Interneta, javila potreba za 
nečim što bi omogućilo velike protoke podataka od i ka krajnjem korisniku usluge. 
Tome zahtevu je odgovorila nova xDSL tehnologija. Ona omogućava da se po 
postojećoj infrastrukturi (bakarnim paricama) pruži krajnjem korisniku kako pristup 
fiksnoj telefonskoj mreži i uslugama koje ona pruža, tako i pristup Internetu sa velikim 
brzinama protoka.

Šta je ADSL?

U tehnologiji DSL-a postoji nekoliko podvrsta, međutim, ona koja se danas najčešće 
koristi (i koju implemetira Telecom) je takozvana asimetrična digitalna pretplatnička 
linija (ADSL-Asymetric Digital Subscriber Line). Kao što joj i samo ime kaže, osnovna 
karakteristika ove vrste DSL verzije je asimetričnost. Upravo ona je i čini 
najzanimljivijom DSL verzijom za privatne i poslovne korisnike. 

Asimetričnost, zapravo, znači mogućnost mnogo bržeg prenosa podataka u 
download-u, odnosno prenosu podataka od mreže ka korisniku nego što je to u 
upload-u, odnosno u odašiljanju podataka od korisnika ka mreži.Većina 

najzanimljivijih aplikacija za korisnike na mreži su asimetične (video on demand-video 
na zahtev, pristup udaljenim lokalnim mrežama LAN, pristup Internetu, 
multimedijalni pristup, home shopping, itd.), gde puno više informacija korisnik 
''uzima'' s mreže nego što ih u nju ''šalje''. Ta asimetričnost čini ADSL idealnim za ove 
aplikacije.

Kako radi ADSL?

Bakarna parica može da prenese mnogo više komunikacija nego što je sadržano u 
telefonskoj konverzaciji – odnosno mogu da rade sa mnogo većim opsegom 
frekvencija od onog koji se zahteva za telefonski saobraćaj. ADSL koristi višak ovog 
kapaciteta za prenos informacija preko žice bez ometanja telefonskog razgovora koji 
se odvija paralelno. Čitav mehanizam se zasniva na tome da se odgovarajuće 
frekvencije vežu uz određene zadatke. 

ADSL tehnologija deli raspoloživi frekvencijski opseg obične bakarne parice na tri dela. 
Govorna signalizacija zahteva ograničen propusni opseg, jer ljudsko uho može 
registrovati samo zvuke u opsegu od 20 Hz do 20 000 Hz (ili 20 kHz) što predstavlja 
samo jedan deo raspoloživog propusnog opsega bakarne parice. 

Osnovni opseg koji je predviđen za telefonski saobraćaj, posebnim filterom, odnosno 
splitter-om je odvojen od ostalih opsega metodom koji garantuje da će se telefonski 
razgovor odvijati i u slučaju da ADSL zakaže. Drugi opseg frekvencija prenosi signal 
podataka koji šalje informacije od korisnika ka njegovoj osnovnoj stranici na Internetu 
(upload). Treći propusni opseg je veza velike brzine ka korisniku (download), sigurne 
maksimalne brzine

 

16 Mbit/s. Na sledećoj slici se mogu videti vizuelno predstavljeni 

frekventni opsezi koji ADSL koristi. 

background image

Priložene slike 

  

Struktura DSL mreže

Postojeća telefonska infrastruktura je stvorena prvenstveno za prenos glasa, tako da 
ova mreža nije izvorno prilagođena za prenos podataka velikom brzinom. Zbog toga 
su potrebna izvesna prilagodjavanja i izmene na postojećoj PTSN mreži. 

Da bi se ostvarila mreža za brzi prenos podataka bazirana na DSL uslugama, potrebno 
je obezbediti nekoliko vrsta mrežne opreme.

DSLAM (Digital Subscriber Line Access Multiplexer) je uređaj na strani davaoca usluge 
čija je uloga da više DSL korisničkih linija povezuje na mrežu ISP-a preko jako brzih 
veza (100 Mbit/s, 1000 Mbit/s, itd.). Ta veza na mrežu treba biti većeg kapaciteta 
nego što je ukupni zbir download, odnosno uplaod brzina svih korisnika na DSLAM-u 
zbog eliminacije problema zagušenja i padova brzine u periodima kada se Internet 
najviše koristi. 

DSLAM je smešten je u objektu davaoca usluge i predstavlja kamen temeljac DSL 
sistema. Njegova uloga je da vrši koncentraciju data saobraćaja generisanog od strane 
korisnika, a pristiglog sa velikog broja DSL linija i da ih preko backbone linka spoji sa 
ostatkom mreže. DSLAM omogućava usluge za paketske, ćelijske i/ili kanalne 
aplikacije pomoću koncentracije saobraćaja sa DSL linija na 10Base-T, 100Base-T, 
T1/E1, T3/E3 ili ATM izlazima. Noviji DSLAM-ovi su otporniji na temperature i okolne 
uticaje. Ta pogodnost omogućava i instalaciju DSLAM-ova u udaljenim terminalima 
(Remote Terminals) umesto samo u centralama. Mogućnost pomicanja DSLAM-ova 

Želiš da pročitaš svih 14 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti