FINANSIJSKO

RAČUNOVODSTVO

- SKRIPTA -

1. Pojam i značaj računovodstva

     

U stručnoj literaturi postoje različite definicije pojma računovodstva, u zavisnosti od zadataka 

i postupaka koji se koriste u računovodstvenoj metodologiji, ali i želje autora da svojom definici-
jom istakne neku od karakteristika računovodstva kao opšteprihvaćenog jezika ekonomske aktiv-
nosti. Definicija Komiteta za terminologiju američkog Instituta ovlašćenih javnih računovođa gl-
asi:
     „Računovodstvo je nauka o beleženju i klasifikovanju poslovnih transakcija i događaja, prima-
rno finansijskog karaktera, i veština sastavljanja značajnih izveštaja, analize i interpretiranja ovih
transakcija i događaja, i prenošenje rezultata licima koja mogu doneti odluku ili dati ocenu“.
     Pored navedene, postoje i druge definicije računovodstva. Međutim, iako ni jedna definicija 
ne može da obuhvati sve elemente računovodstva ili da posmatra računovodstvo istovremeno kao
proces, informacioni sistem, poslovni jezik, naučnu disciplinu i nastavni predmet, ipak se, na osn-
ovu njihovih odredbi mogu izvući zaključci o svrsi, funkciji računovodstva. Osnovna svrha raču-
novodstva je da poslovanje učini razumljivim kako bismo bili u stanju da preduzimamo i odgova-
rajuće akcije. Računovodstvo je podfunkcija funkcije upravljanja koja svojim informacijama opl-
emenjuje funkciju upravljanja u domenu planiranja i kontrole. I to ne samo kada su u pitanju inf-
ormacije o proteklom poslovanju, već i informacije o sadašnjem i budućem poslovanju.
     Na nivou nacionalne ekonomije evidentan je značaj računovodstva, odnosno računovodstve-
nih informacija. U stvari, bez računovodstvenih informacija ne mogu funkcionisati vitalni sistemi
jedne zemlje, tj. poreski sistem, statistika nacionalnog dohotka i društvenog proizvoda i dr. Jedn-
om reči, bez računovodstva kao opšteprihvaćenog jezika poslovne aktivnosti, privredni sistem je-
dne zemlje ne može efikasno obaviti svoju funkciju.
     Poslednjih godina sve više se govori o svetskom računovodstvu, umesto o nacionalnim račun-
ovodstvima. S tim u vezi uglavnom se pominju dva globalna računovodstvena sistema:

anglo-američki i 

kontinentalno-evropski.

     Poznavanje računovodstva, a samim tim i korišćenje njegovih informacija u poslovne svrhe je
je uslov bez koga se ne može. Zbog toga se često ističe da je računovodstvo poslovni jezik, odno-
sno opšteprihvaćeni jezik ekonomske aktivnosti.

2. Pojam, predmet, ciljevi knjigovodstva

     Knjigovodstvo predstavlja naučnu metodu koja hronološki i sistematski registruje nastale pro-
mene u imovini preduzeća. Predmet knjigovodstva čine poslovne promene na imovini odnosno 
finansijski i vrednosni podaci o stanju i promenama na imovini. Pod imovinom se podrazumevaju 
sredstva – stvari, prava i gotovina kojima se izvršavaju poslovni zadaci i postižu ciljevi preduze-
ća. Ista se posmatra sa dva aspekta. S jedne strane imovina se posmatra prema funkciji koju ima u 
procesu proizvodnje i kao takva se označava aktivom. S druge strane imovina se posmatra shod-

background image

odnosno računovodstveni izveštaji, tj. bilansi (stanja i uspeha).

4. Računovodstveno planiranje

     

Računovodstveno planiranje čini ključni deo procesa planiranja u preduzeću. Sistem računo-

vodstvenog planiranja (budžetiranja) pretpostavlja redovno sastavljanje sledećih glavnih planova 
i to: plan rezultata, plan likvidnosti, plan finansijske strukture.
     Plan rezultata (planski bilans uspeha) obuhvata projektovane veličine prihoda, rashoda i rezu-
ltata. Planiranje ovih računovodstvenih kategorija mora biti detaljno. Izrada planskog bilansa us-
peha pretpostavlja izradu planova pojedinačnih funkcija, gde ishodišnu tačku čini plan prodaje. 
Pored njega, postoje još i sledeći planovi: plan proizvodnje, plan troškova prodaje, plan troškova 
uprave i administracije i plan troškova istraživanja i razvoja. Budući da se kao konačni nosioci 
uspeha javljaju proizvodi – usluge preduzeća, projekcija bilansa uspeha pretpostavlja njihovu alo-
kaciju na pojedine nosioce. Ta alokacija biće utoliko složenija ukoliko je broj nosioca veći. Plani-
rani bilans uspeha kao plan koji prikazuje buduće tokove rentabiliteta služi, pre svega, za kontro-
lu uspešnosti menadžmenta preduzeća.
     Plan likvidnosti (planirani bilans novčanih tokova) sadrži projektovane iznose priliva i odliva 
gotovine. Plan likvidnosti obuhvata stanje gotovine na početku planskog perioda (npr. na početku 
godine) kao i sve planirane prilive i odlive u planskom period, tj. godini. Jer, održanje likvidnosti, 
pored maksimiranja rentabilnosti, smatra se uslovom dugoročnog opstanka preduzeća. Na osnovu 
plana likvidnosti preduzeće ne samo da sagledava usklađenost priliva i odliva, već i procenjuje 
potrebu za angažovanjem dodatnih likvidnih sredstava ili plasiranje slobodnih sredstava.
     Plan finansijske strukture (planirani bilans stanja) pokazuje finansijski položaj preduzeća koji 
se očekuje na kraju planskog perioda. Što se tiče oblikovanja plana finansijske strukture, treba 
istaći da se ono vrši na osnovu pojedinačnih planova – plana nabavke i zaliha materijala, plana 
proizvodnje i troškova proizvodnje i prodaje, plana kapitalnih ulaganja i plana likvidnosti. Kako 
stvarni tako i planirani bilans stanja čine predmet finansijske analize. To praktično znači da se na 
osnovu planiranog bilansa stanja mogu utvrditi pokazatelji likvidnosti, zaduženosti i sl. Ovi poka-
zatelji imaju za cilj da pokažu buduću sposobnost plaćanja i finansijski status preduzeća.
     Računovodstveno planiranje predstavlja značajan instrument upravljanja preduzećem.

5. Računovodstveni nadzor

     Računovodstveni nadzor ima za cilj utvrđivanje ispravnosti i pouzdanosti računovodstvenih 
podataka i informacija. Računovodstveni nadzor obuhvata kontrolu i reviziju.
     Kontrola je stalna, sistematska i naučno fundirana aktivnost koja ima za cilj proveru efikasno-
sti poslovanja preduzeća. Pri tome, razlikujemo: kontrolu pomoću računovodstva, kontrolu u ra-
čunovodstvu i naknadnu kontrolu ili reviziju računovodstva. Pomoću računovodstva kontrolišu se 
lica koja rukuju pojedinim imovinskim delovima, kontroliše se izvršenje planskih zadataka, eko-

nomičnost, rentabilnost i finansijski položaj. Pod računovodstvenom kontrolom se podrazumeva 
stalno, tekuće ispitivanje ispravnosti i istinitosti podataka i informacija o poslovanju i sprovodi se 
od strane internih organa.
     Reviziju najčešće vrše eksterni organi i u pitanju je naknadno proveravanje (naknadna kontro-
la) poslovnih događaja, aktivnosti i računovodstvenih (finansijskih) izveštaja. Uobičajena je pod-
ela na reviziju poslovanja preduzeća, reviziju poštovanja normativne regulisanosti u preduzeću i 
reviziju računovodstvenih izveštaja (računovodstvena revizija). Revizija poslovanja preduzeća 
predstavlja proces ocenjivanja metoda i postupaka upravljanja preduzećem. Revizija poštovanja 
normativne regulisanosti se sastoji u ispitivanju postupaka u poslovanju preduzeća na osnovu 
eksternih i internih propisa. Računovodstvena revizija ima za cilj ispitivanje računovodstvenih 
izveštaja radi davanja mišljenja o tome da li oni istinito i pošteno prikazuju stanje imovine, kapi-
tala i obaveza, kao i rezultata poslovanja preduzeća. Na osnovu obavljene računovodstvene revi-
zije, izdaje se Izveštaj o obavljenoj reviziji u kome se daje zaključno mišljenje o tome da li su ra-
čunovodstveni izveštaji istiniti i pošteni, odnosno, da li su sastavljeni u skladu sa MRS ili ne.

6. Računovodstvena (finansijska) analiza

     Računovodstvena (finansijska) analiza se bavi istraživanjem, kvantificiranjem i ocenom finan-
sijskog i ekonomskog stanja i rezultata poslovanja preduzeća. U pitanju je ispitivanje finansijskog 
položaja i uspešnosti poslovanja preduzeća na osnovu računovodstvenih izveštaja - bilansa stanja,
bilansa uspeha, bilansa tokova gotovine i izveštaja o promenama na kapitalu, koje treba da otkrije 
i objasni uzroke i okolnosti koje su delovale i dovele preduzeće u određeno stanje. Naročito je zn-
ačajno otkrivanje uzroka čije nepovoljne posledice dovode ili mogu dovesti preduzeće u situaciju 
da posluje sa gubitkom ili da bude nelikvidno. Jedna kvalitetna računovodstvena analiza, pored 
poznavanja pravila finansiranja i stvaranja određenih pretpostavki, treba da koristi adekvatne me-
tode, odnosno instrumente. U literaturi koja obrađuje ovu problematiku u upotrebi je veći broj 
metoda. Međutim, treba istaći da posebnu pažnju zaslužuju sledeće metode: metoda racio brojeva 
(racio analiza), analiza pomoću neto obrtnog fonda, analiza tokova gotovine i analiza tokova fina-
nsijskih sredstava. Na osnovu navedenih metoda analitičar će biti u stanju da sa velikom verovat-
noćom ispita i oceni finansijski položaj i uspešnost poslovanja preduzeća. Konačna ocena o uspe-
šnosti poslovanja preduzeća rezultat je ispitivanja globalne strukture rashoda, prihoda i racia eko-
nomičnosti i rentabilnosti. 

7. Finansijsko računovodstvo

     Pedesetih godina prošlog veka u računovodstvenoj literaturi dolazi do razdvajanja jedinstve-
nog pojma „računovodstvo“ na dva nova pojma – finansijsko računovodstvo i upravljačko raču-
novodstvo. 

background image

9. Zakonska regulativa o računovodstvu

     Zakonska računovodstvena regulativa obuhvata direktive, zakone i podzakonska akta kojim se 
uređuju bitna pitanja iz oblasti računovodstva.  U našoj zemlji, osnovni zakon kojim se reguliše 
vođenje računovodstva je Zakon o računovodstvu i reviziji. Zakon o računovodstvu i reviziji sa-
drži sledeće delove:

I.

Osnovne odredbe;

II.

Organizacija računovodstva i računovodstvene isprave;

III.

Poslovne knjige;

IV.

Popis imovine i obaveza;

V.

 Priznavanje i procenjivanje elemenata finansijskih izveštaja;

VI.

Zaključivanje poslovnih knjiga i čuvanje računovodstvenih isprava, poslovnih knjiga i 
finansijskih izveštaja;

VII.

Finansijski izveštaji;

VIII.

Interna revizija;

IX.

 Dostavljanje, obelodanjivanje i obrada finansijskih izveštaja; 

X.

 Revizija finansijskih izveštaja; 

XI.

 Komora ovlašćenih revizora; 

XII.

 Nacionalna komisija za računovodstvo; 

XIII.

 Nadzor;

XIV.

 Kaznene odredbe;

XV.

 Prelazne i završne odredbe.

     Na osnovu ovlašćenja iz Zakona o računovodstvu i reviziji, doneti su podzakonski akti (pravi-
lnici i uredbe), kojima se bliže uređuju pojedina pitanja iz područja računovodstva i revizije. Neki 
pravilnici su: Pravilnik o kontnom okviru i sadržini računa u kontnom okviru za privredna društ-
va, zadruge, druga pravna lica i preduzetnike; Pravilnik o načinu i rokovima vršenja popisa i usk-
lađivanja knjigovodstvenog sa stvarnim stanjem; Pravilnik o načinu priznavanja i procenjivanja 
imovine, obaveza, prihoda i rashoda malih pravnih lica i preduzetnika i dr.

10. Profesionalna računovodstvena regulativa

     Profesionalna računovodstvena regulativa obuhvata norme u vidu standarda i kodeksa 
propisane, pre svega, od strane profesionalnih računovodstvenih asocijacija.
     Računovodstveni standardi su ustanovljena merodavna pravila u cilju efikasnog obavljanja 
računovodstvenih aktivnosti. U pitanju su određena teorijsko-metodološka objašnjenja i uput-
stva koja se koriste u pripremi i obelodanjivanju finansijskih, odnosno računovodstvenih izv-
eštaja.
     U stručnoj literaturi prisutna je podela računovodstvenih standarda na nacionalne (lokalne) 
i međunarodne (MRS). Nacionalni računovodstveni standardi važe u granicama jedne zemlje

Želiš da pročitaš svih 26 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti