Visoka tehnička mašinska škola strukovnih studija

Trstenik

Andreja Milutinović S9/2013

Predmet: Metodologija naučno - istraživačkog rada

Tema: Istraživanje i modeliranje obejkta i/ili procesa

Profesor: Dr Radoš Pantić

Trstenik, 2014

1

Sadržaj

1. Metoda nauke

1.1.  Metoda nauke – šta je to?2
1.2.  Pojam metoda nauke3
        1.2.1.   Principi naučnog saznanja3
        1.2.2.   Metodološki postupak (glavne faze istraživačkog postupka)5
        1.2.3.   Tehnike istraživanja5
1.3.  Aktivnosti opšteg metoda nauke7

2. Hipoteza

11

2.1. Pojam hipoteze11
2.2. Induktivna metoda (metoda indukcije)12

3. Sistem i koncept eksperimentalne metode

14

3.1. Sistem14
3.2. Eksperimentalna metoda16

4. Formiranje “plan matrice“ tipa 

2

3

+

4

20

5. Pisanje naučnog rada

21

5.1. Struktura rada22

6. Literatura

25

background image

3

    Opšta metoda kojom proveravamo naše stavove i naša verovanja koja je zasnovana na 
primeni logike i zdravog razuma, kako u redosledu po kome se vrši proveravanje, tako i u 
pojedinim   fazama   razmišljanja   naziva   se   metoda   nauke   ili   metodologija 
naučnoistraživačkog rada ili metodologija nauke.
         Metodologija (od grčkih reči methodos – put i logos – um) je nauka o načinima i 
putevima dolaženja do naučnog saznanja (materijalnog, društvenog i duhovnog sveta). 
Metaodologija   je   nauka   o   nauci.   Ona   je   metanauka   ili   mišljenje   o   mišljenju.   Cilj 
metodologije je da se razume suština naučnog saznanja i da utvrdi osnovne principe u 
njegovom sticanju i kritičkom preispitivanju. Pored toga, metodologija nas uči kojim 
sredstvima treba da se služimo kako bi došli do što istinitijeg (objektivnog) upoznavanja 
sveta.

1.2.

   Pojam metoda nauke

     Metod je način mišljenja i istraživanja u nauci. Naučni metod se koristi radi sticanja što 
istinitijeg saznanja. Metod u najširem smislu reči obuhvata tri osnovne komponente: 
 

opšti pristup istraživanju (principi naučnog saznanja)

metodološki postupak istraživanja (faze istraživačkog postupka) 

metode i tehnike istraživanja (tehničke metode) 

       Opšti pristup (prethodno znanje) je znanje o opštim principima naučnog saznanja 
(objektivnost, pouzdanost, preciznost itd.). U drugom značenju, metodološli postupak, 
odnosi   se   na   znanje   o   procedurama   i   postupcima   naučnog   saznanja   (faze   naučnog 
istraživanja).   Treću   komponentu   metoda   sačinjava   znanje   o   metodama   i   tehnikama 
istraživanja   i   prikupljanja   podataka.   Primena   metoda   naučnog   saznanja   je   garancija 
objektivnosti   -   da   su   zaključci   koje   dobijemo   istraživanjem   istiniti. 

1.2.1. Principi naučnog saznanja

         Postoje određeni principi koji odlikuju naučno, u odnosu npr. na zdravorazumsko 
saznanje.   Neki   od   najvažnijih   su:   princip   objektivnosti,   princip   pouzdanosti,   princip 
opštosti, princip sistematičnosti, sinteza indukcije i dedukcije, sinteza kvantitativnog i 
kvalitativnog.

Princip objektivnosti naučnog saznanja 
 
    Princip objektivnosti ima nekoliko osnovnih značenja. Prvo i najvažnije je poznavanje i 
korišćenje logike ili puta naučnog saznaja (primena metodološkog postupka). U drugom 
značenju objektivnost podrazumeva nepristrasnost prema podacima i činjenicama do kojih 
istraživač   dolazi.   Naučnik   podacima   i   činjenicama   pristupa   bez   ličnih,   kulturnih, 
ideoloških i svakih drugih predubeđenja. Konačno, objektivnost je zadovoljena ako postoji 
intersubjektivna saglasnost, ako je ono do čega smo došli proverljivo (ako drugi istraživači 
koristeći se istom metodologijom dobijaju iste rezultate). 

4

Princip pouzdanosti naučnog saznanja
 
    Pouzdanost je zadovoljena ako su rezultati do kojih smo u istraživanju došli relativno 
trajni, ako se u ponovljenim istraživanjima dobijaju isti rezultati, ako u relativno dužem 
vremenskom   periodu   osnovni   nalazi   istraživanja   otrpe   kritiku,   ako   osnovna   svojstva 
fenomena

 

ostaju

 

nepromenjena

 

(stabilna). 

Princip preciznost naučnog saznanja 
 
    Princip preciznosti najbolje se ogleda u primeni jezika. Jezik nauke je do te mere precizan 
da pitanje značenja osnovnih pojmova nikada ne sme doći u pitanje. U naučnom radu 
koriste se oni simboli koji imaju definisane sve osnovne dimenzije, a jedan simbol može da 
ima samo jedno značenje.

Princip opštosti naučnog saznanja 
 
    Nauka teži da otkrije ono što je opšte, što važi za niz pojedinačnih specifičnih slučajeva. 
Dok je u prirodnim naukama princip opštosti uglavnom zadovoljen, u društvenim naukama 
opštost je uslovna. Društveni zakoni važe pod određenim uslovima. Da bi jedan zakon u 
društvenim   naukama   zadovoljio   zahtev   naučnosti,   pored   samog   zakona   potrebno   je 
precizno definisati i uslove pod kojima se on ostvaruje.

Princip sistematičnosti naučnog saznanja 
 
    Nauka je zaokružen sistem znanja koji može biti funkcionalno ili uzročno-posledično 
povezan. Svaka činjenica, zakon, teorija itd. do koje istraživač u istraživanju dolazi mora 
biti

 

dovedena

 

u

 

vezu

 

sa

 

naučnim

 

saznanjem. 

Sinteza indukcije i dedukcije 
 
    Dedukcija, put naučnog saznanja karakterističan za teorijsko racionalne analize. Polazi se 
od nekog opšte-prihvaćenog stava, pa se zaključuje na pojedinačne i posebne slučajeve 
(odozgo prema dole). Indukcija je obrnut put saznanja (odozdo prema gore) karakterističan 
za empirijska istraživanja. Polazi se od prikupljenih podataka (pojedinačnog) pa se izvodi 
opšti zaključak koji važi za sve te slučajeve. Savremeni put naučnog saznanja podrazumeva 
sintezu   dedukcije   i   idukcije.   U   savremenim   istraživanjima   polazi   se   od   opšteg   stava 
hipoteze, koja se proverava (prihvata ili odbacuje) na osnovu prikupljenih empirijskih 
podataka. 

Sinteza kvantitativnog i kvalitativnog 
 
       U različitim periodima razvoja naučne metode dominaciju su imale kvalitativna ili 
kvantitativna analiza. Savremeni put naučnog saznanja podrazumeva sintezu kvantitativne 
i   kvalitaivne   analize.   Kvantitativna   analiza   znači   merenje   (utvrđivanje   odnosa),   a 
kvalitativna tumačenje tih odnosa. 

background image

6

Razlikovanje tehnike istraživanja prema cilju 
 

Cilj istraživanja može biti – upoznavanje (eksploracija) pojave 

 
    Cilj istraživanja može biti izviđanje ili eksploracija, pionirsko istraživanje, manje ili više 
nepoznate pojave i okolnosti u kojima se ona javlja. Eksplorativno istraživanje je usmereno 
na uočavanje pojava, njihovo međusobno razgraničavanje, utvrđivanje karakterističnih 
svojstava, učestalost javljanja i sl. (jednom rečju na upoznavanje pojave). 
  

Cilj istraživanja može biti – opis (deskripcija) pojave 

 
    Drugi cilj može biti egzatan opis ili desktipcija neke pojave. Takav cilj se postavlja kada 
se radi o značajnoj pojavi koju je potrebno precizno upoznati i maksimalno objektivno 
opisati, definisati ili redefinisati. 
 

Cilj istraživanja može biti – objašnjenje (eksplikacija) pojave 

 
    Treći cilj može biti objašnjenje ili eksplikacija neke pojave. Eksplikativna istraživanja se 
bave pojavama koje su prethodno egzaktno opisane, a sada želimo da ih i objasnimo. U 
eksplikativnim istraživanjaima polazi se od jedne ili više pretpostavki o povezanosti te i 
neke druge pojave. Istraživanje treba da potvrdi ili ospori takve pretpostavke. 
 

Cilj istraživanja može biti – predviđanje (predikcija) pojave 

 
    Istraživanje može biti organizovano sa ciljem da pruži predviđanje ili predikciju u 
pogledu javljanja određenih pojava, promena u njihovim bitnim svojstvima. Prediktivna 
istraživanja su samo poseban vid eksplorativnih istraživanja. 

Jednokratna ili razvojna istraživanja 
 
       Istraživač planira jednokratno istraživanje, ali nisu retki slučajevi da se istraživanja 
realizuju u seriji (razvojna istraživanja) polazeći od eksploracije (upoznavanja pojave ), 
njene deskripcije (preciznog opisivanja i definisanja ) pa do eksplikacije (objašnjavanje) i 
predikcije

 

(predviđanja

 

drugih

 

pojava

 

na

 

osnovu

 

nje). 

Eksperimentalna i neeksperimentalna istraživanja 
 
        U   projektovanju   eksperimentalnih   istraživanja   glavno   pitanje   se   odnosi   na 
eksperimentalnu manipulaciju eksperimentalnog faktora i kontrolu drugih varijabli. Kod 
neeksperimentalnih   istraživanja   glavni   problemi   se   odnose   na   izbor   reprezentativnog 
uzorka,   primenu   standardnih   postupaka   prikupljanja   i   obrade   podataka. 

Želiš da pročitaš svih 26 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti