2

Visoka škola tehničkih strukovnih studija, Čačak

 

                                   

 

     

Eksperimentalna merenja

 

 

SADRŽAJ

1.UVOD

.............................................................................................................................................................

3

2.EKSPERIMENTALNA ISTRAŽIVANJA

..................................…...............................................

4

2.1. Modeliranje pojava, procesa i sistema

.......................................................................................

4

2.2. Dizajniranje eksperimenata–DoE

..........................................…......................….......................

4

2.3. Planiranje eksperimenata

.........................…...................................................................................

5

2.4. Realizacija plana eksperimenta

.................................................…................…...........................

6

2.5. Dizajniranje eksperimenata po Tagučiju

............................…...................…........................

6

2.6. Obrada rezultata merenja

.....................................................................…....................................

8

2.6.1. Raspodela rezultata merenja

..........................................................................…....................

8

2.6.2. Metod distribucije frekvencija

.......................................................................…....................

9

2.6.3. Metod pomoćne veličine sa pogodno odabranom početnom vrednošću ''C''

…. 

9

2.6.4. Metod intervalne distribucije frekvencije (METOD GRUPISANJA)

...................

10

3.GREŠKE I UZROCI POJAVE PRIMERENJU

.........................................................................

10

3.1. Sistematske greške

............................................................................................................................

11

3.2. Slučajne greške

.............................................................................................................................. 

11

3.3. Grube greške

......................................................................................................................................

11

4.STATIČKA KONTROLA PRI PREUZIMANJU PROIZVIDA

...................................... 

12

5.ZADATAK

.................................................................................................................................................

14

6.ZAKLJUČAK

............................................................................................................................................

24

7.LITERATURA

...........................................................................................................................................

25

8.PRILOZI 

......................................................................................................................................................

26

3

Visoka škola tehničkih strukovnih studija, Čačak

 

                                   

 

     

Eksperimentalna merenja

 

 

1. UVOD

Eksperiment  

je   naučno   projektovan   ogled   (pokus,   proba   ...),   koji   obuhvata   sistem 

operacija,  algoritama i  eksperimentalnih tehnika, radi ispitivanja nekog   objekta pod tačno 
utvrđenim režimima i uslovima.  Eksperimentalni metod  se temeljina  

empiriji  

(iskustvu) i 

indukciji 

kao posebnom naučnom metodu.

Eksperiment   se   koristi   u  završnom   stadijumu   istraživanja   i   tada   pretstavlja   ključni 

kriterijum provere istinitosti teorija i hipoteze. Eksperiment je istovremeno i metod naučnog 
saznanja   o   pojavama   u   objektivnom   svetu   jer   predstavlja   izvor   novih   teorijskih   saznanja. 
Prednosti eksperimenta kao spoznaje su sledeći:

1. Objekti (pojave, procesi, sistemi i sl.) mogu se proučavati u „čistom" obliku odnosno 

bez sporednih, manje važnih faktora.

2. Moguće je istraživanje objekata u ekstremnim uslovima, daleko izvan prirodnog stanja
   Prodirući tada u dubine mehanizama i zakonitosti.
3. Mogućnost realizovanja principa ponovljivosti, znači da se eksperiment može ponoviti 

i

   dobiti iste rezultate.

Na osnovu 

prirode 

objekta ispitivanja eksperimenti se mogu podeliti na:

•  Eksperimente na realnom objektu,
•  Eksperimente na modelu i
•  Eksperimente na računaru.

Prema 

stadijumu ispitivanja 

objekata eksperimenti se dele na:

1. Laboratorijske eksperimente,
2. Eksperimente na opitnom (probnom) stolu i
3. Industrijske ekspermente.

Među

 

glavne ciljeve eksperimentalnog metoda spade otkrivanje 

prirodnih zakona, 

odnosno 

uzročno posledičnih veza među objektima, procesima i pojavama u prirodi.

Nove, savremene, merno-računarske tehnike i tehnologije, sve izraženiji ekonomski i tehnički 
zahtevi   (smanjenje   broja,   trajanja   i   troškova  eksperimenata,   podizanje   nivoa   kvaliteta   i 
pouzdanosti merenja i sl.) i razvoj regresione i korelacione  analize uslovili su razvoj nove 

metematičke   teorije  eksperimenata-DoEmetoda  

sa   posebnim   naglaskom   na   teoriji 

planiranjaeksperimenata.

background image

5

Visoka škola tehničkih strukovnih studija, Čačak

 

                                   

 

     

Eksperimentalna merenja

 

 

Realizacija  eksperimenata  

se   ostvaruje   prema  utvrđenom  planu,   program   i 

metodologiji pri konstantim i strogo  kontrolisanim uslovima.  To podrazumeva maksimalno 
neutralisanje uticaja okoline (mikro klime), sistematskih i subjektivnih grešaka i td.

Slika 1. Dizajniranje eksperimenata (DoE metoda)

Obrada, analiza i prikazivanje rezultata 

je završna faza svakog eksperimenta. Plan 

se zasniva na utvrđivanju svih relevantnih veličina uticajnih na proces, a pre svega kontrala 
kontrabilnih i nekontralabilnih faktora (varijabli) procesa.

Protokol  eksperimenata  se formira  u  vidu  formulara,  sveske ili obrasca  na  ekranu 

računara   (obavezno   se   unosi   vreme,  faktori,   izmerene  vrednosti,   uslovi   eksperimenta, 
istraživač, napomene).

2.3. Planiranje eksperimenata

Pojave,       procesi,      fenomeni       ili       stanja   tehničkog   sistema   se  proučavaju 

korišćenjem analitičkih, eksperimentalnih ili analitičko-eksperimentalnih metoda i procedura. 
Eksperimentalne metode, istorijski posmatrano se zasnivaju na primeni dva različita koncepta, 
dve  teorije planiranja i izvođenja  eksperimenata,  

klasične i savremene teorije

, tako da se 

eksperimentalni planovi mogu podeliti u tri grupe:



Klasični eksperimentalni planovi 

– planovi jednofaktorne analize,



Planovi više faktorne analize ili 

više faktorni planovi 

i



Tagučijevi planovi eksperimenata

.

U savremenim eksperimentalnim istraživanjima koriste skoro isključivo, višefaktorni  i 

Tagučijevi planovi eksperimenata.

6

Visoka škola tehničkih strukovnih studija, Čačak

 

                                   

 

     

Eksperimentalna merenja

 

 

2.4. Realizacija plana eksperimenta

Planiranje, izvođenje, prikupljanje, evidentiranje i obrada rezultata eksperimentalnih 
ispitivanja sesastoji od 8 obaveznih faza:

1
.

kodiranje faktora,

2

.

sastavljanje matrice planiranja (plan-matrice),

3

.

randomizacija eksperimenata

4

.

realizcaija plana eksperimenata,

5

.

proračun koeficijenta regresije (parametara modela),

6

.

ocean signifikantnosti koeficijenta regresije,

7

.

provera adekvatnosti modela i

8

.

ocena   vrednosti   koeficijenta   regresije   (proračun

pouzdanost

i

parametara

matematičkog modela – regresije)

Pri   sastavljanju   plana  eksperimenata   polazi   se   od   matematičkog   modela   procesa. 

Matematički model prestavlja relaciju koja povezuje  zavisno promenljive veličine (funkcije 
cilja, odzive sistema, površine reagovanja) i nezavisn opromenljive veličine (uticajne faktore).

2.5. Dizajniranje eksperimenata po Tagučiju

Jedna od modernih tehnika dizajniranja eksperimenata razvijena je odstrane Tagučija, 

50- ih  godina XX veka.  Istraživanje uticaja upravljačkih veličina  proizvoda ili procesa  se 
ostvaruje u tri faze (slika 2):

-  dizajniranje sistema (System Design)
-  dizajniranje parametara(Parameter Design)
- dizajniranje tolerancija (ToleranceDesign) odnosno tri koraka, pre početka proizvodnje 
kao     preventivna 

Off-Line Quality Control.

Merilo   kvaliteta   po  Tagučiju   je   odnos   signal-šum  

(Signal-to-NoiseRatio,  S/N)

izveden   iz   prosečnog   kvaliteta.     Najviši  cilj   (minimiziranje  gubitaka   kvaliteta,   nastalih 
odstupanjem od ciljne vrednosti) se postiže korišćenjem ovladanog i optimalnog proizvodnog 
procesa 

(Robust Design)

, neosetljivog na poremećajne uticaje životne sredine.

U fazi 

dizajniranja sistema 

razvijaju se osnovne konstrukcije i utvrđuju karakteristike 

kvaliteta koje najprikladnije i najpotpunije ispunjavaju zahteve kupaca. Primenom dosadašnjih 
iskustava i saznanja o željama kupaca (metodama Quality Engineeringa, posebno Quality 
Function Deployment - QFD) identifikuju se karakteristike kvaliteta i želje  kupaca, uz 
prethodno utvrđiivanje parametara proizvoda i procesa.

background image

8

Visoka škola tehničkih strukovnih studija, Čačak

 

                                   

 

     

Eksperimentalna merenja

 

 

Tabela 1: 

Broj eksperimenata više faktornihi Tagučijevih planova

Više faktorni i Tagučijev

plan eksperimenata

Dizajn eksperimenta

-broj eksperimenata

broj faktora

broj nivoa

više faktorni

Taguči

3

2

8

4

7

2

128

8

15

2

32.768

16

4

3

81

9

2.6. Obrada rezultata merenja

2.6.1 - Raspodela rezultata merenja

Proračun se izvodi korišćenjem odgovarajuće tabele, a metod je pogodan za uzorke sa 

manjim brojem merenja - kontrole (n < 25).

Tabela P1.1: 

Metode proračuna srednje aritmetičke vrednosti i standardne devijacije

Želiš da pročitaš svih 27 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti