Globalni problemi zivotne sredine
Visoka poslovna škola strukovnih studija u Leskovcu
SEMINARSKI RAD
Zaštita životne sredine
Tema: Globalni problemi životne sredine
Mentor:
Student:
Prof. dr Tatjana M. Đekić
Aleksandra Jovanović
Br. indeksa: 11 538
Smer: finansije i bankarstvo
Leskovac, 2013 god.
Sadržaj:
Uvod ................................................................................................................................................2
1. Veliki globalni problemi......................................................................................................3
1.1. Ozonska rupa.................................................................................................................3
1.2. Efekat staklene bašte......................................................................................................5
1.3. Kisele kiše......................................................................................................................6
1.3.1. Posledice kiselih kiša............................................................................................. 7
1.4. UV zračenja.................................................................................................................11
Zaključak....................................................................................................................................... 13
Literatura........................................................................................................................................14
1

1. VELIKI GLOBALNI PROBLEMI
1.1. Ozonska rupa
Ozonska rupa je geografski ograničena pojava smanjivanja ozonskog sloja u
atmosferi. Prvi puta su otkrivene u 1970- tim, i to u južnoj hemisferi. Ozonski sloj je deo
stratosfere na visini od 12 - 50 km. Uzroci pojave ozonskih rupa su sporne. Neki naučnici
tvrde da su to prirodne pojave, dok drugi tvrde da je čovek uzrok toga.
U skladu sa mišljenjem da čovek izaziva nastanak ozonskih rupa, navodi se da
one nastaju i zbog čovekova uticaja na okolinu i korištenja stakleničkih gasova u
industriji (ti gasovi doprinose uništavanju zemljinog ozonskog omotača i zbog toga na
površinu pristiže veća koncentracija pogubnih ultraljubičastih zraka sa Sunca). Iako su
gotovo sve države, članice Ujedinjenih nacija tokom 1990- tih smanjile ili potpuno
obustavile upotrebu stakleničkih gasova, zbog "zakašnjenog" efekta delovanja još
najmanje nekoliko godina će biti prisutan fenomen pojave ozonkih rupa. Pretpostavlja se
da će čovekov uticaj na ozonske rupe ispuštanjem stakleničkih gasova nestati negde oko
2050. godine.
Slika 1. Ozonska rupa iznad Antarktika
3
Prve pretpostavke o tome što sve ljudska delatnost može naneti ozonskom
omotaču objavljene su početkom 1970.-ih godina. Ozon se oštećuje u proseku četiri-pet
posto po deceniji. Ranih osamdesetih dokazano je oštećenje ozonskog omotača nad
Antarktikom s pomoću NASA-inog satelita. Najjača oštećenja, stanjenja ozonskog
omotača, nazvana su "ozonska rupa", a vidljiva su nad Antarktikom svako antarktičko
proleće, te nad Arktikom u proleće - leto.
Godine 1999. izmerena je najveća "rupa", veličine 27 miliona kvadratnih
kilometara. No 2000. ona se još povećala – na 30 miliona. Na slici je prikazan stepen
pokrivenosti ozonom u Dobsonovim jedinicama. Pokrivenost ispod 200 Dobsonovih
jedinica se smatra ozonskom rupom.
A ako se ne prestane sa upotrebom HFC i sagorijevanjem fosilnih goriva,
izračunato je da će za samo tri decenije prosečna temperatura na površini Zemlje porasti
za 4,5 stepeni, što će uz efekt staklenika dovesti do delemičnog otapanja polarnih kapa i
podizanja nivoa svetskih mora za jedan metar, i potapanja 11,5 posto svetskog kopna.
Tačno je da se ozonski omotač tanji i oštećuje zbog erupcija vulkana ili zbog
promenjivih aktivnosti Sunca, ali je to sitnica u poređenju s onim što čovek čini sam sebi.
Slika 2. Ozonska rupa 1980-1991
4
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti