Rehabilitacija u sportu – Faza rehabilitacije, principi obrade
Predmet: Rehabilitacija u sportu
Faza rehabilitacije, principi obrade
Sportske povrede
U užem smislu sportska povreda je povreda koja nastala na sportskom terenu. U literaturi
se često sreću dva pojma: povreda i oštećenje. Pod povredom se smatra svako oštećenje nastalo
naglo, u jasno definisanom i odredjenom vremenskom intervalu.
Oštećenje u užem smislu se smatra nejasno definisanim stanjem, koje sam sportista ne
može definisati niti odrediti vreme i mehanizam povredjivanja (mikrotrauma). Ukratko, pod
povredom podrazumevamo akutnost, a pod oštećenjem hroničnost.
Tipične sportske povrede:
1) Prelom nosne kosti kod boksera,
2) Prelom vratne kičme kod skokova u vodu,
3) Prelom klučne kosti kod pada sa bicikla,
4) Prelom navikularne kosti kod rukometaša,
5) Uganuće prstiju na ruci kod odbojkaša,
6) Prelom i povreda skočnog zgloba kod skijaša,
7) Ruptura Achill - ove tetive kod doskoka,
8) Kopljački lakat (epikondilitis humeri ulnaris),
9) Teniski lakat (epikondilitis humeri radijalis) i dr.
Klasifikacija povreda:
1) Lagane povrede - bez prekida sportske aktivnosti,
2) Lakše povrede – kratkotrajno odsustvovanje iz sporstke aktivnosti (do dve nedelje),

Uvod u rehabilitaciju
Istorija defektologije, odnosno specijalne edukacije i rehabilitacije deli se u 5 velikih
perioda ili 5 evolutivnih faza:
1. FAZA INTOLERANCIJE (netrpeljivosti) koja se ispoljavala u prvobitnoj zajednici i u
robovlasničkom društvenom uređenju,
2. FAZA TOLERANCIJE koja se ispoljavala pri kraju robovlasničkog i početkom feudalnog
društvenog uređenja,
3. FAZA AZILIRANJA koja obuhvata srednji vek,
4. FAZA EDUKACIJE koja obuhvata doba renesanse,
5. FAZA REHABILITACIJE koja je počela početkom XX veka.
Generalno, rehabilitacija prati logičan redosled:
Prvo moraju biti obrađeni bol i edem. Mogu biti neophodne različite metode fizikalne
terapije, lekovi i neki oblici imobilizacije. Masaža, manuelna terapija i akupunktura su korisni u
smanjenju bola i pospešivanju aktivnosti. Nakon što se bol smanji, radi se na fleksibilnosti i
obimu pokreta. Kada se povrati pokretljivost, može se postići i jačanje mišića u odgovarajućem
obimu primenom zatvorenog i otvorenog kinetičkog lanca. Programu jačanja mogu se pridodati
treninzi izdržljivosti.
Na kraju se uključuju aktivnosti koje poboljšavaju funkciju i aktivnosti specifične za sport
kojim se povređeni bavi. Zato je neophodno uključiti aktivnosti koje dovode do neuromuskularne
reedukacije, vežbe ravnoteže, propriocepcije i trening agilnosti.
RICE procedura
Prva slova engleskih reči: Rest (mirovanje), Ice (led), Compression (kompresija) i
Elevation (elevacija). Rehabilitacija u akutnoj fazi se fokusira na smanjenje inflamatornog
odgovora. Slova RICE sumiraju metode korišćene u kontroli inflamacije i bola.
Rest (mirovanje)
Ice (led)
Compression (kompresija)
Elevation (elevacija)
Mirovanje - nastavak neograničenih pokreta povređenog dela izazvaće povećanje
krvarenja i otoka. U zavisnosti od razmera povrede, potrebno je delimično ili potpuno mirovanje
sa imobilizacijom. Lekar
se suočava sa dilemom kako izbalansirati koristi od zaštitnih mera
imobilizacije
sa
njenim
negativnim
fiziološkim
rezultatima.
Led - zapaljenski odgovor nastaje zbog vazodilatacije i eksudacije u tkiva koja uključuje
limfocite, raspadne produkte iz oštećenih ćelija i različite hemijske medijatore. Led smanjuje
lokalni metabolizam i potrebe za kiseonikom. Novija studija je pokazala da led smanjuje
sekundarne povrede, koje nastaju nakon mišićnoskeletnih povreda, usporavajući nastanak
hipoksije i enzimsku reakciju. Led kontroliše bol i lokalno štiti mišić. U cilju smanjenja
zapaljenskih efekata, led je najefikasniji kada se primenjuje zajedno sa kompresijom.
Kompresija - kompresija može da smanji krvarenje i otok na mestu povrede. Postavljanje
zavoja ne sme da pojačava bol; ako stavljanje kompresije uzrokuje bol, znači da je suviše črvsto
postavljena. Pravilno primenjena kompresija proizvodi veći pritisak distalno od mesta povrede,
dok
se
proksimalno
pritisak
smanjuje.
Elevacija - elevacija smanjuje dotok krvi i povećava venski i limfni odliv sa povređenog
mesta. Kod povreda donjih ekstremiteta, povređeni deo treba da bude podignut iznad nivoa kuka,
a
kod
povrede
gorajih
ekstremiteta,
iznad
nivoa
srca.
Lekovi i različite metode fizikalne terapije, posebno krioterapija i elektroterapija su važna
sredstva u akutnoj fazi. Konstantno treba održavati opštu fleksibilnost, snagu i kondiciju. Na
primer, trkač sa stres frakturom tibije može da nastavi trening plivanjem umesto trčanjem.
Ukršteno treniranje je korisno i zbog ukrštenog efekta. Zbog neuralne adaptacije, treninzi
fleksibilnosti i snage kontralateralnog - nepovređenog ekstremiteta su se pokazali korisnim i za
povređeni ekstremitet. Druge komponente akutne terapije povrede uključuju imobilizaciju,
manuelnu
terapiju,
masažu
i
akupunkturu.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti