Sistem napajanja oto motora TNG-om
Семинарски рад из предмета Погонски и мобилни сиcтеми
Тема:
Sistem napajanja oto motora TNG-om
*****
IMENA STUDENATA
*****
Предметни наставник
Sistem napajanja oto motora tecnim naftnim gasom(TNG)
UVOD
LPG je internacionalna skraćenica od “liquefied petroleum gas” koja u prijevodu znači
Tečni Naftni Gas (skraćenica TNG se koristi uglavnom) smesa propana i butana, a u
literaturi je moguće naići na nazive propan-butan; TNG; GPL; BTP (benzinski tečni
plin); dok je ustaljeni naziv autoplin. Autoplin je alternativno gorivo koje je trenutno
najekonomičnije, a ujedno i ekološki prihvatljivo.
Plinski pogon moguće je ugraditi u sva vozila benzinski pogon. Novija tehnologija
omogućuje ugradnju plina u sva vozila, kao i u generaciju motora s direktnim
ubrizgavanjem benzina.
Uredjaji se dele na vakumske (venturi) i sekvencijalne. Kod nas su najviše zastupljeni
vakumski uredjaji. Da ne bude zabune, to vakumski se odnosi i na karburatore i na
injection sisteme, jer je princip takav da se gas potpritiskom uvlači u motor preko usisne
grane. Prednost ovog sistema je niža cena, uz nešto slabije performanse vozila u
odnosu na sekvencijalni sistem ubrizgavanja. Mana je to što može doći do detonacije
(zapaljenja) gasa u usisnoj grani iz više razloga. Zbog toga može biti naneta šteta
motoru. Ako je usisna grana metalna, šteta može nastati samo na plastičnim delovima,
kao što je kućište filtera za vazduh, ili na gumenim cevima kojima je taj filter spojen na
motor. Ako je usisna grana plastična, šteta može biti daleko veća uz dodatnu
otežavajuću okolnost da auto ostaje nepokretan, jer bez usisne grane nema rada
motora.
Stoga su napravljeni sekvencijalni sistemi koji eliminišu takvu mogućnost. Detonacija je
kod njih jednostavno nemoguća i nema štete. U našim uslovima, mana ovog sistema je
cena koja je dosta viša u odnosu na klasičan sistem gasa.
Sl1.Protorip gasnog motora

Barsanti / Matteucci društvo suočavalao se sa ozbiljnim poteškoćama oko organizaciji .
Skromne mogućnosti italijanske industrije stvorile su teškoće za širok obim proizvodnje
motora .
Kada je sve počelo da se vraća u normalu prof Barsanti , već bolestan, umro je 1864 .
Matteucci je nastavio istraživanje , ali je morao da ga napusti vrlo brzo zbog nervne
iscrpljenosti . Sa smrću Matteucci 1887 era istorije motora sa unutrašnjim
sagorevanjem na TNG je gotovo zaboravljena .
Nakon što je motor na gas ušao u proizvodnju i proizvodni rezultati su bili izvrsni - preko
30000 motora, javila se ideja za proizvodnjom bržeg benzinskog motora, koji je 1882
proizveden u Daimler & Mayback. Nakon toga motore na gas zamenili su benzinski
motori, a od 1886 koriste se u autoindustriji. Jedan od razloga zašto se u istoriji kao
gorivo za automobile poceo koristiti benzin, a ne TNG, je problem transporta TNG. U to
vreme proces sabijanja TNG ,kako bi se olakšao transport, nije bio poznat. Izmedju
1920 i 1940, u vreme velike ekonomske krize i sloma Wall Street-a, beleži se veliki
porast korišcenja motora na gas zbog niske cene gasa, a napušta se nakon ekonomske
stabilnosti.
Osnovne komponente i princip rada
Sl4.Glavni delovi u standardnom setu za ugradju napajanja na TNG
1. Kablaža sa konektorom za ECU.
2. Senzor temperature isparivača (tečnosti)
3. ECU kontroler. kompjuter za autogas
4. Dizne, brizgači za autogas
5. Prekidač i pokazivač nivo goriva u kabini
6. Senzor temperature gasa
7. Senzor nivoa goriva na rezervoaru
8. MAP senzor, senzor pritiska gasa i potpritiska u usisnoj grani
9. Filter gasne faze
10. Isparivač, reduktor za autogas
Njačešća kombinacija kompleta za ugradnju kod nas je sa Tomaseto isparivačem i
Valtek ili Rail diznama ukoliko se radi o standardnom motoru koji je u većini automobila.
Za jače motore se uzima jači isparivač od Tomaseta Antartic, Zeta S Alisei ili neki drugi
te klase. Za motore sa malim vremenom ubrizgavanja mogu se koristiti Hana dizne
koje su nešto skuplje ali i dugotrajnije.
PRINCIP RADA
Gas je u rezervoaru u tečnom stanju pod odredjenim pritiskom, koji varira u zavisnosti
od spoljašnje temperature i od količine gasa u rezervoaru. Normalan pritisak je od 6 do
10 bara. Kroz bakarne cevi gas pod pritiskom dolazi do isparivača koji je ujedno i
reduktor. U isparivaču prilikom isparavanja gas oduzima toplotu iz okoline, pa se
isparivač priključuje na rashladni sistem motora da bi bio stalno ugrejan, jer bi se u
protivnom bukvalno smrzao. Za vakumske sisteme važi da odatle pa na dalje prema
motoru nema više pritiska. Kad motor radi, preko usisne grane se stvara potpritisak i
pomeranjem membrane u isparivaču se dozira koliko će gasa motor uvući u usisnu
granu. Mešanje gasa i vazduha se vrši na samoj usisnoj grani, u mikseru ili mešaču
(„ploči“, kako ga neki zovu). Iz usisne grane mešavinu gasa i vazduha uvlači svaki
cilindar onoliko koliko mu treba tog trenutka.
Kod sekvencijalnih sistema je situacija drugačija. Za svaki cilindar postoji brizgaljka,
koja ubacuje gas na sam ulaz u cilindar, kao benzinska dizna (i to samo kad bi i benzin
bio ubrizgan). Tako je omogućeno da se svaki cilindar snabdeva gasom u pravo vreme,
a da usisna grana nije puna mešavine gasa i vazduha. Iz tog razloga je nemoguće
zapaljenje smeše u usisnoj grani i nema štete po motor ako nešto postane neispravno.
Takodje, prati se stanje pritiska gasa prema motoru, pa u slučaju da je mali ili ga nema
(prazan rezervoar) motor se automatski prebacuje na benzin.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti